DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 53 <-- 53 --> PDF |
hrastovih, jasenovih i brijestovih stabala, treba posaditi crnu johu koja kao vrsta polusjene može preuzeti ulogu podstojne etaže sastojine. Ako je asimilacijska površina stabala manja od 3 ha/ha potrebno je razmisliti o njenoj obnovi. Ako sastojina nije prilikom obnovne dovoljno pomlađena, potrebno je osigurati umjetno pomlađivanje s time, da se u budućoj sastojim nađu sve one vrste drveća koje učestvuju u odgovarajućem šumskom ekosistemu. U slučaju slavonske šume hrasta lužnjaka to su hrast lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest ili vez, crna joha, crna, bijela i siva topola, bijela vrba. Kao dominantne u smislu diverziteta su hrast lužnjak, poljski jasen i crna joha, s time da je hrast lužnjak zastupljen s najviše 60% biomase. U klimatogenoj šumi hrasta lužnjaka i običnog graba hrast lužnjak može biti zastupljen s najviše 70% biomase. Prilikom utvrđivanja ophodnje hrasta lužnjaka trebalo bi utvrditi eko lošk u zrelos t stabala, tj. dob unutar koje vrsta ne manifestira odstupanja u fiziološkom funkcioniranju od normalnog (poremetnja u fiziološkim procesima, na pr. povećan iznos transpiracije i dr.). S obzirom na ekološku, socijalnu i gospodarsku vrijednost nizinskih šuma hrasta lužnjaka koja se vremenom povećava, najracionalnija je ekološka zrelost hrasta na osnovi koji bi se utvrdila ophodnja. ZAKLJUČCI Na osnovi ovih istraživanja i na temelju iskustava u gospodarenju nizinskim sastojinama hrasta lužnjaka donosimo zaključke: 1. Hrast lužnjak uspijeva u rječnim nizinama, u uvjetima različite vlažnosti od svježih do mokrih biotopa. U promjeni vodnog režima biotopa mogu nastupiti dva nepovoljna stanja koja ugrožavaju opstanak lužnjaka. To su — sniženje prosječne razine podzemne vode za 25 cm i više i zabarivanje tla. 2. Nizinske šume hrasta lužnjaka u Jugoslaviji zauzimaju oko 230.000 ha u dolinama rijeka, a najveći dio njihova areala je u srednjem i donjem toku rijek Save i; manje uz rijeku Dravu u Hrvatskoj. Ove šume predstavljaju izuzetnu ekološku i gospodarsku vrijednost te imaju ulogu zaštite flore i faune nizinskih područja južne Evrope. 3. Stabilnost nizinskih šuma hrasta lužnjaka ovisi o korelaciji njihove sadašnje sastojinske strukture 1 stanja biotopa s obzirom na vodni režim. Stabilnost njihove današnje strukture ovisi o promjeni ekoloških prilika koja je nastupila poslije njihova nastajanja, dok njihov opstanak ovisi o intenzitetu ovih promjena. 4. Radi povećanja stabilnosti lužnjakovih šuma potrebno je uzgojna zahatima postići diverzitet koji odgovora sadašnjem stanju biotopa. U šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris) može biti najviše 70% lužnjaka, dok u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka (Genisto- Quercetum roboris) može biti najviše 60% lužnjaka od sveukupne biomase životne zajednice. 51 |