DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 45     <-- 45 -->        PDF

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA —
CONFERENCE PAPERS


UDK 630- 226 Sum. list CXI (1987) 143


GOSPODARSKI ZAHVATI U PANJAĆAMA KAO MJERA POVEĆANJA
PRODUKTIVNOSTI I STABILNOSTI ŠUMA*


Slavko MATIC*´


SAŽETAK: Sume niskog uzgojnog oblika ili panjače u SR Hrvatskoj
zauzimaju površinu od 606.841 ha te predstavljaju »mrtvi
kapital« kojeg treba oživiti odgovarajućim uzgojnim zahvatima.
Uzgojni zahvati u panjačama obuhvaćaju radove na njezi i radove
na obnovi panjača.


Panjače u kojima se nalazi najmanje 80 do 100 stabala iz sjemena
po hektaru njegujemo do potpune konverzije u viši uzgojni
oblik a panjače s malo ili bez stabala iz sjemena njegujemo do
početka oplodnih sječa i pomlađivanja sa sjemenom stabala u
panjači ili unošenjem sjemena ili sadnica odgovarajuće autohtone
vrste drveća.


Sječa panjača čistim sječama i sadnja alohtonih četinjača predstavlja
gospodarski i šumskouzgojni promašaj u gospodarenju s
panjačama. Kvalitetno šumsko tlo u panjačama i autohtona vegetacija
predstavlja prejaku konkurenciju četinjačama koje imaju
prednost pred autohtonom vegetacijom samo na degradiranim tlima,
gdje četinjače imaju pionirsku ulogu.


1. UVOD
Sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače su nastale namjerno ili nenamjerno
izazvanim procesima degradacije sastojina visokog uzgojnog oblika.
U prošlosti su nastajale iz potreba za ogrjevnim drvetom a u novije vrijeme
su nastale i nastaju negativnim utjecajima biotskih faktora (čovjek, stoka)
u većini slučajeva prilikom neuspjele prirodne ili umjetne obnove regularnih
ili rjeđe prebornih sastojina. Kratko pomladno razdoblje, izostanak uroda
sjemena i njega pomlatka te uništavanje pomlatka po stoci ili drugim činiocima
su najčešći razlozi nastanka onih panjača s kojima danas gospodarimo
i koje moramo podignuti na viši uzgojni oblik.


Iako su u novije vrijem nastale panjače rezultat propusta u gospodarenju
sa šumama ipak se one u skoro istom postotku nalaze u zemljama centralne
Evrope, s naprednim šumarstvom a i kod nas. Tako se u SFR Jugoslaviji nalazi
oko 23´% panjača od 8.688.000 ha koliko ukupno iznosi površina obrasla šumom,
u Francuskoj 25D/o. Belgiji 16%, Španjolskoj 22% itd.


** Prof. dr Slavko Matić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Simunska 25.


* Referat, održan na »Savjetovanju o panjačama« Sarajevo, 22. X. 1986. g.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 46     <-- 46 -->        PDF

U SR Hrvatskoj panjače se protežu na površinin od 606.841 ha što iznosi
30% površine od 2.013.267 ha kolika je ukupna površina šuma u Hrvatskoj.
U njima se nalazi 19.301.000 m3 drvne mase ili 8% od ukupnog drvnog fonda
koji iznosi 238.908.000 m3. Prirast u niskim šumama ili panjačama Hrvatske
iznosi 778.000 m:l što znači da prirašćuju s postotkom prirasta od 1,3%.


Glavne vrste drveća koje tvore niske šume ili panjače su hrastovi (lužnjak,
kitnjak. medunac, cer, crnika), bukva, obični grab, kesten, crna joha, bagrem
i dr.


Imajući u vidu današnje stanje panjača kod nas, potrebe za drvnom masom
i saznanja do kojih je došla šumarska znanost u ulozi šume u zaštiti čovjekovog
okoliša kao i o funkcioniranju i složenosti šumskih ekosistema, mišljenja
smo da je krajnje vrijeme da se šumarstvo i šumarska znanost ozbiljno
i svestrano posveti problemima panjača.


2. STANIŠNE I STRUKTURNE OSOBINE PANJAČA
Zajednička osobina većine panjača koje se nalaze u društvenom vlasništvu
je izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihovog
razvoja. S obzirom da je vrijednost drvne mase u mladim panjačama bila
simbolična a uzgojni zahvati skupi i nažalost rijetki i u visokim šumama mlađe
dobi. panjače su prepuštene spontanom razvoju. U tom se razvoju formirao
čitavi spektar panjača od onih najkvalitetnijih s relativno dobrom i visokom
drvnom masom, dobro sklopljenim i suvislo obraslim sastojinama, pa do onih
nekvalitetnih, razbijenog sklopa s kržljavim i kvalitetno lošim stablima male
drvne mase. Kod najkvalitetnijih panjača možemo danas pronaći i nekoliko
stotina stabala iz sjemena po ha. dok se u manje kvalitetnim taj broj smanjuje.
Isto tako često puta smo svjedoci slučaja da nam dobru panjaču mogu
tvoriti samo stabla iz panja ali uz uvjet potpunog obrasta i sklopljenosti.


Ako bi se zapitali kako danas izgleda prosječna panjača kod nas onda
bi barem za područje Hrvatske a uvjereni smo i cijele Jugoslavije mogli kazati
da je to sastojina bukve i hrasta, starosti preko 40 godina, dobro sklopljena,
s drvnm masom od oko 150 do 200 m:i po ha pogodnom za kemijsku
preradu i ogrjev te udaljena od komunikacija. U toj sastojini može se pronaći
i preko 100 stabala po hektaru sjemenog porijekla, a tlo u sastojini ima osobine
dobrog šumskog tla s povoljnim vodozračnim odnosima, primjernom količinom
humusa i mineralnih hraniva te optimalnim mikrobiološkom aktivnosti.


Na osnovi navedenog mogli bi zaključiti da su naše panjače takvih strukturnih
osobina, da imaju djelomično ili potpuno degradirana drveća, koja s
obzirom na nastanak iz panja ne mogu dati kvalitetne Sortimente kao stabla
iz sjemena. Isto tako zaključujemo da se te sastojine nalaze na tlima koja imaju
osobine dobrih šumskih tala na konkretnom tipu tla i matičnom supstratu.
Posebno valja istaknuti da su tla formirana za razvoj postojeće autohtone
sastojine, te da se mlade sastojine na tim staništima izvanredno dobro razvijaju.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 47     <-- 47 -->        PDF

3. UZGOJNI ZAHVATI U PANJAČAMA
Činjenica je da je svaki uzgojni zahvat proveden u bilo kojoj sastojini
ujedno i priprema konkretne sastojine za njenu uspješnu prirodnu obnovu.
Prema tome i svi uzgojni zahvati u panjaei moraju u sebi sadržavati one
elemente koji će pridonijet što kvalitenijoj obnovi panjača.


Imajući na umu današnje stanje i izgled panjača, te potrebe za drvetom
koje su svakim danom veće, a u tu svrhu dobivanja produktivnih i stabilnih
sastojina uz korištenje potencijala kvalitetnog staništa na kojem se panjače
nalaze, sve radove u panjačama možemo podjeliti na:


a) uzgojni radovi na njezi panjača


b) uzgojni radovi na obnovi panjača


3.1. Uzgojni radovi na njezi panjača
Njega panjača proredom će u većini slučajeva biti najzastupljeniji vid
njege. Za to postoji više razloga, a najvažniji je taj, da se naše panjače pretežno
nalaze u dobi iznad 30 i 40 godina kad je takav zahvat potrebno provoditi.
Osim toga proredom povećavamo kvalitet sastojine, te ostavljamo najbolje
primjerke iz panja, a pogotovo ako postoje primjerci iz sjemena. Kod
njege koju provodimo u panjačama mora nam do kraja biti jasan cilj gospodarenja.
On ovisi o kvaliteti konkretne sastojine, a koja se posebno očituje


o izgledu, broju i prostornom rasporedu stabala iz sjemena. Prema tome. ako
nam u jednoj panjači stabla iz sjemena dolaze u minimalnom broju od 80
do 100 stabala po ha. a takvih su kvaliteta da mogu predstavljati buduću sastojinu
iz sjemena, onda ćemo prorede voditi na taj način, da će svaki zahvat
ići u prilog stabala iz sjemena. Prorede će biti ujedno zahvati posredne konverzije
iz niskog u visoki uzgojni oblik i imat će dugoročni karakter.
U koliko je sastojina takvih strukturnih osobina, da se stabla iz sjemena
nalaze u manjem broju od 80 komada po ha, te ako nisu dobro prostorno raspoređena,
prorede će imati zadatak, da takvu sastojinu pripreme za prirodnu
obnovu. Proredama će se pripremati stabla za bolji urod sjemena, a tlo za
kvalitetan prijem sjemena i dobar razvoj biljke. Kod toga je važno znati, da
nam stabla iz panja vrlo rano počinju rađati sa sjemenom u odnosu na stabla
iz sjemena, te da ophodnja panjača ne bi trebala biti duža od 60 godina.


Sto se tiče intenziteta proreda oni su određeni prema formul I = l/n x 100
(Matić. 1984), gdje nam je I = intenzitet prorede, a n = starost sastojine izražena
u desetljećima. Na taj način ćemo za 20 godišnje sastojine imati intenzitet
prorede od 50% postojeće drvne mase, za 30 godišnje 33,3%, za 40 godišnje
25",,, za 50 godišnje 20"/o itd.


Panjače proređivane navedenim intenzitetima dat će nam u prosjeku nakon
svakog zahvata oko 30 do 40 m3 drvne mase po ha, a ujedno će biti pripremane
za prirodnu obnovu.


3.2. Uzgojni radovi na obnovi panjače
Imajući na umu već naprijed navedene konstatacije o strukturi panjača
i kvaliteti njihovog staništa mišljenja smo, da se sve naše panjače moraju
obnavljati prirodnim putem ili po principima oplodnih sječa uz unošenje


145




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 48     <-- 48 -->        PDF

sjemena ili biljaka autohtone vegetacije, ako iz bilo kojih razloga izostaje
urod sjemena u panjači. Na taj ćemo način prije svega uz najmanje troškove
obnove i njege polučiti stabilne i produktivne sastojine visokog uzgojnog oblika
odnosno šume sjemenjače. što je i cilj svake obnove panjača.


Važno se je podsjetiti na notornu činjenicu, da je panjača degradirana
sastojina na kvalitetnom staništu pa prema tome kod konverzije panjača moramo
zadržati postojeću plodnost tla uz dovođenje autohtone sastojine iz sjemena.
To je jedino moguće prirodnim pomlađivanjem oplodnim sječama u
dva ili više sjeka (pripravni, naplodni. naknadni i dovršni), ovisno o stanju
sastojine i tla. U koliko iz bilo kojih razloga izostaje urod sjemena potrebno
je po principima oplodne sječe (uz dva sjeka) unositi sadnice ili sjeme autohtone
potencijalne sastojine tog staništa. Na taj način ćemo sačuvati tlo od
degradacijskih procesa, koji se manifestiraju u nestanku humusa, hranjiva,
mikrobiološke aktivnosti i erozionim procesima, a na to tlo vratiti sastojinu
visokog uzgojnog oblika, koja je bila i prije panjače.


Velike pogrešku radimo ili ćemo uraditi ako panjaču posječemo čistom
sječom, te pošumljavamo s četinjačama, koje nisu atohtone na tom staništu.
Četinjače treba saditi na tlima, koja su u procesima degradacije izgubila ona
svojstva, koja matičnoj sastojini pruža optimalne uvjete za rast i razvoj.
Prema tome četinjače su prije svega pionirske vrste koje imaju zadatak da
tijekom svog rasta u sastojini stvore uvjete na tlu koji će omogućiti povratak
autohtone sastojine. Četinjače podignute na kršu, pašnjacima, oranicama, livadama
i dr. odlično obavljaju zadatak, te za trajanja jedne ophodnje stvore
šumsko tlo koje je spremno za povratak autohtone vegetacije. U koliko neke
od četinjača sadimo na šumsko tlo bukove ili druge panjače četinjača će vrlo
brzo biti nadvladana od autohtone vegetacije. Četinjača ne može izdržati
konkurenciju autohtone vrste, koja se nalazi na tlu za nju pripremljenom.
Na površinama izvan šume četinjače su lišene takve konkurencije, jer se nalaze
na degradiranom šumskom tlu. Takvih površina degradiranih panjača.
makija i golih površina unutar šumskog kompleksa samo u SR Hrvatskoj ima
oko 624.783 hektara.


4. ZAKLJUČAK
Na osnovi svega navedenog možemo donijeti ove zaključke:


1. Sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače predstavljaju znatne površine
u većini slučajeva »mrtvog kapitala« unutar šumskog kompleksa SFR
Jugoslavije i SR Hrvatske kojeg prije svega treba aktivirati adekvatnim uzgojnim
zahvatima.
2. Neophodno je pristupiti uzgojnim zahvatima u panjačama koji se dijele
na zahvate njege panjača proredom i zahvate pomlađivanja ili obnove panjača.
3. Karakteristika panjača je u tome da im je sastojina degradirana s obzirom
na kvalitet drvne mase i njegov prirast, a isto tako značajno je obilježje
normalnih dobro sklopljenih panjača, da imaju kvalitetno šumsko tlo u kojima
se postojeća autohtona vegetacija razvija bez konkurencije alohtonih
vrsta drveća.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 49     <-- 49 -->        PDF

4. Ukoliko se u panjačama nalaze i stabla iz sjemena dobro prostorno raspoređena
u broju od 80 do 100 stabala po hektaru i više, njegu obavljamo sve
do potpune konverzije u viši uzgojni oblik. Ukoliko je broj stabala iz sjemena
neznatan njegu obavljamo proredom, koja je ujedno i priprema panjače za
prirodnu regeneraciju. Prirodnu regeneraciju obavljamo oplodnim sječama u
više sjekova. a u koliko nije osiguran urod sjemena regeneraciju obavljamo
po principima oplodnih sječa uz unošenje biljaka ili sjemena autohtone vegetacije.
5. Sječa panjača čistim sječama i sadnja alohtonih četinjača predstavlja
velik financijski pothvat, koji je i pored vrlo skupih ulaganja u njegu osuđen
na propast. Naime, autohtona vegetacija na šumskom staništu predstavlja prejaku
konkurenciju četinjačama, koje moraju naći svoje mjesto izvan kvalitetnih
šumskih tala. Sadnja četinjača na degradiranim šumskim tlima i tlima,
koja su izgubila svojstvo šumskog tla ima svoje opravdanje s obzirom da
četinjače imaju pionirsku ulogu, te stvaraju dobre uvjete za povratak autohtone
vegetacije.
6. Držeći se naprijed navedenih uzgojnih principa kod gospodarskih zahvata
u panjačama osigurat ćemo društvu neophodnu drvnu masu za kemijsku
preradu, izvršiti konverziju panjača u viši uzgojni oblik bez velikih ulaganja
financijskih sredstava, povećati proizvodnju njegovanih panjača i konvertiranih
sjemenjača. a društvu osigurati produktivne i stabilne sastojine,
koje su nam u ovom trenutku potrebnije nego ikad.
LITERATURA


1.
Jovanović , S. (1980): Gajenje šuma. Beograd.
2.
M a t i ć, S. (1985): Prevođenje makija i panjača hrasta crnike u sastojine visokog
uzgojnog oblika. Savjetovanje »Gospodarenje šumama mediteranskog područja
Rab«.
3.
M a t i ć, S. (1984): Intenzitet prorede i njegov utjecaj na stabilnost, proizvodnosti
i pomlađivanje sastojine hrasta lužnjaka. Savjetovanje povodom 125 godišnjice
Šumarskog fakulteta. Zagreb.
4.
M a t i ć, S. (1986): Uzgajanje šuma. Zbornik radova »Šume i prerada drveta
Jugoslavije. Zagreb.
5.
Petračić , A. (1931) Uzgajanje šuma. Zagreb.
6.
P i n t a r i ć, K. (1974): Uzgajanje šuma II dio. Sarajevo.
7.
Šumarska enciklopedija, Zagreb 1983.
8.
Poslovna zajednica »Exportdrvo«: Razvojne mogućnosti i program razvoja šumskog
kompleksa SR Hrvatske do 1990. godine. Zagreb, 1986.
Bewirtschaftungseingriffe in Niederwäldern als Mass für die Erhöhung
der Produktivität und die Stabilität der Wälder


Zusammenfassung


Niederwälder nehmen in der SR Kroatien eine Oberfläche von 606.841 ha ein
und stellen ein »totes Kapital«, welches mit Hilfe von angemessenen Waldbaumass




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 50     <-- 50 -->        PDF

nahmen belbet werden soll, dar. Die Waldbaumassnahmen in Niederwäldern
beinhalten Arbeiten an Pflege un Erneuerung der Niderwülder.


Niederwälder, in welchen sich mindestens 80 bis 100 aus Samen entstandene
Bäume pro Hektar befinden, pflengen wir bis zur totalen Konversion in eine höhere
Waldbauform. Niderwälder mit wenig oder ohne aus Samen enstandenen Bäumen
pflegen wir bis zu Beginn des Verjüngungshiebes und der Verjüngung mit Hilfe
von Samen der Bäumen im Niederwald oder Einführung von Samen oder Jugpflanzen
der ensprechenden autochtonen Baumart.


Der Hieb von Niederwäldern durch Kahlschlag und das Pflanzen alochtoner
Niederwäldere stellen einen Fehler in der Bewirtschaftung und dem Waldbau
für die Bewirtschaftung der Niederwälder, dar. Die Qualität des Waldbodens im
Niderwald und die autochtone Vegetation bedeuten eine zu grosse Konkurrenz
für die Nadelbäume, welche nur auf degradierten Böden Vorrang vor der autochtonen
Vegetation haben, wo Nadelbäume eine Pioniersaufgabe erfüllen.


^f^~