DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 57     <-- 57 -->        PDF

su se obrazovali kadrovi za poljoprivrednu i šumarsku djelatnost i službu.
Otvaranjem te Škole ostvarena su dvadesetgodišnja nastojanja hrvatskih šumara
u prvom redu Franje Sporera, Dragutina Kosa i Ante Tomića. U matičnim
knjigama škole nalazimo polaznike pored onih iz Hrvatske i Slavonije i
one iz Bosne, Dalmacije, Istre. Kranjske. Štajerske, Srbije. Vojvodine, Bugarske,
također je bilo polaznika iz Češke, Moravske, Galicije i Bukovine.


Pogledajmo popis nastavnika na šumarskom odjelu učilišta u Križevcima
do osnivanja Šumarske akademije u Zagrebu: Cordašić Franjo, Demi Ivan,
Draganić Maksimilijan, Fiala Vjekoslav, Furlan Jakov, Gundrum Fran, Gvozdanović
Ivan, Herrnheiser Žiga, Hlava Dragutin. Holjac Izidor, Huber Pavao,
Karakaš Bogomir. Kesterčanek Franjo F. X. Kiseljak Vladimir. Kišpatić Mijo,
Köröskenyi Vjekoslav, Kössler Dragutin. Kružić Franjo, Labaš Janko, Lajer


Josip, Lambl Dragutin. Lenarčić Andrija, Lypold Herman, Makin Ivan, Mudrinić
Petar. Nenin Petar, Oštrić Ognjan, Partaš Ivan, Peičić Vilim, Pexider
Gustav, Potočnjak Ivan, Prelog Mihajlo. Stipčić Zdravko. Straznicky Ivan,
Šega Rudolf, Šoštarić Šišman, Sram Dragutin, Valenko Vladoje, Vichodil
August. Vukasović Živko, Urbani Milutin, može se uočiti da je dosta nastavnika
češkoga podrijetla ali i pripadnika ostalih naroda i narodnosti.
Ravnatelj škole iza D. Lambla je August Vichodil sve do 1890 godine.


Godine 1897. Kraljevska zemaljska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada
donosi odluku da se ukida šumarski odjel u Križevcima i da se od desetog
mjeseca 1898. nastava održava na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nastava na Akademiji je trajala tri godine
sve do 1909. godine kada je produžena na četiri godine. U ono doba je vladalo
mišljenje da se poljoprivredne i šumarske nauke ne mogu izjednačiti s
»čistim« naukama filozofije, teologije i prava. Te su Akademiju zvali »trajan
provizorij« i taj provizorij je trajao 20 godina sve do osnivanja samostalnog
Gospodarskog-šumarskog fakulteta.


Uvjet za upis na Akademiju bila je gimnazijska matura, ali ipak ondašnja
politika nije priznavala puni univerzitski rang. Tako je npr., interesantan slijedeći
slučaj: Apsolvent šumarstva je nakon svršene Akademije službovao
kod Brodske imovne općine. Pretpostavljeni uočavaju njegovu težnju za naukom
i šalju ga u Beč da doktorira. Disertaciju je bio već izradio, ali u Beču
mu ne priznaju kvalifikacije stečene na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, te
mora ponovno sve ispite polagati i tek tada pristupiti obrani doktorske teze.
To se desilo našem uvaženom stručnjaku prof, dr Antunu Levakoviću. Šumarska
akademija je vrlo važna i za razvoj tehničke naobrazbe. Na njoj se
predavaju tehnički predmeti. Tako npr. od 1899 do 1911 kao profesor geodezije
i građevinskih predmeta je Ceh ing. Vinko Hlavink a (CSR, 1862, Brno


— 1934). te je njegovom zaslugom na Šumarskoj akademiji otvoren 1908.
tzv. Geodetski tečaj za izobrazbu geodetskih i kulturno-tehničkih stručnjaka
(školovanje je trajalo 2 godine). Taj Geodetski tečaj prelazi nakon I svjetskog
rata na novoosnovanu Tehničku-visoku školu u Zagrebu.
Dne 31. kolovoza 1919. osniva se Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu i na njemu Šumarski odjel, te njegovim osnivanjem prestaje
s radom Šumarska akademija. Na Šumarskom odjelu nastavu drže slijedeći
predavači: S. Bohniček, V. Njegovan, F. Šandor, V. Vouk, I. Pevalek, A.
Gilić, V. Filkula, P. Horvat, A. Petračić, A. Levaković, J. Božičević, R. Fantoni,