DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 57 <-- 57 --> PDF |
nja korijenja susjednih stabala, regeneracije iglica, obična jela je vrlo vitalna vrsta koja je u svome optimumu u SR Hrvatskoj izvan opasnosti odumiranja. To se ne odnosi na granicu njena areala kao i na površine u koje je unesena umjetno (P r p i ć. 1975). — Dosadašnje gospodarenje stablimičnog prebora i održavanja relativnog visokog promjera sječive zrelosti, bez obzira na ekološke uvjete, stvorilo je prezrele i fiziološki slabe sastojine (Cestar , 1975). Vrlo značajna promjena dogodila se poslije sječe prirodnih šuma u šumskoj fiitoklimi. Ovo se odnosi na sve šumske ekosisteme u kojima se gospodarilo s ciljem da buduću sastojinu tvori najvrednija vrsta pa je nastala neotporna čista sastojina. Kako smo već naveli, u gorskom području dala se prednost jeli i smreci, a u nizinskim šumama hrastu lužnjaku. Bukva, poljski jasen, crna joha i dr. smatrane su nepoželjnim vrstama koje treba ukloniti iz sastojine. Klima šume promjenila se i radi odstupanja od stablimičnog prebora koji je jamčio prirodnu strukturu u šumi bukve i jele. Stvaranjem šumskih kultura umjesto nekadašnjih prirodnih šuma promjenili smo klimu šume, ali i odnose između drveća te narušili biološku ravnotežu. U prvoj generaciji šuma, nastalih od nekadašnjih prašuma postalo je toplije i suše. To se naročito odrazilo u šumi bukve i jele poslije nasilnog uklanjanja bukve. U šumi bukve i jele i u šumi jele s rebračom (Blechno-Abietetum) odstranjivanjem bukve promjenjeni su toplotni odnosi, a naročito vodni režim sastojine, kako radi smanjenja zastiranja tla uklanjanjem bukovih stabala, tako i zbog različitih učinaka transpiracije bukve i jele po jedinici površine tla. Jela kao i smreka imaju znatno veći indeks asimilacijske površine od bukve. Prema Walteru iz Kreeba 1974 indeks asimilacijske površine iznosi za bukvu 5.5 a za smreku 13.1 (5.5 ha i 13,1 ha lisne površine po 1 ha šume), što ukazuje na veće iznose transpiracije kod smreke i jele što dovodi do povećane suše staništa u šumskim kulturama bez bukve. U ovako narušenim šumskim ekosistemima pojavljuju se štetnici i bolesti, koji napadaju fiziološki oslabljena stabla. Štetnicima i bolestima pridaje se često značenje jedinih uzročnika sušenja pa se poduzimaju represivne mjere zaštite šuma koje još više produbljuju nepovoljne odnose u ekosistemu. Koriste se insekticidi i fungicidi kojima uz štetnika i bolest uništavamo i dio članova životne zajednice šumskog ekosistema. 4. OPTEREĆENJE SUMA GORSKOG KOTARA1 KISELIM KIŠAMA I TEŠKIM METALIMA Izgled jelovih šuma u Hrvatkoj ukazivao je poslije 1975. godine na razdoblje oporavka jele. U zadnjih 5 godina stanje se, međutim, promjenilo. Jelove krošnje se prorjeđuju a brojna stabla ugibaju. Gotovo da nema jelove sastojine u Hrvatskoj bez oštećenih jelovih stabala. Na značajnija sušenja jele upozorili su šumarski stručnjaci koji gospodare šumama na granici njena areala (ing. T. H e s k i). U stručnim krugovima sve više se raspravlja o umiranju šuma. U veljači 1985. godine autor ovog članka održao je u organizaciji Hrvatskog ekološkog društva i Društva inžinjena i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb predavanje pod naslovom: »Kisele kiše i sušenje |