DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 52 <-- 52 --> PDF |
mjer možemo uzeti šumarskog stručnjaka šumara Josipa Ettinger a (1822— 19Ü3), koji je roden u Novoj Gradiški, dakle na području Vojne Krajine koja je upravno bila neposredno pod Bečom i kamo su dolazili pojedini obrtnici iz svih krajeva Austro-Ugarske, jer su tu uživali i određene povlastice. Međutim treba naglasiti, da su se oni svi saživili sa svojom sredinom i nesebično djelovali za dobrobit naroda s kojim su živjeli i stvarali. Sto više i oni. koji su bili rođeni izvan Hrvatske nisu je nikada napustili, nego su u njenoj zemlji našli trajno počivalište. Za primjer navodim samo šumara Eduarda M a 1 b oh a n a. koji je rođen u Šleskoj u Goldstein-u 1844. a umro kao umirovljenik u Karlovcu 1931. godine. Dva su razloga, da se u prošlom stoljeću i u šumarstvu Hrvatske našao veći broj šumarskih stručnjaka iz ostalih dijelova Austro-Ugarske monarhije. Jedan je. što u Hrvatskoj sve do polovine prošlog stoljeća nije bilo škole za izobrazbu šumarskih stručnjaka a drugi u činjenici, što dio veleposjednika, koji su upošljavali i šumare, nisu bili Hrvati, pa je i razumljivo, da su radije uposlili svog zemljaka. Aktivnosti oko stvaranja Šumarskih škola i šumarskih društava i udruženja padaju u burno vrijeme, sredina 19. stoljeća. Nakon izvršenog društvenog preokreta u Francuskoj, francuskom revolucijom 1789., razvijaju se narodni pokreti i u bivšoj carevini Austriji, odnosno nakon austrougarske nagodbe od 1867. godine i u Austro-ugarskoj monarhiji. Na osnovi popisa stanovništva iz 1910. u Austro-garskoj monarhiji je živjelo 51,356.465 stanovnika od toga 47,8%> Slavena, 42,9% Nijemaca i Mađara i 9,3la/c ostalih narodnosti (Talijani, Rumunji. Jevreji i dr.). U našim krajevima Ilirskim preporodom 1835—1848. godine zacrtane su smjernice kulturnog, političkog i privrednog razvoja. Te su težnje rasle i smirivale se, zavisno od reakcije vlasti u Beču i Budimpešti. Izrazita težnja za uvođenjem narodnog jezika u škole i javne ustanove dopunjena je težnjama gospodarskih stručnjaka toga vremena, posebno šumara, da prirodnim bogatstvima upravljaju školovani, ali domaći ljudi, na način koji će najbolje odgovarati njihovoj domovini. Narodne su težnje bile organizacijski povezivane i istraživane putem Hrvatsko-slavonskog društva, koje je na inicijativu kardinala Zagrebačkog nadbiskuja Juraj do Värallya H a u 1 i k a, rodom Slovaka (Trnava. Slovačka, 1788 — Zagreb, 1869), osnovano 3. veljače 1841. To isto društvo izdaje od 24. studenog iste godine glasilo na hrvatskom jeziku »Gospodarski list« koji izlazi i danas.* Interesatno je vidjeti da su između tridesetak rodoljuba koji su se okupili oko Haulika bili i šumari: Arsenije B a s t a, nadzornik lugova u ličkoj regimenti, Mihajlo Brki ć iz slunjske regimente, Todor Dizda r iz I. banske regimente, Juraj I v a n d i j a i Josip L o v a š e n iz Đurđevačke regimente, Ignatio Makovičk a lugar iz Bosiljeva, Ivan O b h 1 e d a 1 (Obdihal) upravitelj u Bosiljevu, Josip P e n z n e r šumar i geodeta u zagrebačkoj biskupiji, Josip S z i 11 a iz Vrbovca, Ante Toraić iz ogulinske regmente, Julio S c h a p e r iz Kaptola zagrebačkog i Mojsije Balti c koji nije šumar po obrazovanju ali kao oficir II. banske regimente bio je pokretač i osnivač Gospodarskošumarskog učilišta u Križevcima. * Prvotni naziv bio je »List mesečni Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. |