DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 43 <-- 43 --> PDF |
IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630*2:081..i (Quercus l´Obur L.) (497.1) Sum. list CXI (1987) 41 EKOLOŠKA I ŠUMSKO UZGOJNA PROBLEMATIKA ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA U JUGOSLAVIJI* Branimir PRPIČ** SAŽETAK. Autor obrađuje nizinske šume hrasta lužnjaka u Jugoslaviji sa stajališta njihove ekološke i gospodarske funkcije. Nizinske šume su ugrožene radi intenzivnog antropogenog utjecaja u smislu opsežnih vodotehničkih zahvata, zatim opterećenja industrijskim polutantima i različitih gospodarskih zahvata u suprotnosti s biološkim principima. Preporučuju se uzgojne mjere kojima se povećava stabilnost ovih šuma i daju preporuke diverziteta za različite šumske ekosisteme. Opisani su pokusi umjetnih poplava u različitim šumskim ekosistemima nizinskih šuma gdje su mjereni parametri vodnog režima i radijalni prirast stabala kao biološki indikator stanja šumske sastojine. Naglašeno je da nizinske šume hrasta lužnjaka u Jugoslaviji imaju veliku ekološku i gospodarsku vrijednost te ulogu zaštite flore i faune nizinskih područja tog dijela južne Evrope. UVOD Hrast lužnjak {Quercus robur L.) nastava u Jugoslaviji riječne doline kontinentalnog dijela zemlje. Najveći dio njegova areala se nalazi u sjevernoj Hrvatskoj, pretežno u dolini rijeke Save i manje uz rijeku Dravu. Prije kojih 150 godina doline Save i Drave bile su obrasle nizinskim prašumama koje zauzimaju preko 60´%> ukupne površine prostora. U to vrijeme započinje intenzivna eksploatacija hrastovog drva što predstavlja početak narušavanja prirodne strukture tih šuma. Radi širenja poljoprivrede te intenzivne industrijalizacije i urbanizacije, danas je svega 30°/o ovoga prostora pod šumom. Antropogeni utjecaj, kako u prostoru nizinskih šuma tako i u gornjem toku Save, Drave i njenih pritoka, promjenio je značajno ekološke odnose nizinskih šumski ekosistemi. Radi smanjenja šumske površine mijenja se mikroklima i režim vode u rječnim dolinama. Nestankom šume mjenja se * Ovaj rad izložio je autor na XVIII svjetskom IUFRO kongresu održanom u rujnu 1980. god. u Ljubljani. ** Prof. dr Branimir Prpić, Šumarski fakultet Zagreb, Simunska cesta 25. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 44 <-- 44 --> PDF |
mikroklima, povećavaju se maksimalne i snizuju minimalne temperature zraka i tla, a radi smanjenja iznosa evapotranspiracije postaje u ovome prostoru vlažnije. Većoj vlažnosti nizinskih biotopa doprinose i učestalije poplave uvjetovane sječom gorskih šuma gornjih tokova rijeka Save i Drave. Drugi značajan utjecaj na šume hrasta lužnjaka učinio je šumarski stručnjak prilikom regeneracije nekadašnjih prašuma. Radi tržišne konjunkture hrastovine težio je osnivanje čistih hrastovih sastojina što je uvjetovalo nestabilnost današnjih nizinskih šuma. Početkom ovoga stoljeća suši se hrast lužnjak, a 1920. godine započinje ugibanje nizinskog brijesta koji je danas gotovo nestao iz nizinskih šuma. Djelomična stabilnost nizinskih šumskih ekosistema postignuta stručnim šumarskim radom u ovome stoljeću, narušena je danas obimnim hidrotehnikim zahvatima i onečišćenjem zraka, vode i tla industrijskim i urbanim otpacima. Današnje stanje šuma hrasta lužnjaka je u većem dijelu areala nepopovoljno pa se nastoji utvrditi uzroke sušenja kako hrasta lužnjaka tako i drugih vrsta drveća nizinskih šuma. kao i mjere spriječavanja sušenja sastojina. U tom smislu organizirana su ekološka i šumsko-uzgojna istraživanja radi ustanovljivanja kritičnih vrijednosti značajnih parametara u promjeni vodnog režima te primjene različitih načina njege sa svrhom povećanja stabilnosti sastojina. Ovdje obrađujemo razine podzemnih voda te količine ugljičnog dioksida u poplavnoj vodi i u vodi tla, što smatramo presudnim za smanjenje prirasta stabala hrasta lužnjaka i njegovo fiziološko slabljenje. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA U arealu hrasta lužnjaka u Hrvatskoj prevladavaju dva veća kompleksa. Prvi teče kontinuirano od Siska do Nove Gradiške s površinom od kojih 50.000 ha, drugi čini šumski bazen Spačva u blizini Vinkovaca veličine od 55.000 ha (vidi kartu areala). Regulacijom rijeke Save obuhvaćen je prvi dio šuma koje većim dijelom predstavljaju buduće retencije sa svrhom zadržavanja voda sa visokih savskih vodostaja. Retencije se predviđaju u površini od kojih 45.000 ha šuma. U dijelu šuma predviđenom za regulaciju rijeke Save u toku su hidrotehnički radovi što izaziva značajne promjene vodnogl režima šumskih biotopa. Ove promjene su dvojake. U retencijama postaje vlažnije, dok se uz duboke kanale i izvan retencija snizuje razina podzemnih voda. Istraživanja su organizirana u području budućih retencija pa dajemo njegove ekološke značajke koje zapravo daju uvid u ekološke prilike koje vladaju u arealu hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Klima Područje između Siska i Nove Gradiške odlikuje se umjerenom kontinentalnom klimom sa prosječnom srednjom godišnjom temperaturom zraka od 10,3° C (9,6 — 10,6" C) i srednjom ukupnom godišnjom količinom oborina |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 45 <-- 45 --> PDF |
od 894 mm (818 — 1091 mm). Srednja srpanjska temperatura zraka iznosi 19,9° C, dok srednja količina oborina u vegetacijskom razdoblju iznosi 500 mm. Kvocijent Ellenberga* iznosi za Karlovac 19" C, a za Novu Gradišku 24,6" C, dok naš vegetacijski kvocijent** varira od 36.3" C za Karlovac do 44,3" C za Sisak. Idući od zapada u smjeru istoka smanjuju se količina oborina, a neznatno povećava temperatura zraka. Tlo i geološka podloga Matični supstrat područja čine sedimenti deluvijskog tipa rasprostranjeni na širokom području uz vodotoke, a predstavljeni su recentnim netezanim nanosima. Udaljeniji dijelovi teraskim visinama (mikrouzvisine) predstavljaju diluvijske tvorevine glina, ilovina, pijeska i šljunka koji su čvršće vezani i nisu utjecani recentnom aluvijacijom. Ovi slabo vezani i nevezani sedimenti odlikuju se neujednačenom poroznošću i vodopropusnošću te postojanošću vodonosnog horizonta (»aquifer«) kao proslojka između slojeva težega mehaničkog sastava. Ovi vodonosni slojevi uvjetuju pojavu podzemne vode. dok nepropusni površinski slojevi zadržavaju poplavnu i oborinsku vodu te izazivaju zabarivanje. Od tala pojavljuju se aluvijalna tla (fluvisol). pseudoglej na zaravni, semiglej, ritska crnica, močvarno glejna tla, hidromeliorirana tla. Reljef i vegetacija U nizinskim šumama Posavine razlikujemo tri grupe sinekosistema koji se pojavljuju u različitim oblicima dolinskog mikroreljefa: 1. Šumski ekosistemi u mikrouzvisinama, 2. šumski ekosistemi u vlažnim mikroudubinama i 3. šumski ekosistemi u mokrim mikroudubinama (bare) Predstavnik prve grupe sinekosistema je šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli — Quercetum roboriš typicum Rauš 69) koja uspijeva u najvišim dijelovima mikroreljefa i predstavlja klimatogenu zajednicu nizinskih šuma. Predstavnik druge grupe sinekosistema je slavonska šuma hrasta lužnjaka (Genisto — Quercetum roboris subass. caricetosum remotae Horv. 38). srednja srpanjska tempreatura X 1000 * Elenbei´gov kvocijent godišnja količ. oborina srednja srpanjska tempreatura X 10´"´ ** vegetacijski kvocijent: — oborine IV—IX mjesec 43 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Ovo je naj zastupljeni ja šumska zajednica nizinskih šuma u kojoj hrast luznak proizvodi najkvalitetnije drvo (fina struktura). U treću grupu pripadaju nizinske šume barskog sinekosistema čiji ekološki profil ima značajku prekomjernog vlaženja u većem dijelu vegetacijkog razdoblja. Predstavnik ovoga sinekosistema je šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio — Fraxinetum angustifoliae subass, typicum Glav. 59). U ovim ekosistemima uspijevaju one vrste šumskog drveća koje podnose nedostatak kisika u rizosferi. To su poljski jasen, crna joha, bijela vrba, a u terminalnoj fazi ovih šumskih zajednica, dakle u nešto povoljnijim prilikama uspijeva i barska fiziološka rasa hrasta lužnjaka (P rpić , B. 1976). METODA RADA Pokus je obavljen u zapadnom dijelu areala šuma hrasta lužnjaka u SR Hrvatskoj, u srednjoj Posavini, dakle u području u kojemu se izvodi regulacija rijeke Save. Neka motrenja obavljena su u šumskom bazenu Spačva (utvrđivanje promjene vitaliteta lužnjakovih stabala u višegodišnjem razdoblju). Istraživane nizinske šume pružaju se od Karlovca do zaključno šumskog bazena Spačva. Detaljnija istraživanja organizirana su u tri područja gdje očekujemo najveće promjene vodnog režima, u Kupčini kod Karlovca, u Lonjs´kom i Mokrom polju (vidi priloženu kartu). Radi praćenja utjecaja vodnog režima na šumske ekosisteme osigurali smo umjetno poplavljivanje ograđivanjem pokusnih površina nasipima uz uvjet da se tretirane šumske površine nalaze uz jači vodotok. U planu pokusa umjetne poplave su predviđene za vrijeme vegetacijskog razdoblja što se očekuje i poslije završenih radova na regulaciji rijeke Save kada se visoke vode upuštaju u šumske retencije. Pokusne površine izabrane su u srednjedobnim šumskim sastojinama. koje predstavljaju prosjek istraživanog područja po starosti i strukturi sastojina. Pokus je postavljen u ovim šumskim ekosistemima: — u šumi hrasta lužnjaka s običnim grabom i šumi hrasta lužnjaka s običnim grabom i bukvom (šumski ekosistemi u mikrouzvisinama), — u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljanim šašom (šumski ekosistemi u vlažnim mikroudubinama) i — u šumi poljskog jasena s kasnim drijemovcem (šumski ekosistemi u mokrim mikroudubinama). Postavljeno je ukupno 7 pokusnih površina u pokusnim retencijama i 7 kontrolnih površina u istim šumskim zajednicama izvan utjecaja pokusnih retencija. U pokusnim površinama utvrđena je struktura sastojina i utvrđene značajke stabala po IUFRO klasifikaciji. Posebna pažnja je posvećena klasama vitaliteta stabala (detaljnija obrada od standardne). Obavljeno je praćenje razina podzemnih voda piezometrima postavljenim u različite dubljine — 1 m. 2 m i 4 m. 44 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 47 <-- 47 --> PDF |
U poplavnoj vodi. vodi akumulacijskog horizonta tla i podzemnoj vodi mjerene su količine CO^ u mg/l. U pokusnim površinama u mikrouzvisinama našli smo pseudoglej, a u mikroudubinama semiglej i močvarna glejna tla. Umjetne poplave obavljene su tijekom vegeaticjskog razdoblja a voda je stajala u pokusnim površinama od 10 do 30 dana. Godine 1985. voda je upuštena u pokusne sastojine u mjesecu srpnju i poslije toga nije ispuštena. ŠIRINA GODA HRASTA LUŽNJAKA u SUMI KUPCINI r (cm) Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum Genisto-Quercetum roboris 0,3 0,2 0,1 _L 1982. 1983. 1984. 1985. SREDNJA RAZINA PODZEMNE VODE U SUMI KUPCINI „-1984. 1985. 1984. _ 1983. 1985. 1983. II IV VI VIII X XII Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum Genisto-Quercetum roboris 4S |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Pokusi u Kupčini započeli su 1982.. u Lonjskom polju 1983.. a Mokrom polju 1984. godine. Kao biološki indikator promjena poslužio je radijalni prirast hrastovih stabala i to u pokusnoj retenciji Kupcima gdje pokus traje najdulje. Tjedni radijalni prirast lužnjakovih i jasenovih stabala mjerili smo u 140- godišnjoj slavonskoj šumi hrasta lužnjaka (Genisto-Quercetum roboris subss. caricetosum remotae Horv. 38) u Lipovljanima koja je predstavnik ovoga najrasprostranjenijeg i vrlo ugroženog šumskog ekosistema gdje se radi nestanka nizinskoga brijesta promjenila šumska fitoklima (toplije i suše nego prije). U ovoj šumi utvrđena je biomasa drveća, grmlja i prizemnog rašća. SADR2AJ UGLJIČNOG DIOKSIDA U VODI TLA, POPLAVNOJ VODI I PODZEMNOJ VODi G. - Q. G. - C. Datum Ah 5 lm S 4 m Ah S i m S 4 m PV §3 CO, rr g/i 26.06.1985 68,2 23,0 4.5 42,0 / 10,0 / ,.5 0X07.1985 39,3 19,0 4.0 33,2 7,5 12,5 / / 10.07.1985 68.6 92,5 7.0 4,0 9,5 / / / 17.07.1985 / / 6.5 / / 7,5 11,5 / 24.07.1985 26,0 4,0 6,5 i. 2.5 30,0 -/ / 31.07.1985 + + 56,0 18,0 5,0 15,0 . 9.Ü - 07.08.1985 15,5 6,0 48,5 27,5 7,5 15,0 24,0 - 14.08.1985 /9,0 2.5 i 11,0 17,5 33,0 -/ 21.08.1985 206,2 110,0 7,0 / 1 7,0 13,0 + 29.08.1985 121,5 1 11,0 1 7,0 15,0 + / 04.09.1985 + 1 16,0 1 + 13,0 20,5 / 11.09.1935 31,2 1 14,0 1 12,5 8,5 30,0 / 18.09.1985 / 1 14,5 / 1 17,0 10,0 27.0 03.10.1985 1 13,5 1 + 19,0 42.0 / / 25.10.1985 / * / + -> 9,5 1 - sonda bez vode -i PV - poplavna voda - proba nije uzet a * G. - Q. - Genisto - Quercetum rot oris Q. - C. - Carpino betuli - Guercet jm roboris fagetosum Ali - akum lacijski norizont 5 1 m - sonda dubine 1 m S 4 m - sonda dubine 4 m REZULTATI ISTRAŽIVANJA Rezultati istraživanja dani su u priloženim tablicama 1 do 3, grafikonima 1 do 4 i u priloženom crtežu u kojem je dan profil slavonske hrastove šume sa srednjom minimalnom i maksimalnom razinom podzemne vode i biomasom sastojine |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Rx\SPRAVA Šume hrasta lužnjaka rječnih dolina Jugoslavije potrebno je razmatrati sa stajališta promjena ekoloških faktora koji su uvjetovali njihovu pojavu u tome prostoru. Naveli smo da su nizinske šume najsačuvanije u području između Save i Drave u SR Hrvatskoj i djelomično u SR Srbiji (Srijem) gdje danas zapremaju površinu veću od 200.000 ha. To je, međutim, samo 30°/o površine nekadašnjih nizinskih prašuma ovoga prostora koje su još 1700-te godine pokrivale više od 700.000 ha. Smanjenjem površine nizinskih šuma došlo je do promjene klime i vodnog režima što nepovoljno utječe na njihovu biološku ravnotežu. Prema J. Kozarcu , (1897) prašume hrasta lužnjaka imale su prije 1700-te godine drukčiji omjer smjese šumskog drveća u odnosu na stanje 1870. godine. Prije 300 godina u nizinskim šumama bilo je oko 700/n bukve, graba, klena i lipe, oko 20"u hrasta i oko 10%» jasena, topole i johe. Radi smanjenja šumske površine u slivu rijeke Save (gorske i brdske šume) učestalije su poplave, a u prostorima nekadašnjih nizinskih šuma dolazi do zamočvarenja, tako da u nizinama rijeka postaje vlažnije. Ovakvo stanje pogoduje širenju hrasta lužnjaka pa se od 1700. do 1870. godine omjer smjese vrsta drveća značajno mjenja u prašumi. U tome razdoblju imamo oko 70% hrasta lužnjaka oko 15´°/i> bukve, klena, graba i lipe i oko 15´%> jasena, topole i johe. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 50 <-- 50 --> PDF |
TT prošlome stoljeću prašume su posječene. ;i prilikom obnavljanja šumskih sastojina dana je prednost hrastu. U dvadesetom stoljeću zbivaju se u tome prostoru mnoge promjene koje značajno utječu na nizinske šumske ekosisteme. Površina šuma se još više smanjuje što uvjetuje još veću vlažnost područja. Radi čestih velikih voda koje ugrožavaju naselja u dolinama obavljaju se različiti vodotehnički zahvati, što s jedne strane povećava vlažnost u dijelu nizinskih šuma, dok se u reguliranom dijelu područja postaje suše pa značajno pada razina podzemnih voda. Uz ovu promjenu vodnih odnosa ne treba zanemariti industrijske polutante koji značajno utječu na onečišćenje voda i tla u nizinskim šumama. Značajna promjena koja se dogodila u sastavu ovih šuma je nestanak nizinskog brijesta. Njegov nestanak se posebno nepovoljno odrazio na slavonsku šumu hrasta lužnjaka u kojoj nestaje podstojna etaža sastojine. U tipičnoj šumi hrata lužnjaka s običnim grabom stanje je povoljnije. U ovoj šumi grab tvori podstojnu etažu sastojine uvjetujući tako povoljnu šumsku fitoklimu. Sušenja hrasta lužnjaka u tome šumskom ekosistemu su vrlo rijetka i ako se dogode njihov razlog je sniženje razine podzemne vode. Naša mikroklimatska mjerenja potvrdila su da je šumska klima u slavonskoj šumi lužnjaka s brijestom u podstojnoj etaži sastojine, bila vrlo slična klimi šume hrasta lužnjaka i običnog graba (P r p i ć, B. 1974.). Sličnost mikroklime dva navedena nizinska ekosistema ukazuje na potrebu hrasta lužnjaka za vlažnim biotopom. Promjena šumske klime radi sušenja brijesta izazvala je duboke promjene u rizoesferi te u sloju šume između tla i etaže krošanja. Naveli smo da je svrha ovih istraživanja ustanoviti uzroke i predložiti mjere za spriječavanje propadanja vrsta drveća nizinskih šuma, a nerijetko i čitavih šumskih sastojina. U tom smislu pratili smo mjerljive ekološke parametre koji utječu na funkcioniranje i postanak nizinskih šuma. U normalnim i ekscesnim prilikama (poplave u vegetacijskom razdoblju) pratili smo promjene vlage u biotopu, debljinski prirast stabala i njihov vitalitet, promjene na asimilaćijskop ovršini i na korijenu šumskog drveća, koncentraciju C02 u vodi tla i klimatske prilke u tlu i nadzemnom dijelu sastojine. Kako smo naveli u poglavlju o metodi rada izazvali smo tijekom vegetacijskog radoblja umjetne poplave što je ekscesna pojava u nizinskim šumama koja se rijetko zbiva u prirodi ali se predviđa u funkcioniranju budućeg sistema regulacije Save. Već prve godine pokusa ustanovili smo da ponik i pomladak hrasta lužnjaka ne podnosi poplavu za vrijeme vegetacijskog razdoblja. Desetodnevno trajanje poplave u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka izazvalo je propadanje ponika i pomlatka hrasta lužnjaka. Podzemnu vodu mjerili smo u tri dubljine tla — u lm, 2m li 4 m. Prve dvije dubljine daju informaciju o vodi u ekološkom profilu tla dok piezometar dubljine 4m daje informaciju o podzemnoj vodi koja je bitna za uspijevanje higrofilnog drveća nizinskih šuma, naročito hrasta lužnjaka. Zanimljivo je da podzemna voda prilikom umjetne poplave tijekom vegetacijskog razdoblja nije nikada postigla razinu tla, odnosno nije došla do miješanja podzemne i poplavne vode. 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Pod utjecajem normalnih poplava i u slučaju dugotrajnih stagniranja površinskih voda. dakle zimi, u proljeće i rano ljeto, površinske i podzemne vode se spajaju. Ovo smo zaključili na osnovi razina vode u piezometrima perforiranim na dubini od 4 m koji daju informaciju o podzemnoj vodi iz vodonosnog sloja te dubljine. Za vrijeme umjetne poplave tijekom vegetacijskog razdoblja nije došlo do takvoga spajanja. Napominjemo da je umjetna poplava trajala najdulje 42 dana. tj. od 14. srpnja do 25. kolovoza 1985. godine. Pretpostavljamo da bi kod duljeg trajanja poplave koja bi obuhvatila veći prostor dakle sve mikroudubine šume, došlo do spajanja poplavne i podzemne vode. Razine podzemnih voda kolebaju tijekom vegetacijskog razdoblja u šumi Kupčini (1982. — 1985.) od 28 cm iznad površine tla do 118 cm ispod površine tla u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka (Genisto-Quercetum roboris) te od 3 cm do 252 cm ispod površine tla u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris). U našim istraživanjima korijenskog sustava hrasta lužnjaka utvrdili smo prodiranje ponirućeg korijenja srednjedobnih i starijih stabala i preko 3 m u dubljinu tla (314 cm) što ukazuje na prisustvo korijenja lužnjaka u maksimalnim dubljinama razina podzemnih voda u mjesecima kolovozu i rujnu (vidi grafikon 1). Do iste spoznaje došao je Ellenberg, Köstler, J. et al., 1968. Mjerenja količine ugljičnog dioksida u vodi (biotopa) nizinskih šuma zavrijeđuju posebnu pažnju. CO_> smo mjerili u vodi akumulacijskog horizonta tla (sonde od 50 cm perforirane, piezometri od 1 m), u podzemnoj vodi piezometara od 4 m. u poplavnoj vodi i u vodotocima koji su korišćeni za umjetnu poplavu. U istraživanjima je određivan i redoks potencijal tla. Ovdje dajemo rezultate mjerenja količine ugljičnog dioksida što je vezano uz fizičku pri sutnost vode u biotopu i uz pojavu njegova zabarivanja. Iz priložene tablice vrednosti ugljičnog dioksida u Kupčini u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba i slavonskoj šumi hrasta lužnjaka vidimo da njegove količine kolebaju u 1985. godini od 33,2 do 206,2 mg/l C02 u akumulacijskom horizontu tla. Vodotok Kupčina koji smo koristili za punjenje pokusne retencije imao je vrijednosti C02 od 8,5 do 19 mg/l, a poplavna voda porijeklom iz spomenutog vodotoka mijenja svojstva pa ima vrijednosti CO2 koje kolebaju 19 do 42 mg/l. Podzemna voda (piezometar od 4 m) ima značajno manje vrijednosti C02 i one kolebaju od 4 do 16 mg/l. Slične vrijednosti dobili smo mjerenjem u Lonjskom polju i Mokrom polju. Male vrijednosti CO_> u podzemnoj vodi i prisustvo korijenove mreže hrasta lužnjaka u dubljini minimalnih vodostaja podzemne vode ukazuju da hrast koristi tu vodu jer ima bolja svojstva od površinskih voda. Naglašavamo da podzemna voda iz vodonosnog sloja dospijeva vrlo polagano kapilarnim usponom do viših horizonata glejnih tala i pseudogleja iz dva razloga, radi pjeskovitog vodonosnog sloja kao i radi glinenih horizonata koji se nalaze ispod akumulacijskog horizonta tala ove dvije šumske zajednice. Podzemna voda je značajnija za hrast lužnjak tijekom ljetnih mjeseci, a naročito za sušnih godina. Prema našim mjerenjima i procjeni potroši 140-godišnja slavonska šuma hrasta lužnjaka od 600 do 800 mm vode (evapotranspiracija) tijekom vegetacijskog razdoblja. Količina vode koju istran 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 52 <-- 52 --> PDF |
spirira hrast lužnjak za vrijeme vegetacijskog razdoblja veća je od količine oborina toga razdoblja, a zaliha vode u tlu brzo se smanjuje pa je potrebna dodatna podzemna voda za normalno funkcioniranje šumskog ekosistema. Ovdje moramo imati u vidu i druge gubitke vode (intercepcija, evaporacija s tla). Prema Penki et al. (1985), lužnjakova sastojina troši 426 mm, a prema Rutteru (1968) citirano po Penki potroši lužnjak tijekom vegetacijskog raz doblja od 400—550 mm vode. Grafikon broj 2 prikazuje radijalni prirast lužnjakovih stabala od 1982 — 85. godine. Značajno opadanja prirasta vidi se u 1985. godini. Konstantno polagano opadanje prirasta očito je povezano s povećanjem vlažnosti i za- Rutteru (1986) ciiirano po Penki, potroši lužnjak tijekom vegetacijskog razmočvarenjem biotopa. Ova pojava naglašenija je u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka. Nepovoljno stanje u smislu visokih vrijednosti ugljičnog dioksida u vodi akumulacijskog horizonta tala nastupa poslije ispuštanja poplavne vode i što dulje se zadrži voda u malim količinama na površini, tla. stanje je nepovoljnije. Na temelju motrenja promjena lišća na hrastovim stablima te promjena ked grmlja i prizemnog rašća kao i mjerenjem snage usisavanja žive kore hrasta lužnjaka (metoda Šardakova) držimo da je količina C02 do 30 mg/l bezopasna za biljke nizinskih šuma, zatim da je količina od 30 — 50 mg/l u granicam podnošljivosti većine higrofita nizinskih šuma, dok su količine preko 50 mg/l u rizosferi toksične za šumsko drveće nizinskih šuma i za većinu grmlja i prizemnog rašća nizinskih ekoslsetma (P r p i ć, B., 1984). Pomlađivanje šuma hrasta lužnjaka je ozbiljan ekološki i šumskouzgojni problem. Lužnjakova stabla sve rjeđe rode žirom, pa je i prirodna i umjetna obnova hrastovih sastojina otežana. Razlozi ovoj pojavi su ekološke i gospodarske prirode. Hrast lužnjak je vrsta drveta dugačkog života, od 500 do 1000 godina, dok su ophodnje hrasta kod nas određene sa 120 do 160 godina. U dobi od 120 godina, pa i kasnije do dvjestote godine hrast lužnjak nedovoljno fruktificira. Kasnije, iza 200-te godine započinje kod lužnjaka obilna i česta fruktifikacija. U tristogodišnjoj šumi Prašnik hrast lužnjak urodi obilno žirom gotovo svake godine (Mat i ć, S. et aL. 1979). Stvaranjem čistih hrastovih sastojina i nestankom nizinskog brijesta promjenila se klima šume, što nepovoljno djeluje na njenu obnovu. Dobra prirodna regeneraoija ukazuje na zdrav i stabilan šumski ekosistem. Razlozi slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka su vjerojatno i u onečišćenju industrijskim polutantima. Oslabljena stabla lužnjaka napadaju insekti i bolesti razarači žira, pa se slab urod često pripisuje samo njima. U postojećim lužnjakovim sastojinama potrebno je zahvatima njege težiti strukturi koja normalizira narušenu klimu šume. Već smo napomenuli da je promjena klime nastala radi ugibanja brijestovih stabala, radi stvaranja čistih lužnjakovih sastojina kao i radi prejakih zahvata u sastojinu, pa u tome smislu valja usmjeriti uzgojne zahvate (oprezni intenziteti, unošenja vrsta polusjene, čuvanje drugih vrsta drveća u hrastovoj sastojini). Tamo gdje se promjenio vodni režim u smislu povećanja vlažnosti biotopa potrebno je obaviti hidromelioracijski zahvat uz uvjet da se ne poremeti režim podzemnih voda (duboki kanali). U šumske čistine, nastale sušenjem 50 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 53 <-- 53 --> PDF |
hrastovih, jasenovih i brijestovih stabala, treba posaditi crnu johu koja kao vrsta polusjene može preuzeti ulogu podstojne etaže sastojine. Ako je asimilacijska površina stabala manja od 3 ha/ha potrebno je razmisliti o njenoj obnovi. Ako sastojina nije prilikom obnovne dovoljno pomlađena, potrebno je osigurati umjetno pomlađivanje s time, da se u budućoj sastojim nađu sve one vrste drveća koje učestvuju u odgovarajućem šumskom ekosistemu. U slučaju slavonske šume hrasta lužnjaka to su hrast lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest ili vez, crna joha, crna, bijela i siva topola, bijela vrba. Kao dominantne u smislu diverziteta su hrast lužnjak, poljski jasen i crna joha, s time da je hrast lužnjak zastupljen s najviše 60% biomase. U klimatogenoj šumi hrasta lužnjaka i običnog graba hrast lužnjak može biti zastupljen s najviše 70% biomase. Prilikom utvrđivanja ophodnje hrasta lužnjaka trebalo bi utvrditi eko lošk u zrelos t stabala, tj. dob unutar koje vrsta ne manifestira odstupanja u fiziološkom funkcioniranju od normalnog (poremetnja u fiziološkim procesima, na pr. povećan iznos transpiracije i dr.). S obzirom na ekološku, socijalnu i gospodarsku vrijednost nizinskih šuma hrasta lužnjaka koja se vremenom povećava, najracionalnija je ekološka zrelost hrasta na osnovi koji bi se utvrdila ophodnja. ZAKLJUČCI Na osnovi ovih istraživanja i na temelju iskustava u gospodarenju nizinskim sastojinama hrasta lužnjaka donosimo zaključke: 1. Hrast lužnjak uspijeva u rječnim nizinama, u uvjetima različite vlažnosti od svježih do mokrih biotopa. U promjeni vodnog režima biotopa mogu nastupiti dva nepovoljna stanja koja ugrožavaju opstanak lužnjaka. To su — sniženje prosječne razine podzemne vode za 25 cm i više i zabarivanje tla. 2. Nizinske šume hrasta lužnjaka u Jugoslaviji zauzimaju oko 230.000 ha u dolinama rijeka, a najveći dio njihova areala je u srednjem i donjem toku rijek Save i; manje uz rijeku Dravu u Hrvatskoj. Ove šume predstavljaju izuzetnu ekološku i gospodarsku vrijednost te imaju ulogu zaštite flore i faune nizinskih područja južne Evrope. 3. Stabilnost nizinskih šuma hrasta lužnjaka ovisi o korelaciji njihove sadašnje sastojinske strukture 1 stanja biotopa s obzirom na vodni režim. Stabilnost njihove današnje strukture ovisi o promjeni ekoloških prilika koja je nastupila poslije njihova nastajanja, dok njihov opstanak ovisi o intenzitetu ovih promjena. 4. Radi povećanja stabilnosti lužnjakovih šuma potrebno je uzgojna zahatima postići diverzitet koji odgovora sadašnjem stanju biotopa. U šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris) može biti najviše 70% lužnjaka, dok u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka (Genisto- Quercetum roboris) može biti najviše 60% lužnjaka od sveukupne biomase životne zajednice. 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 54 <-- 54 --> PDF |
5. Kod izvođenja vodotehničkih radova potrebno je poduzeti sve mjere kako ne bi došlo do promjene vodnog režima kod srednjedobnih i starijih sastojina. LITERATURA Kös tier, J., Brückner, E., Bieelriether, H., 1978: Die Wurzeln der Waldbäume, Hamburg-Berlin. Kozarac , J., 1897: Sumogojstveni i drvotržni aforizmi, crpljeni na temelju prodaje posavskih hrastovih šuma u zadnjem desetgodištu 1887—1896. Šumarski list 7. Pen ka, M., 1985: Foodplain forest, Brno 1985. P r p i ć, B.. 1974: Ekološko-biološke značajke šuma jugoistočne Slavonije, Centar JAZU Vinkovci. P r p i ć, B., 1976: Reagiranje biljaka hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) iz dva različita staništa na različite uvjete vlažnosti, Šumarski list 3—4. P r p i ć, B., 1984: Antropogeni utjecaj na šumske ekosisteme srednjeg Posavlja u svjetlu sinteze sinhronih ekoloških mjerenja, III kongres ekologa Jugoslavije, knjiga I. Matić, S., Prpič, B., R a u š, Đ., Vranković, A., 1979: Prašnik i Muški bunar, S. g. »Josip Kozarac«, N. Gradiška. The Ecological and Silvicultural Problems with Pedunculata Oak in Jugoslavia Summary The author deals with the plain forests of Pedunculate oak in Yugoslavia from the ecological and management aspects. The plain forests are endangered because of the intensive anthropogenic influence such as extensive hydro-land improvement works, exposure to industrial pollutants and various fores management aims. Silvicultural measurs are recommended for the improvement of forest stability and for the ratio between tree species and various ecosystems. Experiments with artificial flooding are described in various ecosystems of the plain forests, where water-regime parameters and radial increment of trees as a biological indicator of the condition of a stand, were measured. It is emphasised that plain forests of Pedunculate oak in Yugoslavia are of a great ecological and management value, and that they protect flora and fauna of the low-lying land of southern Europe. |