DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 52     <-- 52 -->        PDF

mjer možemo uzeti šumarskog stručnjaka šumara Josipa Ettinger a (1822—
19Ü3), koji je roden u Novoj Gradiški, dakle na području Vojne Krajine koja
je upravno bila neposredno pod Bečom i kamo su dolazili pojedini obrtnici iz
svih krajeva Austro-Ugarske, jer su tu uživali i određene povlastice. Međutim
treba naglasiti, da su se oni svi saživili sa svojom sredinom i nesebično
djelovali za dobrobit naroda s kojim su živjeli i stvarali. Sto više i oni. koji
su bili rođeni izvan Hrvatske nisu je nikada napustili, nego su u njenoj zemlji
našli trajno počivalište. Za primjer navodim samo šumara Eduarda M a 1 b oh
a n a. koji je rođen u Šleskoj u Goldstein-u 1844. a umro kao umirovljenik
u Karlovcu 1931. godine.


Dva su razloga, da se u prošlom stoljeću i u šumarstvu Hrvatske našao
veći broj šumarskih stručnjaka iz ostalih dijelova Austro-Ugarske monarhije.
Jedan je. što u Hrvatskoj sve do polovine prošlog stoljeća nije bilo škole za
izobrazbu šumarskih stručnjaka a drugi u činjenici, što dio veleposjednika,
koji su upošljavali i šumare, nisu bili Hrvati, pa je i razumljivo, da su radije
uposlili svog zemljaka.


Aktivnosti oko stvaranja Šumarskih škola i šumarskih društava i udruženja
padaju u burno vrijeme, sredina 19. stoljeća. Nakon izvršenog društvenog
preokreta u Francuskoj, francuskom revolucijom 1789., razvijaju se narodni
pokreti i u bivšoj carevini Austriji, odnosno nakon austrougarske nagodbe
od 1867. godine i u Austro-ugarskoj monarhiji. Na osnovi popisa stanovništva
iz 1910. u Austro-garskoj monarhiji je živjelo 51,356.465 stanovnika
od toga 47,8%> Slavena, 42,9% Nijemaca i Mađara i 9,3la/c ostalih narodnosti
(Talijani, Rumunji. Jevreji i dr.). U našim krajevima Ilirskim preporodom
1835—1848. godine zacrtane su smjernice kulturnog, političkog i privrednog
razvoja. Te su težnje rasle i smirivale se, zavisno od reakcije vlasti u Beču
i Budimpešti. Izrazita težnja za uvođenjem narodnog jezika u škole i javne
ustanove dopunjena je težnjama gospodarskih stručnjaka toga vremena, posebno
šumara, da prirodnim bogatstvima upravljaju školovani, ali domaći
ljudi, na način koji će najbolje odgovarati njihovoj domovini. Narodne su
težnje bile organizacijski povezivane i istraživane putem Hrvatsko-slavonskog
društva, koje je na inicijativu kardinala Zagrebačkog nadbiskuja Juraj do
Värallya H a u 1 i k a, rodom Slovaka (Trnava. Slovačka, 1788 — Zagreb, 1869),
osnovano 3. veljače 1841. To isto društvo izdaje od 24. studenog iste godine
glasilo na hrvatskom jeziku »Gospodarski list« koji izlazi i danas.* Interesatno
je vidjeti da su između tridesetak rodoljuba koji su se okupili oko Haulika
bili i šumari: Arsenije B a s t a, nadzornik lugova u ličkoj regimenti,
Mihajlo Brki ć iz slunjske regimente, Todor Dizda r iz I. banske regimente,
Juraj I v a n d i j a i Josip L o v a š e n iz Đurđevačke regimente, Ignatio
Makovičk a lugar iz Bosiljeva, Ivan O b h 1 e d a 1 (Obdihal) upravitelj
u Bosiljevu, Josip P e n z n e r šumar i geodeta u zagrebačkoj biskupiji, Josip
S z i 11 a iz Vrbovca, Ante Toraić iz ogulinske regmente, Julio S c h a p e r
iz Kaptola zagrebačkog i Mojsije Balti c koji nije šumar po obrazovanju
ali kao oficir II. banske regimente bio je pokretač i osnivač Gospodarskošumarskog
učilišta u Križevcima.


* Prvotni naziv bio je »List mesečni Horvatsko-slavonskog gospodarskog
družtva«.