DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Pod utjecajem normalnih poplava i u slučaju dugotrajnih stagniranja površinskih voda. dakle zimi, u proljeće i rano ljeto, površinske i podzemne vode se spajaju. Ovo smo zaključili na osnovi razina vode u piezometrima perforiranim na dubini od 4 m koji daju informaciju o podzemnoj vodi iz vodonosnog sloja te dubljine. Za vrijeme umjetne poplave tijekom vegetacijskog razdoblja nije došlo do takvoga spajanja. Napominjemo da je umjetna poplava trajala najdulje 42 dana. tj. od 14. srpnja do 25. kolovoza 1985. godine. Pretpostavljamo da bi kod duljeg trajanja poplave koja bi obuhvatila veći prostor dakle sve mikroudubine šume, došlo do spajanja poplavne i podzemne vode. Razine podzemnih voda kolebaju tijekom vegetacijskog razdoblja u šumi Kupčini (1982. — 1985.) od 28 cm iznad površine tla do 118 cm ispod površine tla u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka (Genisto-Quercetum roboris) te od 3 cm do 252 cm ispod površine tla u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris). U našim istraživanjima korijenskog sustava hrasta lužnjaka utvrdili smo prodiranje ponirućeg korijenja srednjedobnih i starijih stabala i preko 3 m u dubljinu tla (314 cm) što ukazuje na prisustvo korijenja lužnjaka u maksimalnim dubljinama razina podzemnih voda u mjesecima kolovozu i rujnu (vidi grafikon 1). Do iste spoznaje došao je Ellenberg, Köstler, J. et al., 1968. Mjerenja količine ugljičnog dioksida u vodi (biotopa) nizinskih šuma zavrijeđuju posebnu pažnju. CO_> smo mjerili u vodi akumulacijskog horizonta tla (sonde od 50 cm perforirane, piezometri od 1 m), u podzemnoj vodi piezometara od 4 m. u poplavnoj vodi i u vodotocima koji su korišćeni za umjetnu poplavu. U istraživanjima je određivan i redoks potencijal tla. Ovdje dajemo rezultate mjerenja količine ugljičnog dioksida što je vezano uz fizičku pri sutnost vode u biotopu i uz pojavu njegova zabarivanja. Iz priložene tablice vrednosti ugljičnog dioksida u Kupčini u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba i slavonskoj šumi hrasta lužnjaka vidimo da njegove količine kolebaju u 1985. godini od 33,2 do 206,2 mg/l C02 u akumulacijskom horizontu tla. Vodotok Kupčina koji smo koristili za punjenje pokusne retencije imao je vrijednosti C02 od 8,5 do 19 mg/l, a poplavna voda porijeklom iz spomenutog vodotoka mijenja svojstva pa ima vrijednosti CO2 koje kolebaju 19 do 42 mg/l. Podzemna voda (piezometar od 4 m) ima značajno manje vrijednosti C02 i one kolebaju od 4 do 16 mg/l. Slične vrijednosti dobili smo mjerenjem u Lonjskom polju i Mokrom polju. Male vrijednosti CO_> u podzemnoj vodi i prisustvo korijenove mreže hrasta lužnjaka u dubljini minimalnih vodostaja podzemne vode ukazuju da hrast koristi tu vodu jer ima bolja svojstva od površinskih voda. Naglašavamo da podzemna voda iz vodonosnog sloja dospijeva vrlo polagano kapilarnim usponom do viših horizonata glejnih tala i pseudogleja iz dva razloga, radi pjeskovitog vodonosnog sloja kao i radi glinenih horizonata koji se nalaze ispod akumulacijskog horizonta tala ove dvije šumske zajednice. Podzemna voda je značajnija za hrast lužnjak tijekom ljetnih mjeseci, a naročito za sušnih godina. Prema našim mjerenjima i procjeni potroši 140-godišnja slavonska šuma hrasta lužnjaka od 600 do 800 mm vode (evapotranspiracija) tijekom vegetacijskog razdoblja. Količina vode koju istran 49 |