DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 93     <-- 93 -->        PDF

kladi 10 000 primjeraka. Glavni urednik je prof. dr. Mirko Vidaković ; autori
teksta (abecednim redom) Zelimir B o r z a n, Đuro Jorgić, Josip Karavla,
Olga Purić — Daskalović, Mirko Vidaković; autori fotografija Z. Borzan
i Đ. Jorgić, a Ž. Borzan je dao i likovno rješenje publikacije.


Arboretum Lisičine nalazi se dvadesetak kilometara od Podravske Slatine a
najbliže veće mjesto je Voćin. »Tajna« lokacije ovog arboretuma je u tome, što
je njegov nukleus djelo jednog pojedinca i to ne u prošlosti nego u sadašnjosti.
Današnji upravitelj Šumarije Ćeralija i Arboretuma Lisičine, inž. Đuro Jorgić ,
kao student šumarstva 1963. godine na vlastitom zemljištu, na djedovini, posadio
nekoliko vrsta drveća i grmlja koje rastu kao samonikle u okolici. Slijedilo
je sađenje prvih četinjača (zelena duglazija. obična smreka) itd. te je do kraja
1985. u Arboretumu posađeno oko 1100 taksona i hortikulturnih kultivara.


Tekstovni dio knjige sadrži: Uvod — Razvoj — Položaj, površina, geograf sko-
klimatski podaci, tlo i vegetacija — Namjena — Prikaz hortikulturnog dijela
Arboretuma po pojedinim poljima, njih deset — Eksperimentalne plohe na širem
području Arboretuma (Očuvanje genofonda u živim arhivima, Pokusne plohe) —
Zaštićena brdska bukova šuma — Rasadnik — Pregled vrsta i nižih taksona
u Arboretumu (Četinjače, Listače).


Ilustrativni dio sastoji se uz nekoliko grafičkih prikaza Arboretuma od 25
fotografija u boji u tekstu te dvije na vanjskim stranicama omota. Fotografije su
ne samo instruktivno efektne nego i umjetnički izražajne pa autori i reproducenti
zaslužuju najvišu ocjenu.


Tako je prošlogodišnji IUFRO kongres Arboretum Lisičine izvukao iz anonimnosti
i za šire stručne krugove te omogućio, da se i najšira javnost upozna
s radom pionira ing. Jorgića, udjela u afirmaciji arboretuma režijskog osoblja
Šumarije Ceralije, prihvaćanja tadašnjeg Šumskog gospodarska u Podravskoj Slatini
kao sastavnog dijela svoje djelatnosti i o ulozi Katedre za šumarsku genetiku
i dendrologiju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u razvoju Arboretuma.
Danas se u Arboretumu nalazi i živi arhiv šumske trešnje, koja je,
kako čitamo u publikaciji, »ugrožena relativno malom zastupljenošću u našim
šumama, a sve je traženija zbog cijenjenog, kvalitetnog drva koje može poslužiti
kao izvrsna zamjena skupim uvoznim egzotama*. . . U okviru šireg područja
postavljaju se i razni terenski eksperimenti s autohtonim i alohtonim vrstama
drveća u svrhu izučavanja uspijevanja vrsta, hibrida i kultivara za potrebe uzgoja
u šumarstvu i hortikulturi.


Oskar Piškorić


*) Šumskoj trešnji i njezinom uzgoju posvećuje se posebna pažnja u Francuskoj i
na razne načine propagira njezina sadnja.


91