DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 46     <-- 46 -->        PDF

U SR Hrvatskoj panjače se protežu na površinin od 606.841 ha što iznosi
30% površine od 2.013.267 ha kolika je ukupna površina šuma u Hrvatskoj.
U njima se nalazi 19.301.000 m3 drvne mase ili 8% od ukupnog drvnog fonda
koji iznosi 238.908.000 m3. Prirast u niskim šumama ili panjačama Hrvatske
iznosi 778.000 m:l što znači da prirašćuju s postotkom prirasta od 1,3%.


Glavne vrste drveća koje tvore niske šume ili panjače su hrastovi (lužnjak,
kitnjak. medunac, cer, crnika), bukva, obični grab, kesten, crna joha, bagrem
i dr.


Imajući u vidu današnje stanje panjača kod nas, potrebe za drvnom masom
i saznanja do kojih je došla šumarska znanost u ulozi šume u zaštiti čovjekovog
okoliša kao i o funkcioniranju i složenosti šumskih ekosistema, mišljenja
smo da je krajnje vrijeme da se šumarstvo i šumarska znanost ozbiljno
i svestrano posveti problemima panjača.


2. STANIŠNE I STRUKTURNE OSOBINE PANJAČA
Zajednička osobina većine panjača koje se nalaze u društvenom vlasništvu
je izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihovog
razvoja. S obzirom da je vrijednost drvne mase u mladim panjačama bila
simbolična a uzgojni zahvati skupi i nažalost rijetki i u visokim šumama mlađe
dobi. panjače su prepuštene spontanom razvoju. U tom se razvoju formirao
čitavi spektar panjača od onih najkvalitetnijih s relativno dobrom i visokom
drvnom masom, dobro sklopljenim i suvislo obraslim sastojinama, pa do onih
nekvalitetnih, razbijenog sklopa s kržljavim i kvalitetno lošim stablima male
drvne mase. Kod najkvalitetnijih panjača možemo danas pronaći i nekoliko
stotina stabala iz sjemena po ha. dok se u manje kvalitetnim taj broj smanjuje.
Isto tako često puta smo svjedoci slučaja da nam dobru panjaču mogu
tvoriti samo stabla iz panja ali uz uvjet potpunog obrasta i sklopljenosti.


Ako bi se zapitali kako danas izgleda prosječna panjača kod nas onda
bi barem za područje Hrvatske a uvjereni smo i cijele Jugoslavije mogli kazati
da je to sastojina bukve i hrasta, starosti preko 40 godina, dobro sklopljena,
s drvnm masom od oko 150 do 200 m:i po ha pogodnom za kemijsku
preradu i ogrjev te udaljena od komunikacija. U toj sastojini može se pronaći
i preko 100 stabala po hektaru sjemenog porijekla, a tlo u sastojini ima osobine
dobrog šumskog tla s povoljnim vodozračnim odnosima, primjernom količinom
humusa i mineralnih hraniva te optimalnim mikrobiološkom aktivnosti.


Na osnovi navedenog mogli bi zaključiti da su naše panjače takvih strukturnih
osobina, da imaju djelomično ili potpuno degradirana drveća, koja s
obzirom na nastanak iz panja ne mogu dati kvalitetne Sortimente kao stabla
iz sjemena. Isto tako zaključujemo da se te sastojine nalaze na tlima koja imaju
osobine dobrih šumskih tala na konkretnom tipu tla i matičnom supstratu.
Posebno valja istaknuti da su tla formirana za razvoj postojeće autohtone
sastojine, te da se mlade sastojine na tim staništima izvanredno dobro razvijaju.