DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 51     <-- 51 -->        PDF

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM 1 STRUČNIM SKUPOVIMA —
CONFERENCE PAPERS


UDK 630*:930.8 šum. list CX1 (1987) 149


DOPRINOS PRIPADNIKA NARODNOSTI U RAZVOJU ŠUMARSKIH
DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA I OBRAZOVNIH USTANOVA
U HRVATSKOJ* i **


Nikola LUKIC***


»Sume su naše dragocjeno nacionalno bogatstvo. One su to ne
samo po svojoj neposrednoj unutrašnjoj vrijednosti, kao sirovinska
baza za potrebe raznih grana industrije, nego i po tome što
one neposredno znače, prije svega, za zdravlje naših građana, a isto
tako i za razne grane poljoprivredne djelatnosti, za sprečavanje
erozije i uređenje bujičnih područja, za stvaranje i održavanje
povoljnih klimatskih uvjeta Ud. O tom bogatstvu naroda, trebaju
svi pozvani faktori i čitava zajednica da vode stalnu i najveću
brigu«.


Ove riječi je izrekao Josip Broz Tito, čovjek koji je volio šumu i koji je
znao što znače šume te su zato uzete kao moto za prikaz doprinosa pripadnika
narodnosti u razvoju šumarstva SR Hrvatske i Jugoslavije.


Veliki značaj u gospodarskom razvoju ljudske zajednice imale su prije i
do sada. a imat će i u buduće šume. Tako i u privrednom razvoju Socijalističke
Republike Hrvatske šume kao prirodni resurs imaju veliko značenje. Razlog
je tome relativno velika šumovitost, koja danas u našoj Republici čini
više od trećine površine.


Tom su razvoju pridonijele aktivnosti u razvoju obrazovanja i znanosti,
te društveno djelovanje »Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva«, a u
okviru njega Šumarskog udruženja.


U tim aktivnostima su sudjelovali pripadnici naroda i narodnosti koji su
obitavali na tlu ondašnje i sadašnje Hrvatske. Djelovanje pripadnika narodnosti
u šumarstvu Hrvatske odnosno u njenom kontinentalnom dijelu tek je
djelomično poznato, jer se s proučavanjem povijesti hrvatskog šumarstva za
sada nitko ne bavi stručno. Znano je samo za najzaslužnije pojedince pripadnost
pojedinom narodu odnosno narodnosti.


Tu pripadnost možemo odrediti uglavnom prema prezimenima. Neki od
tih rođeni su izvan Hrvatske (u Austriji, Češkoj i dr.) a drugi su rođeni na
području Hrvatske, ali im je ako ne otac, a ono djed bio doseljenik. Kao pri


* Predavanje održano na »Lipovljanskim susrestima ´86«
** Ovdje bi se posebice zahvalio cijenjenom kolegi dipl. ing. Oskaru Piškoriću
na vrijednim savjetima i pomoći prilikom pripreme ovog teksta za tisak
*** Mr Nikola Lukić, dipl. inž. Znanstveni asistent Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, Simunska c. br. 25.


149




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 52     <-- 52 -->        PDF

mjer možemo uzeti šumarskog stručnjaka šumara Josipa Ettinger a (1822—
19Ü3), koji je roden u Novoj Gradiški, dakle na području Vojne Krajine koja
je upravno bila neposredno pod Bečom i kamo su dolazili pojedini obrtnici iz
svih krajeva Austro-Ugarske, jer su tu uživali i određene povlastice. Međutim
treba naglasiti, da su se oni svi saživili sa svojom sredinom i nesebično
djelovali za dobrobit naroda s kojim su živjeli i stvarali. Sto više i oni. koji
su bili rođeni izvan Hrvatske nisu je nikada napustili, nego su u njenoj zemlji
našli trajno počivalište. Za primjer navodim samo šumara Eduarda M a 1 b oh
a n a. koji je rođen u Šleskoj u Goldstein-u 1844. a umro kao umirovljenik
u Karlovcu 1931. godine.


Dva su razloga, da se u prošlom stoljeću i u šumarstvu Hrvatske našao
veći broj šumarskih stručnjaka iz ostalih dijelova Austro-Ugarske monarhije.
Jedan je. što u Hrvatskoj sve do polovine prošlog stoljeća nije bilo škole za
izobrazbu šumarskih stručnjaka a drugi u činjenici, što dio veleposjednika,
koji su upošljavali i šumare, nisu bili Hrvati, pa je i razumljivo, da su radije
uposlili svog zemljaka.


Aktivnosti oko stvaranja Šumarskih škola i šumarskih društava i udruženja
padaju u burno vrijeme, sredina 19. stoljeća. Nakon izvršenog društvenog
preokreta u Francuskoj, francuskom revolucijom 1789., razvijaju se narodni
pokreti i u bivšoj carevini Austriji, odnosno nakon austrougarske nagodbe
od 1867. godine i u Austro-ugarskoj monarhiji. Na osnovi popisa stanovništva
iz 1910. u Austro-garskoj monarhiji je živjelo 51,356.465 stanovnika
od toga 47,8%> Slavena, 42,9% Nijemaca i Mađara i 9,3la/c ostalih narodnosti
(Talijani, Rumunji. Jevreji i dr.). U našim krajevima Ilirskim preporodom
1835—1848. godine zacrtane su smjernice kulturnog, političkog i privrednog
razvoja. Te su težnje rasle i smirivale se, zavisno od reakcije vlasti u Beču
i Budimpešti. Izrazita težnja za uvođenjem narodnog jezika u škole i javne
ustanove dopunjena je težnjama gospodarskih stručnjaka toga vremena, posebno
šumara, da prirodnim bogatstvima upravljaju školovani, ali domaći
ljudi, na način koji će najbolje odgovarati njihovoj domovini. Narodne su
težnje bile organizacijski povezivane i istraživane putem Hrvatsko-slavonskog
društva, koje je na inicijativu kardinala Zagrebačkog nadbiskuja Juraj do
Värallya H a u 1 i k a, rodom Slovaka (Trnava. Slovačka, 1788 — Zagreb, 1869),
osnovano 3. veljače 1841. To isto društvo izdaje od 24. studenog iste godine
glasilo na hrvatskom jeziku »Gospodarski list« koji izlazi i danas.* Interesatno
je vidjeti da su između tridesetak rodoljuba koji su se okupili oko Haulika
bili i šumari: Arsenije B a s t a, nadzornik lugova u ličkoj regimenti,
Mihajlo Brki ć iz slunjske regimente, Todor Dizda r iz I. banske regimente,
Juraj I v a n d i j a i Josip L o v a š e n iz Đurđevačke regimente, Ignatio
Makovičk a lugar iz Bosiljeva, Ivan O b h 1 e d a 1 (Obdihal) upravitelj
u Bosiljevu, Josip P e n z n e r šumar i geodeta u zagrebačkoj biskupiji, Josip
S z i 11 a iz Vrbovca, Ante Toraić iz ogulinske regmente, Julio S c h a p e r
iz Kaptola zagrebačkog i Mojsije Balti c koji nije šumar po obrazovanju
ali kao oficir II. banske regimente bio je pokretač i osnivač Gospodarskošumarskog
učilišta u Križevcima.


* Prvotni naziv bio je »List mesečni Horvatsko-slavonskog gospodarskog
družtva«.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 53     <-- 53 -->        PDF

U prvoj polovini 19. stoljeća se javlja među šumarima jedan vrlo jaki
individualitet, Dr a g u t i n Ko s (?—?). Prema Kesterčaneku, Ugrenoviću,
»Vereinschaft für Forst-, Jagd und Naturkunde« Prag 1850. IL, (97—99), III.
(69—73) i Šumarskoj enciklopediji JLZ. Dragutin Kos je rodom Ceh, ali za
sada nije poznato ni mjesto ni datum rođenja kao ni smrti. Mjesto smrti,
kako ćemo kasnije vidjeti, moglo bi biti negdje u Štajerskoj. Jedino je sigurno,
da je društveno bio aktivan od 1844. do 1852. godine. Kos je bio u privatnoj
službi, »šumarski meštar svih gospoštija hrvatskih grofice Elizabete udove
Erdödy«. U društveni život uključuje se 1844. godine, u okviru tri godine prije
osnovanog »Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. Kos je onaj, koji
je predložio, da se rad unutar Gospodarskog družtva odvija po odsjecima i
to: 1. za gajenje bilja, 2. za šumarstvo , 3. za gajenje stoke, 4. za tehnički
obrt, 5. za vinogradarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo, i 6. za prirodne nauke.
Odsjek za šumarstvo osnovan je na sastanku šumara 26. prosinca 1846. godine
na dobru Prečecu nedaleko Zagreba a u njezinoj upravi Kos je bio »drugi
nadstojnik i izvjestitelj« (za »prvog nadstojnika« — predsjednika bio je izabran
Franjo Šporer, »šumar brodske narodne regimente br. 7«). Koliko je Kos
bio aktivan u Šumarskom društvu svjedoči činjenica, da sa Šporerom surađuje
na izradi Pravila Društva, te da je za skupštinu 1852. godine priredio
raspravu o »O šumskim služnostima«. Rasprava je na skupštini pročitana,
jer je bio spriječen na njoj sudjelovati, ali njegova otsutnost nije bila zapreka
da bude izabran za predsjednika. Na dužnosti predsjednika zahvalio se 1854.
godine, jer »odlazi u Štajersku«. U ostavci Kos je za predsjednika preporučio
Ivana Nepomuka O b d i h a 1 a. Kos je 1852. godine bio izabran i u Komisiju
za polaganje stručnog ispita za Hrvatsku i Slavoniju, a koju je imenovala Zemaljska
vlada. Tada je Kos i bio »c. k. prisednik komisiie za zemljarinu u
Zagrebu.« Dodajmo tome, da je 1847. godine izdao i knjižicu »Das Forstwessen
in Kroatien — Ein Beitrag zur Kenntnis und Verbesserung, desselben«
vidimo, koliko velik je bio udio Kosa u tadašnjem šumarstvu Hrvatske.


Na tom osnivačkom sastanku 26. 12. 1846., u povijesti našeg šumarstva
najstarijem sastanku, kasnijeg, H.-s. šumarskog društva bili su i šumari Venceslav
Doležal, Mavro Dvoržak, Ignjat Kirchof, Ignjat Makovička, Ivan Marsch,
Vekoslav Meyer. Ivan Nademlinski, Ljudevit Padučka, Josip Panzner. Antun
Pomahač, Julije Schaper, Josip Szitta i Franjo Vanjek uz Franju Šporera,
Antuna Tomića i Nikolu Lovrenčića. Dakle većina osnivača Društva bili su
Česi ili Nijemci, točnije Austrijanci. Julio Schaper , »šumarski meštar Kaptola
zagrebačkog« izabran je za prvog tajnika, a kao odbornici i Josip Pan zer,
»nadzornik šuma i zemljoposjednih bisk, gospoština u Hrvatskoj« i Josip
Szitta , »komorski okružni šumar u Vubrovcu«.


Na drugoj skupštini J. Szitta prikazao je »Kraljevsko-državno vlastelinstvo
Vrbovec i Rakovec« i iz svog 35-godišnjeg rada iznio nekoliko svojih zapažanja
a između ostalog da je vidio i Crataegus oxycantha s ružičastim cvjetovima;
J. Schaper je izvijestio o nalazu crnog graba u kaptolskoj svetošimunskoj
šumi od kojeg »će sakupiti sjeme i posijati na istom staništu te u danom
času obavijestiti o uspjehu«.


Na III. skupštini J. Schaper o »šumi u bari« kod Jastrebarskog. Koreferat
Kosu na četvrtoj skupštini 1852. godine o temi servituta u šumama bio je
Adalbert Schmidt , a u godišnjaku »Trudovi Odseka Šumarskoga za Hervatsku
i Slavoniju« za 1852. godinu nalazi se i članak. A Schmidta o uvođenju


151




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 54     <-- 54 -->        PDF

pila za rad u šumi te prenosnih strojnih pila za rezanje dasaka i dugačkog
građevinskog drva. A. Schmidt, inače nadzornik šuma kneza Lippe-a u Virovitici,
bio je postavljen i za zamjenika ispitivača navedene Komisije za polaganje
stručnog ispita.


Na ovoj zadnjoj za predsjednika je izabran Dragutin Kos. Također je
na ovoj Skupštini izvršena konačna redakcija pravila »Društvo šumarsko za
Hrvatsku i Slavoniju«. Također je podnesen izvještaj o prvom i najstarijem
državnom ispitu za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, koji je bio
održan od 29. 11. — 2. 12. 1851. godine. Peta Skupština je održana u Pakracu


21. ožujka 1852., te iste godine je izašla prva stručna knjiga — udžbenik:
»Kratka nauka, kako dervlje saditi« od Franje Šporera. Slijedeća Skupština
zakazana je u Rijeci, ali do nje nije došlo, jer je Bachov apsolutizam sve otvorenije
kočio rad društva i javni rad rodoljubnih ljudi, te je bilo predloženo
da se održi u Donjem Miholjcu; na njoj je trebao učestvovati i poznati šumarski
stručnjak Adolf Danhelowsk y (Selly, Baranja 1825. — Beč. 1902).
Ta skupština također nije održana, Kos daje ostavku i preporučuje za nasljednika
Ivana Nepomuka Obhlidala.
Rad Šumarskog društva zamire oko 1855. godine, To je bila peta godina
Bachova apsolutizma, koji je, kako vidimo, pogodio jedno stručno udruženje.
Broj članova u 1855. godini iznosio je samo 20°,´o broja od broja iz 1853. odnosno
svega 26. Dokument o eventualnom službenom, po vlasti, ukidanju
Društva nije znan pa možemo smatrati da kontinuitet postojanja nije prekinut
nego je zamrla njegova aktivnost. Zamrla je aktivnost, ali ne i svijest
pojedinih šumara o njegovom aktiviranju, o ponovnom njihovom okupljanju
u Društvu. Ali trebalo je proći dvadeset godina, da se obnovi djelatnost u
1876. godini. Na obnovi Društva posebno su radili Vladoj Köröskenji i Vatroslav
Rački kojima uspije organizirati sastanak »lijepog broja domaćih
šumara u prostorijama Hrvatskog-slavonskog gospodarskog društva« 26. ožujka
1876. na kojem je izabran pripremni odbor za održavanje skupštine pod
predsjedništvom Antuna Tomića. onog Tomića. koji je sudjelovao i na sastanku
1846. godine u Prečecu i u prvi upravni odbor tada osnovanog Šumarskog
društva bio izabran za odbornika. U tom času u Društvo bilo je učlanjeno
105 članova, dakle nešto manje nego ih je bilo 1853. Osnivačka skupština održana
je 14. listopada 1876. godine na kojoj je izabran predsjednik, potpredsjednik,
tajnik i 8 odbornika: Antun Tomić, predsjednik, Hugo Grund (šumarski
mjernik), potpredsjednik, Vladoje Köröskenyi , tajnik, te odbornici:
Josip Ettinge r (nadšumar), Đuro Baye r (vlastelinski nadšumar).
Franjo Cordašić, Mijo V r b a n i ć, Franjo Rossipal (vlastelinski šumarnik),
Vlastimil V i h o d i 1, Antun Soretić i Đuro P i h 1 e r.


Dne 1. siječnja 1877. godine izlazi prvi broj »Šumarskog lista« kojeg je
uredio Vladoje Köröskenyi, ali nije doživio njegovo izlaženje jer je umro 2. 12.
1876. u 31. godini života. Uredništvo časopisa preuzima Mijo Vrbanić.


Druga skupština je održan od 10—12 listopada 1877. u Sisku. Izabran je
za predsjednika Mijo Vrbanić, a tajnik Vojtjeh Sandtner, Skupštini je
prisustvovao kao počasni član čuveni austrijski šumar Josip W e s e 1 y.


Treća skupština je održana 20. listopada 1978. u Križevcima na kojoj je
za potpredsjednika izabran Antun Soretić . Na četvrtoj skupštini održanoj


8. kolovoza 1880. u Vinkovcima za urednika je izabran Fran Kesterčane k
koji je dokinuo dvojezično štampanje Šumarskog lista.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Skupštine koje se održavaju narednih godina pokazuju daljnji rad Šumarskog
društva oko unapređenja staleških i stručnih prilika. Spomenut ćemo
neke Skupštine konje su interesantne sa svojim zaključcima.


Šesta skupština od 13. — 15. kolovoza 1882. u Zagrebu razmatra »Nacrt
novog šumskog zakona«. U Ogulinu se 12. kolovoza 1883. održava sedma skupština,
na kojoj se osniva zaklada za potporu šumarskih udovica. Na devetoj
skupštini održanoj 16. studenog 1885. u Zagrebu, među inim odlukama »zahtjev
da se zemaljska subvencija za pošumljenje Krša povisi od 2000 na 10.000 forinti«.
U Novoj Gradiški je održana deseta skupština 8. rujna 1886., gdje je hrvatski


književnik šumar Josip Kozarac iznio problematiku pomlađivanja hrastika.


Na jedanaestoj skupštini održanoj 1887., za predsjednika je izabran Milan
pl. Durst , kr. ravnatelj državnog šumarskog ravnateljstva u Zagrebu i na
tom položaju ostao je do 1894. M. Durst je i među prvim članovima utemeljivačima
H. - s. šumarskog društva tj. član koji je odjednom uplatio desetorostruki
iznos članarine.


Dne 23. rujna 1890. u Petrinji se održava četrnaesta skupština na kojoj
se pokreće osnivanje Šumarskog muzeja.


Na devetnaestoj skupštini održanoj u Podravskoj Slatini 11. kolovoza
1895. donose se Pravila za podizanje Šumarskog doma u Zagrebu. Dvadeseta
skupština Društva se održava 28 kolovoza 1896. u Zagrebu, učesnici skupštine
organiziraju izlet na milenijsku izložbu u Budimpešti. Na njoj je prikazan
napredak šumarske struke u Hrvatskoj i Slavoniji. Šumarski stručnjak Jur
Marti n k a (Vrbica, Slovačka, 1864—? CSR) za Milenijsku izložbu održanu
1896. godine u Budimpešti izradio je plastični reljef Plitvičkih jezera,
za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine model šumskouzgojnih radova u
Hrvatskom primorju a za izložbu održanu 1908. godine u Londonu prikaz modela
iz lovstva.


Dvadeset i druga skupština je održana 20. listopada 1898. u novo sagrađenom
Šumarskog domu. Tada je svečano otvoren i Šumarski muzej, a otvorena
je i Šumarska akademija. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo je održalo
13. rujna 1919. posljednju svoju skupštinu četrdeset i petu po redu, na
kojoj je iznijet prijedlog »o sazivu odbora svih šumara u državi u svrhu ustrojenja
Jugoslavenskog šumarskog udruženja«.


Povijest bilježi da se u 18. stoljeću osnivaju prve privatne šumarske
škole u Češkoj, Austriji, Francuskoj i Njemačkoj. Godine 1770. osnovana je
rudarska škola u Banskoj Sčavinici (Slovačka) u kojoj se od god. 1807. posebno
uči i šumarstvo. U Tharandtu u Njemačkoj (sada DDR) osnovana je 1786.
godine šumarska škola. Godine 1808. otvoreno je državno šumarsko učilište
u Mariabrunnu u Austriji, a 1824. šumarska škola u Nancy u Francuskoj. U
školi u Mariabrunnu, te u rudarskoj školi u Banskoj Sčavnici školovali su se
i šumari iz Hrvatske. Oni su bili malobrojni, ali su ipak predstavljali onu idejnu
snagu koja će pokrenuti razvitak šumarskog školstva u Hrvatskoj.


Najistaknutiji borac za obrazovanje šumara u domovini tj. za osnivanje
šumarske škole je Franjo Šporer, kome F. Kesterčanek daje mjesto »utemeljitelja
hrvatskoga šumoznanstva«. Franjo Šporer rođen je 1806. u Karlovcu
gdje mu je otac Josip, inače rođen u Brodu na Kupi. bio gradonačelnikom.
Gimnaziju je završio u Karlovcu a šumarske nauke 1829. na Šumarskoj akademiji
u Mariabrunnu. Šporer je 1843. godine u »Listu mesećnom« Gospodar




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 56     <-- 56 -->        PDF

skog društva (današnji Gospodarski list) objavio prijedlog za osnivanje Narodnog
šumarskog zavoda u koji bi, uz ostale djelatnosti, služio i »odgojenju
sposobnih sumaran, lovacah i zemljomjeracah«. Prijedlog Šporera toplo u
istom listu zagovaraju i D. Ko s (1844. godine) i N. Panzne r (1845). Namještenje
domaćih sinova i osnivanje šumarskog učilišta Kos zagovara i u
spomenutoj svojoj raspravi »Das Forstwesen in Kroatien. . .« (1847). Ali do
ostvarenja tih prijedloga dolazi tek 1860. godine, kada je počelo s radom Gospodarsko-
šumarsko učilište u Križevcima.


Godine 1853. »Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo« upućuje vladi
u Beču zahtjev za osnivanje »Gospodarske škole«. To je bilo vrijeme crnog
Bach ovog apsolutizma te je trebalo sedam godina da je bečka vlada dala odobrenje.
Gradska križevačka općina je osigurala 5Ü0 jutara zemljišta da se
na njemu osnuje uzorno imanje, a križevačka županija je odstupila dio svojih
zgrada za školu. Savjetnik Mojsije Balti c (onaj isti koji je prisustovao
osnivanju društva) uz pomoć banske vlade u Zagrebu izvještava ministarstvo
u Beču da su osigurana novčana sredstva u iznosu od 72.250 forinti. Učiteljske
plaće će se osigurati iz tzv. komercijalne zaklade čija je glavnica iznosila


461.000 for. a neuložena imovina 28.600 for. Budući troškovi za investicije će
se osigurati iz prihoda gospodarstva. Predstavka je bila podnesena 22. ožujka
1860. predsjedniku ministarskog vijeća, a 12. travnja 1860. car i kralj Franjo
Josip I donosi odluku o osnivanju »Gospodarskog i šumarskog učilišta i ratarnice
« u Križevcima.
Dan 19. svibnja 1860. donesena su pravila (statut) o unutrašnjem uređenju
učilišta i imenovan je prvi učiteljski zbor i prvi ravnatelj škole Ceh
Dragutin Lambl . Na dužnosti ravnatelja je ostao 14 godina sve do svoga
umirovljenja. O osjetljivosti izbora ravnatelja Zavoda govori članak u Gospodarskom
listu 1860. godine »Izbor prvih nastavnika za Gospodarsko Učilište«
u kojem stoji i ovo: »Možda će tko prigovoriti, da je ovo sve lijepo, ali da
nam sve to nije nikakvo jamstvo, da će on (Labml) taj zavod ustrojiti i prema
potrebam našega naroda. Na ovo odgovoramo u kratko, da je g. L. tielom
i dušom Slavjanin, vješt našemu jeziku, te je bio glavni uzrok, zašto je ovu
službu molio, što znade, da će se naše gospodarsko učilište na narodnom temelju
ustrojiti«. A u tom duhu održao je Lambl i svoj govor prigodom otvaranja
Učilišta.


Dragutinu Lamblu doista mora se odati posebno priznanje, što je preuzeo
dužnost ravnatelja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima, jer
je to učinio iz idealizma, iz želje da se hrvatski narod »uzdigne i stane medu
znamenite, izobražene narode evropske«, kako je rekao u govoru na otvaranju
Učilišta. Vjerojatno je i materijalno slabije prolazio nego da je ostao u
Češkoj a to se može zaključiti iz pisanja praškog lista »CAS«, kojim je taj
list popratio odlazak Lambla u Križevce. U tom tekstu, uz ostalo, čitamo i to,
da »znademo dobro što naša domovina odlaskom toga odličnoga čovjeka gubi.
Iako imademo mnogo prvaka (korifeja) na području poljoprivrede, ipak nam
ne može biti svejedno, da nestaje jedna istaknuta sila s područja dosadanjeg
djelovanja a kojoj će se teško naći zamjena. Međutim, iako g, Lamb l odlazi
u tuđinu, odlazi nam najbratskijim Hrvatima i mi od srca želimo novom vrlo
važnom zavodu najblistaviji napredak«.


Iste godine 19. studenog učilište je svečano otvoreno i odmah su započela
predavanja. Bila je to prva škola na slavenskom jugu i na Balkanu u kojoj


154




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 57     <-- 57 -->        PDF

su se obrazovali kadrovi za poljoprivrednu i šumarsku djelatnost i službu.
Otvaranjem te Škole ostvarena su dvadesetgodišnja nastojanja hrvatskih šumara
u prvom redu Franje Sporera, Dragutina Kosa i Ante Tomića. U matičnim
knjigama škole nalazimo polaznike pored onih iz Hrvatske i Slavonije i
one iz Bosne, Dalmacije, Istre. Kranjske. Štajerske, Srbije. Vojvodine, Bugarske,
također je bilo polaznika iz Češke, Moravske, Galicije i Bukovine.


Pogledajmo popis nastavnika na šumarskom odjelu učilišta u Križevcima
do osnivanja Šumarske akademije u Zagrebu: Cordašić Franjo, Demi Ivan,
Draganić Maksimilijan, Fiala Vjekoslav, Furlan Jakov, Gundrum Fran, Gvozdanović
Ivan, Herrnheiser Žiga, Hlava Dragutin. Holjac Izidor, Huber Pavao,
Karakaš Bogomir. Kesterčanek Franjo F. X. Kiseljak Vladimir. Kišpatić Mijo,
Köröskenyi Vjekoslav, Kössler Dragutin. Kružić Franjo, Labaš Janko, Lajer


Josip, Lambl Dragutin. Lenarčić Andrija, Lypold Herman, Makin Ivan, Mudrinić
Petar. Nenin Petar, Oštrić Ognjan, Partaš Ivan, Peičić Vilim, Pexider
Gustav, Potočnjak Ivan, Prelog Mihajlo. Stipčić Zdravko. Straznicky Ivan,
Šega Rudolf, Šoštarić Šišman, Sram Dragutin, Valenko Vladoje, Vichodil
August. Vukasović Živko, Urbani Milutin, može se uočiti da je dosta nastavnika
češkoga podrijetla ali i pripadnika ostalih naroda i narodnosti.
Ravnatelj škole iza D. Lambla je August Vichodil sve do 1890 godine.


Godine 1897. Kraljevska zemaljska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada
donosi odluku da se ukida šumarski odjel u Križevcima i da se od desetog
mjeseca 1898. nastava održava na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nastava na Akademiji je trajala tri godine
sve do 1909. godine kada je produžena na četiri godine. U ono doba je vladalo
mišljenje da se poljoprivredne i šumarske nauke ne mogu izjednačiti s
»čistim« naukama filozofije, teologije i prava. Te su Akademiju zvali »trajan
provizorij« i taj provizorij je trajao 20 godina sve do osnivanja samostalnog
Gospodarskog-šumarskog fakulteta.


Uvjet za upis na Akademiju bila je gimnazijska matura, ali ipak ondašnja
politika nije priznavala puni univerzitski rang. Tako je npr., interesantan slijedeći
slučaj: Apsolvent šumarstva je nakon svršene Akademije službovao
kod Brodske imovne općine. Pretpostavljeni uočavaju njegovu težnju za naukom
i šalju ga u Beč da doktorira. Disertaciju je bio već izradio, ali u Beču
mu ne priznaju kvalifikacije stečene na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, te
mora ponovno sve ispite polagati i tek tada pristupiti obrani doktorske teze.
To se desilo našem uvaženom stručnjaku prof, dr Antunu Levakoviću. Šumarska
akademija je vrlo važna i za razvoj tehničke naobrazbe. Na njoj se
predavaju tehnički predmeti. Tako npr. od 1899 do 1911 kao profesor geodezije
i građevinskih predmeta je Ceh ing. Vinko Hlavink a (CSR, 1862, Brno


— 1934). te je njegovom zaslugom na Šumarskoj akademiji otvoren 1908.
tzv. Geodetski tečaj za izobrazbu geodetskih i kulturno-tehničkih stručnjaka
(školovanje je trajalo 2 godine). Taj Geodetski tečaj prelazi nakon I svjetskog
rata na novoosnovanu Tehničku-visoku školu u Zagrebu.
Dne 31. kolovoza 1919. osniva se Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu i na njemu Šumarski odjel, te njegovim osnivanjem prestaje
s radom Šumarska akademija. Na Šumarskom odjelu nastavu drže slijedeći
predavači: S. Bohniček, V. Njegovan, F. Šandor, V. Vouk, I. Pevalek, A.
Gilić, V. Filkula, P. Horvat, A. Petračić, A. Levaković, J. Božičević, R. Fantoni,




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 58     <-- 58 -->        PDF

A. Langhoffer, J. Vesely, V. Belošević, M. Straznicky, V. Koudelka. V. Skorić,
V. Setinski, Đ. Nenadić. J. Holjac, A. Goglia, A. Jovanovac, E. Rössler, i V.
Mandekić; vidi se da i ovdje ima po prezimenima dosta pripadnika češke
narodnosti i pripadnika ostalih naroda i narodnosti.
Evo nekoliko podataka: Viktor Koudelka (rođen je 1889. u Vyskovu, Moravska)
četiri godine predavao je šumarsku kemijsku tehnologiju. August
Langhoffer kao redovni profesor zoologije na Filozofskom fakultetu 11 godina
(1919 — 1930), na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu od 1919. do 1930.
godine predaje etimologiju i posebno se bavi proučavanjem štetočinja (gubara
i dr.) naših hrastovih šuma.


Od 1918. do 1946. godine vodno graditeljstvo za šumare i agronome predaje
Viktor Setinsk i (rođen 17. 8. 1878. u Kapanu), a za šumare uređivanje
bujica.


Za Šumarstvo u XIX stoljeću značajna su i tri znanstvenika: Ljudevit
Farkaš-Vukotinović, Josip Schlosser´ i Bogoslav Sulek.


Ljudevit F a r k a š-Vukotinović rođen je u Križevcima, ali kao Farkaš
te je još kao mladić promijenio prezime u Vukotinović. Po obrazovanju, a
i radu do 1866. godine, bio je pravnik a od tada se posvetio i prirodnim znanostima
i zajedno s Josipom Schlosserom proučavao našu floru i tako udarili
temelje hrvatske floristike. Posebno je proučavao naše hrastove i brojne
forme tih vrsta u našim šumama. Vukotinović i Schlosser zajednički izdaju
na latinskom jeziku pisanu »Syllabus florae croaticae« (1857) i »Flora croatica«
(1869) te više rasprava u »Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
«, koje su bili redovni članovi.


Josip Schlosse r rođen je (1818) u Moravskoj po struci liječnik. U
Hrvatsku dolazi 1838. i bio je liječnik grofa Pejačevića u Našicama, zatim
veleposjednika Adamoviča i dr. Dok je Vukotinović poživio 80 godina (1913 —
1893), Schlosser umire već 1872.


Bogoslav Sule k rođen je u Subotištu 1816. godine i po struci bio je
botaničar, ali je, uz suradnju šumara Franje Cordašića, po narudžbi Zemaljske
vlade napisao knjigu »Korist i gojenja šumah« (1866) i to je prva takva
knjiga na hrvatskom jeziku.


Kako su djelovali šumari u operativi, u službi veleposjednika pokazuju
gospodarske osnove, koje su rađene poslije Oslobođenja, jer one daju sliku
gospodarenja gotovo od druge polovine prošlog stoljeća. Dakako, da pri tome
treba voditi računa, da i nisu bili uvijek u mogućnosti primjenjivati svoje
stručno znanje, jer su koji put morali udovoljiti i željama ili točnije nalozima
svojih poslodavaca. Stanoviti broj ovih ostavio je bar dio svojih djelatnosti
zabilježen i u objavljenim radovima kao npr. Adolf Danhelovsky. N. Müller
i dr. Bilo ih je i u upravnoj službi, kao kotarski ili županijski službenici kao
npr. Ignac (koji se u Hrvatskoj preimenovao u Vatroslav) C c r m a n. koji
je radio na području Požeške županije.


Sigurno je da smo neke šumare obradili više. neke manje, a neke uopće
ne. Ovo je samo mali dio koji se je mogao sakupiti iz vrlo velikog i obimnog
i još nesistematiziranog materijala koji postoji u našim arhivima, a koji je
do sada prezentiran našoj javnosti sa vrlo malim dijelom.


Potrebno je nastaviti istraživanje sve do današnjih dana jer svjesni smo
da je napredak naše zajednice izgrađen krvlju i da se gradi i znojem svih na




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 59     <-- 59 -->        PDF

roda i narodnosti koji žive na tlu Socijalističke federativne republike Jugoslavije.


LITERATURA


A.
Ugrenović , 1926: Pola stoljeća šumarstva 1876—1926, Spomenica Jugoslavensko-
šumarskog udruženja, Zagreb.
V.
Mandekić , 1935: Razvoj narodnog gospodarstva zadnjih 75 godina, Obzorspomen
knjiga 1860—1935, Zagreb.
N. Neidhardt i M. Androić, 1963: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.
I.
E s i h, 1964: Slovak zaslužan ja našu materijalnu kulturu, Vjesnik od 26. 1., Zagreb.
Više autora, 1976: Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog
lista, Saveza DITSDIH, Zagreb.
* * * Šumarska enciklopedija (II izdanje) dio, JLZ Zagreb, 1980.
* * * Šumarska enciklopedija (II izdanje) II dio, JLZ Zagreb, 1983.


The Contribution of Foresters of Different Nationalities in the Development
of Forestry Societies and Educational Establishments in Croatia


Summary


As Croatia was an integral part of the Austrio-Hungarian monarchy until 1919
many foresters of various nationalities in the monarchy were actively involved
in work (Czechs, Slovaks, Germans, etc.), This article is in fact a paper reported
at the gatherig ´Lipovljanski susreti 86´ (Lipovljani Gatherings 86) which is concerned
with experts in management and forestry, not of Croatian nationality, and
who worked in Croatia from the middle of 19th century to the end of World War I.
The nationalities of the individuals participating In the establishment of the School
of Forestry in Križevci, in 1860, and later the Forestry Academy in Zagreb and
Croatian Forestry Society, can be conclued by their surnames.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Arboretum Srednje šumarske škole za krš u Splitu pod snijegom.
Arboretum je osnovao i do svoje smrti njegovao dipl. inž. Boris
Giperborejski (27. 07. 1896., Kosik u SSSR — 03. 02. 1983., Split),
koji je bio profesor te škole od njezinog osnivanja 19i8. godine do
umirovljenja 1962. godine.


Foto B. Dereta