DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 38 <-- 38 --> PDF |
oštećenje gdje smo za »100« uzeli najmanje štete od divljači na orahovim sadnicama, a za druge vrste drveća smo indekse izračunali iz toga odnosa. Dakle, iz tabl. 2. se vidi da najveće štete divljač pričinjava na njima »najslađoj« vrsti drveća, a to je topola. U prosjeku je za minulih 6 godina oštećivana s 52,7%. Od ukupno 70,24 ha kultura topola — 39,44 ha je bilo pojedinačno ograđeno i one su oštećene s 55,9%. U skupnoj ogradi je bilo 19,80 ha pod kulturama topola i njih je divljač uništila potpuno, odnosno 100%. Ako ima kulture topola, onda divljač vrbu manje napada. Iako je svih 104,35 ha kultura vrbe bilo pojedinačno ograđeno njih je divljač u minulih 6 godina oštetila (uništila) sa 29,6%, a to je, s obzirom na veliku površinu, znatan iznos koji se kreće oko 1,7 stare milijarde dinara. Ukupno oštećenje na kulturama topole, s obzirom na manju površinu, je nešto niže i kreće se oko 1,5 milijarde starih dinara. Ova konstatacija se ne bi mogla smatrati proizvoljnom, jer je upravo navedeni podaci potkrepljuju, iako su zapažanja stručnjaka na terenu suprotna. Naime, oni empirijski tvrde da je vrba, zbog svoje tanke i zelene kore, te zbog njezinog sastava napadanija od divljači, pa time za nju i »slađa«. Onda se očito radi o lokalitetima, odnosno manjoj ili većoj napučenosti u njima. Za ostale vrste drveća prosječni postotak oštećenja i ukupno oštećenje se vidi iz pregledne tabl 2. U ovoj tablici pažnju skreću prosječni postoci oštećenja sadnica od divljači u različitim vrstama ograda. Sve vrste drveća koje su bile ograđene skupnom ogradom u prosjeku su oštećene od divljači s 25,5%. Isto tako sve vrste firveća (topola i vrba) što su bile ograđene pojedinačnom ogradom oštećene su od divljači s 35,4%, dok one koje nisu bile ograđene u prosjeku su oštećene s 58,5%. Pri tome treba uzeti u obzir kulture bagrema i oraha koje divljač napada iz nužde, odnosno u nedostatku mekih lišćara koje bez ograde uništavaju potpuno. A´ko štete na neograđenoj kulturi oraha označimo sa 100, onda je šteta na skupno ograđenoj plantaži topole 138,5, zatim na pojedinačnoj ograđenoj kulturi vrbe 148,0, na skupno ograđenoj kulturi breze 200, na neograđenoj kulturi breze 204 i napokon na mješovito ograđenim i neograđenim kulturama topole 263,5. U prosjeku, prema tabl. 2, sve nastale štete na kulturama i plantažama u odnosu na kulturu oraha su označene sa indeksom 182,5 i nad time se treba zamisliti. I najzad došli smo do tabele 3 u kojoj smo prikazali troškove podizanja ograda u 1986. godini, koji su također indikativni, pa ih zato valja i prokomentirati. Već smo naprijed istakli da su šumske kulture i plantaže ograđene pojedinačnim i skupnim ogradama i da je od 230,15 ha bilo i 31,06 ha neograđenih. Te pojedinačne i skupne ograde, prema tabeli 3, su različite i različito koštaju. Odmah ističemo da neograđene površine imaju samo one štete koje se odnose na postotak oštećenja nasada o kojima smo naprijed pisali. Nadalje, štete na kulturama i plantažama što su bile skupno ograđene se također odnose samo na one štete na kulturama i plantažama koje smo već komentirali, jer šteta na tim ogradama nema budući da ih, ili divljač preskače, ili |