DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 8     <-- 8 -->        PDF

u neškodljivi sulfat. Kod usvajanja sumporodioksida listom njegovo se prevođenje
u neškodljive oblike provodi u mitohondrijima. Međutim, ako se
prekorači određeno područje S02 — koncentracije u atmosferi to dovodi do
anatomskih oštećenja lišća i fizioloških poremetnji.


Novija istraživanja pokazala su da biljke iz tla mogu usvajat i manje
količine organski vezanog sumpora.


U šumskim kulturama vizuelni simptomi nedostaka ovog bioelemenata
vrlo su rijetki (Fiedler et. al. 1973, Turner i Lambert, 1979 i dr).
Međutim, njegov suvišak u novije vrijeme sve je češći. Glavni je razlog tome
činjenica što je učešće S02 u atmosferi mnogih područja u stalnom porastu,
pa se smatra da je to jedan od najvažnijih uzročnika propadanja šuma.
Kod šumskih vrsta također je dokazano da drveće koje raste u atmosferi
s višim koncetracijama S02 sadrži i više sumpora u svojim asimilacijskim
organima. Za pojedine vrste drveća utvrđene su i odgovarajuće granične vrijednosti
i one su ušle u šumarske zakone nekih zemalja (Schnopfangen,
1985. i dr.)


Cilj naših istraživanja je bio da se utvrdi dali postoje razlike u koncentracijama
sumpora u asimilacjskini organima nekih vrsta drveća koje
rastu na različitoj udaljenosti od S02 izvora te testira turbidimetrijsko u
odnosu na konduktometrijsko određivanje ovog elementa. Također nas je
zanimao sadržaj sumpora, kod raznih vrsta drveća, organima različite starosti
i neki drugi problemi važni za dijagnostičko korištenje analiza sumpora u
biljnom materijalu.


MATERIJAL I METODE RADA*


Našim istraživanjima obuhvatili smo reprezentativne kulture crnog bora,
u pravilu 40 — 60 godina starosti, u okolišu TE Plomin te kontrolno u središnjem
dijelu Istre, Hrvatskhom primorju i unutrašnjem dijelu Hrvatske.
Najveći broj proučavanih kultura osnovan je na ovim tipovima tala: crnica,
renzina i smeđe tlo na vapnencu.


Na svakom objektu odabrano je 8 —12 stabala sa kojih su uzimani
uzorci iglica za laboratorijska istraživanja. Pored crnog bora u manjem opsegu
analizirane su i iglice alepskog bora te lišće crnog jasena, hrasta medunca
i hrasta crnike. Uzimanje uzoraka biljnog materijala provedeno je
krajem svibnja te sredinom mjeseca listopada 1986. godine. Za svaku plohu
i vrstu drveća sačinjen je i analiziran po jedan prosječni uzorak. Iglice različite
starosti tretirane su odvojeno. U osam reprezentativnih kultura crnog
bora u prvom je terminu analiziran sadržaj sumpora u četiri uzorka jednogodišnjih
iglica.


Uzorci biljnog materijala (iglice, lišće) otpremali su neposredno nakon
sabiranja u laboratorij i sušeni na temperaturi od 105° C. Za analize sadržaja
ukupnog sumpora suha biljna tvar je spaljivana dušičnom i perklornom kiselinom
te provedeno njegovo turbidimetrijsko određivanje pomoću barijeva
klorida na Beckman spekttrofotometru (B 1 a n c h a r et al. 1965). U dijelu


* Zahvaljujemo se Prof. N. Falleru na pomoći i savjetima kod provođenja
analiza sumpora.