DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 37     <-- 37 -->        PDF

IZLACJANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA —
CONFERENCE PAPERS


UDK 630*9« šum. list CXI (1987) 135


ULOGA POSAVSKIH ŠUMA U ŽIVOTU
LIPOVLJANSKOG KRAJA*


Branimir PRPIĆ**


SAŽETAK. Prirodna nizinska šuma u području Lipovljana i
šire u srednjoj Posavini bila je stoljećima tamošnjem stanovništvu
izvor života. Drvo iz tih šuma, a posebno drvo hrasta lužnjaka
koristilo se u prošlosti za gradnju kuća, a kroz pašu i lov nizinska
prašuma davala je čovjeku hranu.


Ove nizinske šume predstavljaju danas još veću vrijednost radi
značajne privredne i još veće ekološke vrijednosti (voda, klima, e


kološko uporište u prostoru, biogenetski rezervat i dr.).
Radi zaštite ovih šuma predlaže se njihovo proglašavanje parkom
prirode.


UVOD


Utjecaj lipovljanskih nizinskih šuma na gospodarski i društveni razvoj
naselja koja se nalaze u okolici ovoga izuzetno vrijednog i lijepog šumskog kompleksa
nedvojbeno je značajan. Žitelji ovih naselja koja se nalaze između
Save, Ilove i Subocke i prve terase koja se uspinje iznad savske doline, vezani
su uz ovu šumu i gospodarski i emotivno.


Ovu vezu u prošlosti možemo nazvati sudbinskom jer je šuma žiteljima
ovoga prostora davala građevinski materijal za kuću i oruđa, meso divljači,
a stoka je nalazila u njoj dovoljno hrane. Razvojem civilizacije mnogi tokovi
su izmjenjeni. Nekada prostrane nizinske šume ustupile su mjesto poljoprivredi,
a šuma se započela koristiti organizirano. Veći dio stanovništva i tada je
vezan uz šumu kao šumski radnik, kirijaš, pošumljivač, lugar i dr. Ovakva
vezanost uz šumu zadržala se i danas, potencirana primarnom preradom u Pilani
Lipovljani.


Lipovljani su u ovome prostoru predstavljali središnje mjesto (šumarija,
škola, crkve). Naseljavanjem Ceha, Slovaka, Mađara i drugih narodnosti
u 19. stoljeću u Lipovljane događa se izvjesna promjena odnosa prema
šumi. U zemljama iz kojih su pripadnici ovih narodnosti doselili, šumarstvo
je bilo na većem stupnju razvoja i dobro organizirano što je utjecalo na njihov
bolji odnos prema šumi.


Za vrijeme NOB-e lipovljanska nizinska šuma je partizansko skrovište i
put za opskrbu hranom (prijevoz žita). NOP se nebi mogao zamisliti bez ovih
šuma.


* Predavanje održano za vrijeme »LIPOVLJANSKIH SUSRETA ´86«.
** Prof. dr Branimir Prpić, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska c. 25


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 38     <-- 38 -->        PDF

LIPOVLJANSKE NIZINSKE SUME U PROŠLOSTI I DANAS


Lipovljanske nizinske šume predstavljaju veliku vrijednost iz mnogih
razloga. U njima se proizvodi drvna biomasa hrasta lužnjaka, jedne od najvrijednijih
vrsta drveća na svjetskom tržištu. Osim lužnjakova drva proizvode
ove šume i drvo poljskog jasena čija vrijednost ne zaostaje mnogo iza vrijednosti
hrastovine. U današnjoj sirovinskoj i energetskoj krizi i ostale vrste
drveća ovih šuma predstavljaju značajnu vrijednost (crna joha, grab, topole,
lipa, vrba).


Naoko jednolična dolina Save odlikuje se velikom raznolikošću mikroreljefa.
Najviši i najniži dijelovi ovoga reljefa razlikuju se u nadmorskoj visini
za svega 4 do 5 m, ali upravo ovakav reljef pruža šumskoj vegetaciji vrlo
raznolika staništa. U tome smislu razlikujemo u posavskoj nizini — grede,
niže i bare. U svakome od ovih, po narodnu nazvanom obliku mikroreljefa.
pojavljuje se drukčije djelovanje poplavne, oborinske i podzemne vode, drukčije
tlo i određena šumska zajednica, prilagođena na određen intenzitet djelovanja
vode.


Na gredi do koje skoro nikada ne dopire poplava, raste šuma hrasta lužnjaka
s grabom, u niži, najzastupljenijem obliku mikroreljefa u Posavlju, uspijeva
čuvena slavonska šuma hrasta, jasena i nizinskog brijesta dok u bari
dolaze jasen, joha i vrba, vrste koje podnose puno vlage u tlu.


U lipovljanskim nizinskim šumama otpada na grede oko 25% površine.
na niže oko 50*/o i na bare oko 250/o. Najvrednija — slavonska nizinska šuma je
i najzastupljenija što u privrednom smislu ima veliko značenje. U velikoj površini
proizvodi se vrijedna drvna sirovina — hrast lužnjak fine strukture po
čemu je poznat na svjetskom tržištu.


Struktura drvnih zaliha po dobnim razredima i vrstama drveća, priraslu
drva i površine vide se u priloženoj tablici. Iz priložene strukture zaključujemo
da je ova šuma vrlo bogata s obzirom na veliko učešće hrastovine u ukupnoj
drvnoj zalihi, To učešće iznosi oko 60% s velikim učešćem u šumskim sastojinama
starijim od 100 godina.


Šumarska struka prisutna je u lipovljanskim nizinskim šumama preko 100
godina. Šumar i književnik Josip Kozara c službuje u Lipovljanima deset
godina, od 1885. do 1895. kao upravitelj Kraljevske državne šumarije. U plodnim
lipovljanskim godinama napisao je svoja najbolja stručna i književna
djela. Radeći u Lipovljanima, napisao je poznatu novelu »Slavonska šuma«.
Iz teksta ovoga djela proizlazi njegovo savršeno poznavanje biologije šumskog
drveća i ekoloških prilika stojbinu nizinske šume.


Dolina Save i njenih pritoka bila je još u XVII stoljeću obraštena nepreglednim
prašumama hrasta lužnjaka. »Slavonija, rek´bi da je prašuma«, piše
u »Šumarskom listu« profesor uzgajanja šuma Šumarskog učilišta u Križevcima
— Fran Kesterčanek . 1882. godine, opisujući stanje u sedamnaestom
stoljeću kada je Marija Terezija silom dala seliti narode iz zabitih i nepristupačnih
prašuma u sela duž novo ustrojenih putova.


Krajem prošlog stoljeća stanje se tako pogoršalo da se u »Šumarskom
listu« piše o žalosnom stanju šuma u našoj zemlji i savjetuje uvođenje racionalnog
šumskog gospodarenja.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 39     <-- 39 -->        PDF

137




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Iskorišćivanje lipovljanskih nizinskih šuma započelo je pod zapovjedništvom
bivše Vojne Krajine 1830. godine. Lipovljanski hrastici, do tada prašume na
koje je čovjek utjecao kao lovac, pastir i korisnik građe za svoju kuću i oruđa,
sječeni su od toga vremena za dobivanje dužice, brodske građe i proizvodnje
potaše. U razdoblju od 1830. do 1880. godine posjećeno je čistom sječom oko
3200 ha hrastovih prašuma užega lipovljanskog područja.


Dolaskom u Lipovljane Kozarac je zatekao još 1300 ha hrastovih prašuma
koje sječe i stručno obnavlja. Prizor sječe opisuje u »Slavonskoj šumi«
ovako: »Mene se nije nikada ni jedno groblje tako kosnulo, kao takova šumska
sječina s porušenim i osakaćenim stablima, . . .«.


U više navrata piše Kozarac o pomlađivanju, njezi i gospodarenju u nizinskim
šumama. Iz današnjeg izgleda ovih šuma možemo zaključiti da su
Kozarac i njegovi nasljednici dobro stručno postupali s lipovljanskim nizinskim
šumama.


Od godine 1950. u ovim šumama se gospodari pod direktnim ili indirektnim
utjecajem Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Dio šuma je školski objekt u
kojemu se provodi terenska nastava iz stručnih šumarskih i drvarskih predmeta
koji su vezani uz teren.


EKOLOŠKO ZNAČENJE NIZINSKE SUME


Suma je obnovljivi prirodni resurs i kao svaki prirodni ekosistem posjeduje
svojstvo samoregulacije i samoobnove. Ovo svojstvo daje šumi prednost
pred ostalim resursima (rudnik, nafta). Nizinska šuma postaje u Evropi rijetkost.
Radi različitih utjecaja na nizinske šume one su nestale iz nizina velikih
rijeka zapadne Evrope (Rona, Rajna, Dunav), ali isto tako i iz nizina naših
rijeka (Morava, Drava, većine pritoka Save, tok Dunava u Jugoslaviji).


Sume srednjeg Posavlja u koje pripadaju i lipovljansse nizinske šume
sačuvane su sve do danas, ali im prijeti velika opasnost radi zagađenja vode.
zraka i tla sve prisutnijeg u nas, radi promjene vodnog režima koji nastaje
radi različitih uzroka (vodotehnički radovi zbog zaštite od visokih vodenih
valova, izgradnja hidrocentrala, korišćenje šljunka i dr.) kao i zbog promjene
namjene šumskog tla.


Nizinske šume pripadaju u najproduktivnije biljne formacije našeg podneblja.
U nizinskoj šumi proizvodi se godišnje oko 15 t biomase od koje najveći
dio otpada na vrijednu drvnu sirovinu. Niti jedna druga primarna bioproizvodnja
nema takav ekonomski učinak kao nizinska šuma. Ako se stručnim
postupkom dobro obavi obnova ovih šuma postiže se izvanredan gospodarski
učinak, ali ako obnova zakaže, u primjeni različitih naknadnih stručnih postupaka,
dolazi do velikih troškova koji često pojedu pozitivan učinak gospodarenja
šumama. Obnavljamo li neku hrastovu sastojinu desetak i više godina
izvan normalnog pomladnog razdoblja, uz troškove naknadnog rada moramo
dodati i gubitak prirasta, kao i prestanak djelovanja općekorisne funkcije
šume. što daje velike iznose gubitaka.


U današnjim složenim uvjetima gospodarenja šumama u kojima postupamo
na principu privrednog računa, pogreške slabe regeneracije šuma nisu
rjetkost.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 41     <-- 41 -->        PDF

U uvjetima optimalne bioproizvodnje daje nizinska šuma više ekoloških
koristi koje su prema suvremenim spoznajama vrijednije od gospodarskog
učinka proizvodnje drvne sirovine (šuma nam treba više nego drvo).


Nizinska šuma uvjetuje pitkost podzemnih voda, ublažava nepoželjne
posljedice poplava, ujednačuje vodnu bilancu područja, prečišćuje zrak zagađen
tvorničkom prašinom, plinovima i parama, popravlja klimu u smislu
ublažavanja ekstrema, povećava iznose poljoprivredne proizvodnje, predstavlja
ekološko uporište u prostoru, osigurava sekudarnu biološku produkciju divljači.
Nizinska šuma ima značenje u općenarodonj obrani, a predstavlja i neprocjenjive
rezervate rijetkih biljaka i životinja toga područja što joj daje
značajnu ulogu u zaštiti prirode.


Ove šume predstavljaju vodni recipijent koji efikasno zadržava vodu
obilnih ljetnih pljuskova za dugotrajnih kiša što smanjuje opasnost od brzog
ulijevanja velike količine vode u potoke, rijeke i umjetne vodotoke.


U sušnim razdobljima regulira nizinska šuma potrošnju vode primjenom
svojih fizioloških mehanizama. Za vrijem suše u šumi je vlažnije nego li u
susjednom polju. Ovome doprinosi i manje isparavanje šumskog tla što je
za bilancu podzemnih voda u šumi i njenu okolišu koje koristimo za piće i potrebe
industrije.


Šumska tla imaju sposobnost filtriranja vode što je presudno za kvalitetu
podzemnih voda koje koristimo za piće. Poplavne vode Save zagađene
su štetnim tvarima, koje radi spomenutog svojstva filtracije šumskog tla, ne
dopiru do podzemnih bazena pitke vode.


Osim štetnih industrijskih otpadaka koji dolaze u šumu poplavnom vodom,
šumska tla spriječavaju da u pitku bunarsku vodu dopru štetne tvari
s oborinama (kisele kiše), a isto tako i pesticidi te štetni sastojci iz umjetnih
gnojiva koji površinskim otjecanjem dolaze iz povišenih poljoprivrednih površina.


Uz navedene ekološke funkcije nizinske šume navodimo njenu estetsku
ulogu u smislu stvaranja ljepote krajolika te povećanja turističkog prometa,
rekreacijsku ulogu i naročit doživljaj žive prirode, higijensko-medicinsku ulogu
bioklimatskog utjecaja na čovjekovo zdravlje te ulogu šume u prostornom
planu područja.


Iskonska nizinska šuma kao što je lipovljanska ima sve više kategoriju
privlačnosti za mnoge ljubitelje prirode. Njena turistička uloga dolazit će sve
više do izražaja i u ekonomskom smislu.


Gospodarska i ekološka uloga lipovljanskih šuma su nedjeljive. Danas
ugrožena gospodarska funkcija (sušenje pojedinih vrsta drveća, sušenje čitavih
sastojina) odražava se neminovno i na njenu ekološku ulogu.


RASPRAVA I ZAKLJUČAK


Šume srednjeg Posavlja i unutar njih lipovljanske nizinske šume promjenile
su u stoljetnim zbivanjima više puta svoju fizionomiju. Do prije kojih
400 godina šume Jugoslavije, uz izuzetak jadranskog krša i makedonskih goleti,
su preteženo prašumske strukture, što vrijedi i za nizinske šume Posavlja.
U 17. stoljeću krče se šume radi novih poljoprivrednih površina. Krčenja


139




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 42     <-- 42 -->        PDF

se preteženo obavljaju na gredama i priobalnim aluvijalnim nanosima, kuda
ne dopiru poplave, šume ostaju na siromašnijim močvarnim tlima i predstavljaju
sigurno ekološko uporište u prostoru, a u šumsko-gospodarskom smislu
su dobri nositelji šumske bioprodukcije. Prema nekim procjenama iskrčeno
je preko 50% šuma.


Poslije krčenja mjenjaju se šumska staništa pa dolazi do izmjene vrsta
u korist hrasta lužnjaka. Novonastale prašume koje su posljedica prirodne
sukcesije, razvijaju se do kojih 200 godina starosti i polovinom prošlog stoljeć
a obavljena je njihova komercijalna sječa. Današnje šume, nastale sječom
prašuma, obnovljene su favoriziranjem lužnjakova podmlatka pod svaku
cijenu, pa današnja generacija šuma ne predstavlja stabilne šumske ekosisteme.


Industrijska civilizacija i urbanizacija donose napredak ali i nove nevolje
za šume — promjenu vodnog režima i zagađenje zraka, vode i tla. Promjene
staništa radi drukčijeg vodnog režima komplicira se unošenjem, vjerojatno,
značajnih količina otrova na lišće šumskog drveća, i u šumsko tlo. Nisu, dakako,
pošteđeni niti agroekosistemi gdje otrovi obično završavaju u hrani čovjeka
ili životinje.


Radi značenja lipovoljanskih nizinskih šuma za ovaj kraj u ekološkom i gospodarskom
smislu, zbog dugoročnog razvoja prerade drva i trajnog osiguranja sirovinske
baze te radi zaštite biljnog i životinjskog svijeta ovoga prostora predlažemo
da se područje lipovljanskih šuma proglasi PARKOM PRIRODE s režimom koji
dozvoljava normalno gospodarenje, ali i propisuje postupke koji jamče stabilnost
i opstanak šume.


KORIŠTENA LITERATURA


— Android , M. (1974): Ekološki i ekonomski aspekti zaštite slavonskih šuma,
JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knjiga I, str. 203—219.
— Android , M. (1975): Prethodni rezultati timskog istraživanja uzroka sušenja
hrasta u slavonskim šumama, JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knjiga
II, str. 59—78.

Deka n i ć, I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog
drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Glasnik za šumske "okuse,
knjiga 15, str. 5—118.
— Leibundgut , H. (1975): Wirkungen des Waldes ouf die Mmwelt des Menschen,
Zürich.

Matić , S. (1971): Prirodno pomlađivanje poljskog jasena, (Fraxinus angustifolia
Vahl) u Posavini, Savjetovanje o Posavini, Zagreb, str. 343-346.

Matić , S. et al. (1979): Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar.
Šumsko gospodarstvo »Josip Kozarac« Nova Gradiška.

P r p i ć, B. (1974): Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl)
u različitim tipovima posavskih nizinskih šuma, Glasnik za šumske pokuse, knjiga
17, str. 253—336.

Prpić , B. et al. (1979): Ekološke značajke nizinskih šuma ekosistema u svjetlu
regulacije rijeke Save, II kongres ekologa Jugoslavije, Zadar, str. 877—897.

Prpić , B. (1985): Studija utjecaja vodne stepenice Đurđevac na šumu Repaš,
Sum. list 11—12, str. 541—551.
— R a u š, Đ. (1985): Zaštita prirode, Zagreb, skripta.
— Vajda , Z. (1974): Nauka o zaštiti šuma, Zagreb.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Die Rolle der Auenwälder des Savegebietes in Leben der Lipovljaner
Umgebung


Zusammenfassung


Der natürliche Auenwälder im Gebiet von Lipovljani und Umgebung war im
mittleren Savagebiet jahrhundertelang die Lebensquelle für die dortigen Einwohner.
Das Holz dieses Gebietes, besonders das der Stieleiche wurde für den Bau von
Häusern verwendet. Durch Weiden und Jagdmöglichkeiten bietete der Nieder- und
Urwald dem Menschen Nahrung.


Diese Niederwälder sind heute noch wertvoller, wegen den bedeutenden wirtschaftlichen
und noch grösseren ökologischen Werten (Wasser, Klima, ökologischer
Anhaltpunkt im Raum, Biogenetisches Reservat und anderes).


Zum Schutz dieser Wälder wird die Ernennung zum Naturpark vorgeschlagen.