DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 55     <-- 55 -->        PDF

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA —
CONFERENCE PAPERS


UDK 630*425.1 Sum. list CXI (1087) 53


SUŠENJE ŠUMSKOG DRVEĆA U SR HRVATSKOJ S POSEBNIM
OSVRTOM NA OPTEREĆENJA GORSKOG KOTARA KISELIM
KIŠAMA S TEŠKIM METALIMA*


Branimir PRPIĆ**


SAŽETAK: U poslednjih 25 godina bilježimo u SR Hrvatskoj
ugibanje više vrsta šumskog drveća. Nastavljeno je ugibanje stabala
hrasta lužnjaka i jele, ali se uz to pojavilo i ugibanje hrasta
kitnjaka, pitomog kestena, obične bukve, poljskog jasena, srebrolisne
lipe, čempresa i crnike.


Istraživanja obavljena tijekom 1985. godine u bukovim i bukovo-
jelovim šumama Gorskog kotara i Nacionalnog parka »Plitvička
jezera« (Glavač, Koenies, Prpić, 1985) potvrdila su da na
ove šume već dulje vrijeme utječu štetni industrijski polutanti.


1. UVOD
Utjecaj industrijskih polutanata na šume SR Hrvatske je u zadnjih desetak
godina sve značajniji. Uz podatke o opterećenju bukovih i bukovo-jelovih
šuma Gorskog Kotara i Nacionalnog parka »Plitvička jezera« kiselina i teškim
metalima (Glavač, Koenies, Prpić, 1985) imamo uvid u dokumentaciju
Republičkog hidrometeorološkog zavoda SRH o učestalosti kiselih kiša
u Hrvatskoj za razdoblje 1981 — 85. Meteorološki podaci potvrđuju rezultate
spomenutog rada o kiselim kišama u Gorskom Kotaru.


Na sve veće ugibanje šumskog drveća ukazuju obimnije sanitarne sječe
u šumama (sječa suhoga i bolesnog šumskog drveća) posebno u Gorskom Kotaru
kod jele i u Slavoniji kod hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Umiranje
šuma većih razmjera započinje prije kojih dvadeset godina u industrijski najrazvijenijim
zemljama (SAD, SR Njemačke, Čehoslovačka, Švedska i dr.).
U zadnjem desetljeću bilježimo intenzivnije umiranje šuma u alpskim zemljama
pa je u okviru zajednice Alpe-Jadran pokrenuta inicijativa evidentiranja
prisustva šteta u šumama po dogovorenoj metodici. Socijalističke republike
Slovenija i Hrvatska su članovi ove zajednicei i prema dogovoru obavezne
evidentirati oštećenja u šumskim sastojinama.


Evidetiranje se obavlja pomoću mreže bioindikatora. U Sloveniji je ova
mreža postavljena, dok je u Hrvatskoj postavljanje u toku.


* Ovaj referat održao je autor na Jugoslavenskom savjetovanju »Gozd in
ofcolje — FOREN 86« održanom u Ljubljani 14. i 15. svibnja 1986.
** Prof. dr Branimir Prpić, dipl. inž. šum., Šumarski fakultet, Zagreb, Simunska
25




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 56     <-- 56 -->        PDF

2. PROMJENA STRUKTURE ŠUMA
Prije kojih 200 godina započelo se kod nas s organiziranim korištenjem
šuma. U 17. stoljeću pokrivena je Hrvatska prirodnim šumama prasumske
strukture. Te šume bile su vrlo stabilne. U njima vlada biološka ravnoteža.
Tadašnje šume korištene su vrlo malo, većinom uz ljudska naselja za lov
i pašu. Dalje od naselja su netaknute prašume koje predstavljaju ekološko
uporište u prostoru.


U području krša dio šuma je vrlo degradiran ekstenzivnom poljoprivredom,
a posebno stočarstvom. Degradirane šume su u prostoru nekadašnjih
civilizacija (stara Grčka i Rim) i u visoravnima kontinentalnog krša (Lika,
Kordun). Najviše degradiranih šuma bilo je i tada u mediteranskog i submediteranskom
pojasu uz Jadransko more.


Poslije sječe šuma u 18. stoljeću slijedi njihova obnova i promjena u
sastavu vrsta drveća, u odnosu na nekadašnje prašume. Težilo se osnivanju
smrekovih i jelovih sastojina u pojasu šume bukve i jele u Dinaridima (Abieti-
Fagetum illyricum) te osnivanju čistih sastojina hrasta lužnjaka u nizinskim
šumama Posavine i Podravine. Razlog ovoj težnji je veća vrijednost
drveta navedenih vrsta drveća.


3. SUŠENJE JELE
Pojedinačno sušenje šumskog drveća, njegovih grupa i skupina te čitavih
sastojina odavno je poznato šumarskoj struci. Podatke o propadanju hrasta
lužnjaka i nizinskog brijesta nalazimo u davnoj prošlosti. O sušenju hrasta
lužnjaka postoje stručni napisi u »Šumarskom listu« (1885). Prvo sušenje jele
u SR Hrvatskoj zabilježeno je 1900. godine u šumi Skamnici pokraj Oguina,
a zatim u Lici 1930. godine (Androić, 1975).


Malo je vrsta drveća naših šuma koje nisu izložene sušenju manjega ili
većeg intenziteta. U poplavnim šumama nizinski brijest je gotovo nestao iz
šumskih sastojina, a povremeno se suše hrast lužnjak i poljski jasen.
bukva, srebrolisna lipa, i hrast kitnjak, dok je pitomi kesten vrlo ugrožen.


Do godine 1948. nema sušenja jele većih razmjera. Te godine ono se javlja
u Sloveniji, a već 1951. godine u Gorskom Kotaru. Sušenje jele širi se postepeno
i godine 1967. zahvaćen je skoro čitav Gorski Kotar. Godine 1968. započela
su petogodišnja istraživanja ovoga problema. Rezultati se mogu ukratko
rezimirati ovako:


— Predispoziciju sušenja jele uvjetuju klimatske promjene u smislu zatopljenja
i smanjenja vlažnosti u staništima jelovih šuma. To dovodi do gradacije
štetnika (jelin moljac). Promjena klime započela je 1935. godine, a
najtoplije desetljeće 1943. — 1952. godine smatra se inkubacionim razdobljem
u gradaciji štetnika. Djelomično sušenje i propadanje jele uzrokovano
je nizom faktora od kojih je posljednji u tome nizu jelin moljac (Argyresthiafundela F. R.) (A n d r o i ć, 1975).
— Obična jela, vrsta uske ekološke amplitude što se posebno odnosi na
vodu i toplinu, brzo se oporavlja od napada jelova moljca u optimumu svoga
areala u SR Hrvatskoj. Uzroke napada jelova moljca treba tržiti u nepovoljnoj
kombinaciji ekoloških činilaca u razdoblju* prije napada. Radi čestog rađanja
sjemena, duboke i prostrane korijenove mreže, fiziološkog srašćiva54




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 57     <-- 57 -->        PDF

nja korijenja susjednih stabala, regeneracije iglica, obična jela je vrlo vitalna
vrsta koja je u svome optimumu u SR Hrvatskoj izvan opasnosti odumiranja.
To se ne odnosi na granicu njena areala kao i na površine u koje je
unesena umjetno (P r p i ć. 1975).


— Dosadašnje gospodarenje stablimičnog prebora i održavanja relativnog
visokog promjera sječive zrelosti, bez obzira na ekološke uvjete, stvorilo
je prezrele i fiziološki slabe sastojine (Cestar , 1975).
Vrlo značajna promjena dogodila se poslije sječe prirodnih šuma u šumskoj
fiitoklimi. Ovo se odnosi na sve šumske ekosisteme u kojima se gospodarilo
s ciljem da buduću sastojinu tvori najvrednija vrsta pa je nastala neotporna
čista sastojina. Kako smo već naveli, u gorskom području dala se
prednost jeli i smreci, a u nizinskim šumama hrastu lužnjaku. Bukva, poljski
jasen, crna joha i dr. smatrane su nepoželjnim vrstama koje treba ukloniti iz
sastojine.


Klima šume promjenila se i radi odstupanja od stablimičnog prebora koji
je jamčio prirodnu strukturu u šumi bukve i jele.


Stvaranjem šumskih kultura umjesto nekadašnjih prirodnih šuma promjenili
smo klimu šume, ali i odnose između drveća te narušili biološku ravnotežu.
U prvoj generaciji šuma, nastalih od nekadašnjih prašuma postalo
je toplije i suše. To se naročito odrazilo u šumi bukve i jele poslije nasilnog
uklanjanja bukve.


U šumi bukve i jele i u šumi jele s rebračom (Blechno-Abietetum) odstranjivanjem
bukve promjenjeni su toplotni odnosi, a naročito vodni režim
sastojine, kako radi smanjenja zastiranja tla uklanjanjem bukovih stabala,
tako i zbog različitih učinaka transpiracije bukve i jele po jedinici površine
tla. Jela kao i smreka imaju znatno veći indeks asimilacijske površine od
bukve. Prema Walteru iz Kreeba 1974 indeks asimilacijske površine iznosi
za bukvu 5.5 a za smreku 13.1 (5.5 ha i 13,1 ha lisne površine po 1 ha šume),
što ukazuje na veće iznose transpiracije kod smreke i jele što dovodi do
povećane suše staništa u šumskim kulturama bez bukve.


U ovako narušenim šumskim ekosistemima pojavljuju se štetnici i bolesti,
koji napadaju fiziološki oslabljena stabla. Štetnicima i bolestima pridaje
se često značenje jedinih uzročnika sušenja pa se poduzimaju represivne
mjere zaštite šuma koje još više produbljuju nepovoljne odnose u ekosistemu.
Koriste se insekticidi i fungicidi kojima uz štetnika i bolest uništavamo
i dio članova životne zajednice šumskog ekosistema.


4.
OPTEREĆENJE SUMA GORSKOG KOTARA1 KISELIM KIŠAMA
I TEŠKIM METALIMA
Izgled jelovih šuma u Hrvatkoj ukazivao je poslije 1975. godine na razdoblje
oporavka jele. U zadnjih 5 godina stanje se, međutim, promjenilo.
Jelove krošnje se prorjeđuju a brojna stabla ugibaju. Gotovo da nema jelove
sastojine u Hrvatskoj bez oštećenih jelovih stabala. Na značajnija sušenja jele
upozorili su šumarski stručnjaci koji gospodare šumama na granici njena
areala (ing. T. H e s k i). U stručnim krugovima sve više se raspravlja o umiranju
šuma. U veljači 1985. godine autor ovog članka održao je u organizaciji
Hrvatskog ekološkog društva i Društva inžinjena i tehničara šumarstva
i drvne industrije Zagreb predavanje pod naslovom: »Kisele kiše i sušenje




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 58     <-- 58 -->        PDF

šuma u Hrvatskoj i procjenjena opasnost koja prijeti šumama radi pojave
kiselih kiša.


Na prijedlog dr. Vjekoslava Glavača, prof, na Gesamthochschule Kassel,
SR Njemačka prihvaćen je program zajedničkog istraživanja Šumarskog fa


ts.


o


n


!"»


M
U


JI
U


XI


hl


>


M


<


Cv,


-3
-J


DC


U
H


o


J


a.
se


o


a.
a


H
´~v


m


>o
,-*


B


a
(NJ


a.
m
s +j c
3 OJ CJ


*J ~l
X
< rt 0) L>. U
-3 trn *J 0


n


X cbfl ni el
t/J u. O


H a


H


0=
c
u


D ^ — n.


tt


n t.
(U * ra


GO CO


U


a


b N
-fc »


bfl t. 3
fti u n


u.
i O u
H 3
l


0-o-
o-




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 59     <-- 59 -->        PDF

kulteta Zagreb i spomenute visoke škole u Kasselu. Cilj istraživanja je bilo
utvrditi postoje li imisiona opterećenja u bukovim i bukovo-jelovim šumama
jugozapadnog dijela SR Hrvatske. Istraživanja su obavljena tijekom lipnja
1935. godine. Rezultati istraživanja izneseni su 4. rujna 1985. godine u Grazu
prigodom »15. Jahrestagung der Gesellschaft für Oekologie«, i objavljeni u
»Šumarskom listu« 9 — 10 1985. godine. Iz rada iznosimo najznačajniie dijelove
i zaključke.


Područje istraživanja prikazano je u priloženom crtežu položaja
pokusnih ploha, oblika i reljefa i vegetacijskog profila. Pokusne površine
broj 1 i 2 reljefno su izložene prema unutrašnjim kontinentalnim dijelDvima
zemlje, plohe od 6—10 izložene su prema Jadranu i nalaze se na
visokim grebenima na rubu submediteranskog područja. Plohe 3 i 4 se nalaze
u prašumi Corkova uvala, a ploha 5 nedaleko od Broda na Kupi.


U istraživanjima korištena je metoda mikrostaništa. Ovu jednostavnu,
duhovitu i pouzdanu metodu koriste istraživači već više od 15 godina, a njenoj
razradi je značajno doprinjeo G 1 a v a č, V. (1985). U metodi se koristi
svojstvo drveća glatke kore. prvenstveno bukve, po čijem deblu se slijeva
velika količina vode koja je i do 10 puta veća od one koja padne na tlo izvan
pridanka (žilišta).


Ako postoji polucija ona je u neposrednoj blizini pridanka veća nego drugdje.
Nema li razlike između dijela staništa uz pridanak (mikrostanište) i
drugih susjednih staništa (makrostanište), polucije nema ili je zanemariva.


Uzorci tla uzeti su iz Of-horizonta organskog pokrova tla i iz Au-horizonta.
Utvrđivan je pH i koncentracije olova, kadmija, -bakra, cinka, kroma
i nikla.


Tablica: Vrijednosti aciditeta tla u A,,-horizontu
(iz Glavač, Koenies i Prpić, 1985)


pH (H20) pH (KCl)
Broj
plohe pr po
Signifikantpr
po
Signifikantnost
nost
1 3,56 5,02 + + 3,13 4,58 + 4-
2
3
4,96
4,85
6,61
4,85
+ +

4,22
4,40
6,21
4,37 + +

4 4,84 5,02 — 4,23 4,32 —
5 3,86 3,88 — 2,97 2,95 —
(i
7
4,21
5,21
4,81
6,60
+ +
+
3,73
4,76
4,44
6,25 + +
(4-)
!!
!)
10
4,02
4,32
4,08
5,37
6.47
6,96
+ +
+ +
+ +
3,54
3,73
3,42
4,83
6,11
6,46
+ +
+ 4-
+ +


Tumač kratica: pr = pridanak (mikrostanište)
po = poredba (makrostanište)
Tumač signifikantnosti: (+) = 90—95*/o vjerovatnosti
4-= 95—gg´Vo vjerovatnosti
+ + = 99—99,9% vjerovatnosti




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Rezultati istraživanja ukazuju nedvosmisleno da su kiše u
istraživanom području kisele dok su u visokogorskim predjelima vrlo kisele.
Iznimku čine lokaliteti pokusnih ploha 3 i 4 u Corkovoj uvali i ploha 5 u
doličini Kupe u kojih se ne pokazuju razlike između mikrostaništa i makrostaništa.
U reljefnom smislu ove pokusne površine imaju zaštićen položaj.
U prilogu dajemo tablicu pH vrijednosti za Au-horizont.


Od svih mjerenih teških metala samo su koncentracije kroma niže nego
u Srednjoj Evropi. Koncentracije olova u tlima šumskih sastojina subalpskog
područja u Gorskom Kotaru više su od onih u Ruhrskom području i jako
sliče opterećenim područjima u SAD. U prilogu dajemo grafikon koncentracije
olova u mikro i makrostaništima.


1 23 ´(5 678910


Pokusne plohe


Slika 2 : OLOVO (2NHCL EKSTRAKT
of horizont
(Iz Glavoč V., Koenies H.. Prpić B.)


5. ZAKLJUČCI
Na osnovi prethodnih razmatranja o promjeni strukture šuma u SR
Hrvatskoj, o sušenju jele u području njena areala, o sušenju hrasta lužnjaka
i drugih vrsta drveća te na osnovi istraživanja o unosu polutanata u šume
Like i Gorskog Kotara (G 1 a v a č, Koenies, Prpić, 1985) donosimo slijedeće
zaključke:


1. Sume jugozapadnog dijela SR Hrvatske značajno su optrećene unosom
kiselina i teških metala. Od utvrđivanih teških metala — olova, kadmija,
bakra, cinka, nikla i kroma samo krom se. u šumskim sastojinama.
nalazi u manjim koncentracijama nego u Srednjoj Evropi.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 61     <-- 61 -->        PDF

2. Reljefno zaštićeni položaji ne pokazuju značanjo povećanje koncenracije
vodikovih iona i teških metala. U dubokim dolinama i uvalama postoje
još uvijek šumske površine s malim unosom stranih tvari. Dvije takve
površine nalaze se u prašumi i smatramo da je i prirodna struktura prašuma
utjecala na smanjeno opterećenje.
3. Oštećene jelove sastojine i jaka imisiona opterećenja pokazuju topografsku
koincidenciju.
4. U svim šumskim sastojinama potrebno je postići stabilnu strukturu
koja jamči biološku ravnotežu šumskog ekosistema. Ovo se postiže održavanjem
sklopa drveća, boljim korištenjem rizosfere, većim učešćem autohtonih
vrsta drveća i prisustvom neophodnih članova životne zajednice šumkog ekosistema
u određenom biotopu.
Takva stabilna šuma bolje se odupire svim štetnim utjecajima što se
nazire iz dosadašnjih istraživanja u kojima prašumske površine imaju zanemarivo
opterećenje kiselim kišama i teškim metalima. Razlog ovome rezultatu
vjerovatno nije samo zaštićen položaj.


5. Potrebno je hitno pristupiti utvrđivanju stupnja ugroženosti šumskog
fonda u SR Hrvatskoj koji se odnosi na štetnu industrijsku poluciju, a istovremeno
ocjeniti i utjecaj dosadašnjeg načina gospodarenja na sadašnju stabilnost
šumskih sastojina.
U pojedinim područjima potrebno je utvrditi dijelove reljefa u kojima
su šumske sastojine ugrožene, te dati prognozu razvoja i opstanka sastojina
radi utjecaja promjena »kemijske klime«.


Šumske sastojine koje su neopterećene ili manje opterećene unosom stranih
tvari, moraju svojom strukturom u potpunosti jamčiti ispunjavanje općekorisnih
funkcija, jer će mnoge šumske površine |U tome smislu prestati funkcionirati
(umiranje šuma) i sav teret će ostati na preživjelim šumama.


6. Kada se iskoristi drvna sirovina od odumrlih stabala treba računati
sa znatno smanjenim prirastima biomase šume i smanjenim snabdijevanjem
industrije za preradu drveta. Veće korištenje preostalih šumskih sastojina
značilo bi narušavanje njihova biološkog potencijala s teškim posljedicama.
7. Sadašnji osnovni ciljevi djelovanja šumarstva i šumarskih stručnjaka
sastoje se u:
— povećanju
vrijednosti višenamjenske šume s težištem na njenoj ekološkoj
funkciji,
— regeneraciji šuma koje su umrle radi promjene »kemijske klime«,

nastojanju da se potpuno smanje one emisije koje ugrožavaju šumske
ekosisteme i

nastojanju da čitava društvena zajednica snosi troškove održavanja višenamjenske
šume i da se ta briga ne prepusti isključivo šumarstvu vezanom
uz preradu drveta i promjenljivim poslovnim uspjesima ove industrijske
grane.
Suma je biljna formacija koja značajno utječe na kvalitetu čovjekova
života. Njena ekološka uloga ne može biti samo deklarativna kao danas,
kada šuma isključivo služi za proizvodnju drvne sirovine i energije.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Absterben der Waldbäume in der SR Kroatien mit besonderer rücksicht auf die


Belastung von Gorski kotar durch sauren Regen und schwermetalle


Zussammenfasung


In den letzten Jahren notieren wir in der SR Kroatien des Absterben mehrerer
Arten von Waldbäumen. Das Absterben der Stämme der Stieleiche und der
Tanne setzte sich fort, nebenbeikkam es zum Absterben der Wintereiche, der
echten Kastanie, der Buche, der spitzblättrigen Esche, der Silberlinde, der Zypresse
und der Steineiche.


Untersuchungen, die während des Jahres 1985 in den Buchen- und Buchentannenwäldern
von Gorski Kotar und dem Nationalpark »Plitvička jezera« (Glavač,
Koenies, Prpić 1985) durchgeführt wurden, bestätigen, dass diese Wälder
schon längere Zeit von schädlichen Industriepollutanten beeinflusst werden.


LITERATURA


1.
A n d r o i ć, M., O p a 1 i č k i, K. (1975): Morfološko-biološko-ekološka istraživanja
moljca jelinjih iglica, Istraživanje uzroka i posljedica sušenja prirodnih
jelovih šuma u SR Hrvatskoj, Radovi SI Jastrebarsko, broj 23, str. 60—72:
2.
Cestar , D. (1975): Odnos prirasta i sušenja jele, Radovi SI Jastrebarsko,
broj 23, str. 125—130;
3.
C e s t a r, D. (zajedno s A n d r o i ć, M. i Hren, V.) (1975): Zaključne napomene
i preporuke za gospodarenje, Radovi SI Jastrebarsko, broj 23, str. 152 i 153:
4.
G 1 a v a č, V., K o e n i e s, H., Prpić, B. (1985): O unosu zračnih polutanata
u bukove i bukovo-jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije,
Sum. list 9—10, str. 429—447;
5.
Kreeb , K. (1974): Oekophysiologie der Pflanzen, Stuttgart;
(i.
Prpić , B. (1975): Zakorjenjivanje i hidratura obične jele. Radovi ŠI Jastrebarsko,
broj 23, str. 41—53;
7.
Z d j e 1 a r, M. (1985): Dugoročni razvoj i organiziranje reprodukcijske cjeline
šumarstva, prerade drva i prometa drvom i drvnim proizvodima na području
Zajednice Općina Rijeka, I dio — analiza stanja šumarstva (rukopis) 6 str.