DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 52 <-- 52 --> PDF |
spirira hrast lužnjak za vrijeme vegetacijskog razdoblja veća je od količine oborina toga razdoblja, a zaliha vode u tlu brzo se smanjuje pa je potrebna dodatna podzemna voda za normalno funkcioniranje šumskog ekosistema. Ovdje moramo imati u vidu i druge gubitke vode (intercepcija, evaporacija s tla). Prema Penki et al. (1985), lužnjakova sastojina troši 426 mm, a prema Rutteru (1968) citirano po Penki potroši lužnjak tijekom vegetacijskog raz doblja od 400—550 mm vode. Grafikon broj 2 prikazuje radijalni prirast lužnjakovih stabala od 1982 — 85. godine. Značajno opadanja prirasta vidi se u 1985. godini. Konstantno polagano opadanje prirasta očito je povezano s povećanjem vlažnosti i za- Rutteru (1986) ciiirano po Penki, potroši lužnjak tijekom vegetacijskog razmočvarenjem biotopa. Ova pojava naglašenija je u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka. Nepovoljno stanje u smislu visokih vrijednosti ugljičnog dioksida u vodi akumulacijskog horizonta tala nastupa poslije ispuštanja poplavne vode i što dulje se zadrži voda u malim količinama na površini, tla. stanje je nepovoljnije. Na temelju motrenja promjena lišća na hrastovim stablima te promjena ked grmlja i prizemnog rašća kao i mjerenjem snage usisavanja žive kore hrasta lužnjaka (metoda Šardakova) držimo da je količina C02 do 30 mg/l bezopasna za biljke nizinskih šuma, zatim da je količina od 30 — 50 mg/l u granicam podnošljivosti većine higrofita nizinskih šuma, dok su količine preko 50 mg/l u rizosferi toksične za šumsko drveće nizinskih šuma i za većinu grmlja i prizemnog rašća nizinskih ekoslsetma (P r p i ć, B., 1984). Pomlađivanje šuma hrasta lužnjaka je ozbiljan ekološki i šumskouzgojni problem. Lužnjakova stabla sve rjeđe rode žirom, pa je i prirodna i umjetna obnova hrastovih sastojina otežana. Razlozi ovoj pojavi su ekološke i gospodarske prirode. Hrast lužnjak je vrsta drveta dugačkog života, od 500 do 1000 godina, dok su ophodnje hrasta kod nas određene sa 120 do 160 godina. U dobi od 120 godina, pa i kasnije do dvjestote godine hrast lužnjak nedovoljno fruktificira. Kasnije, iza 200-te godine započinje kod lužnjaka obilna i česta fruktifikacija. U tristogodišnjoj šumi Prašnik hrast lužnjak urodi obilno žirom gotovo svake godine (Mat i ć, S. et aL. 1979). Stvaranjem čistih hrastovih sastojina i nestankom nizinskog brijesta promjenila se klima šume, što nepovoljno djeluje na njenu obnovu. Dobra prirodna regeneraoija ukazuje na zdrav i stabilan šumski ekosistem. Razlozi slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka su vjerojatno i u onečišćenju industrijskim polutantima. Oslabljena stabla lužnjaka napadaju insekti i bolesti razarači žira, pa se slab urod često pripisuje samo njima. U postojećim lužnjakovim sastojinama potrebno je zahvatima njege težiti strukturi koja normalizira narušenu klimu šume. Već smo napomenuli da je promjena klime nastala radi ugibanja brijestovih stabala, radi stvaranja čistih lužnjakovih sastojina kao i radi prejakih zahvata u sastojinu, pa u tome smislu valja usmjeriti uzgojne zahvate (oprezni intenziteti, unošenja vrsta polusjene, čuvanje drugih vrsta drveća u hrastovoj sastojini). Tamo gdje se promjenio vodni režim u smislu povećanja vlažnosti biotopa potrebno je obaviti hidromelioracijski zahvat uz uvjet da se ne poremeti režim podzemnih voda (duboki kanali). U šumske čistine, nastale sušenjem 50 |