DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 24     <-- 24 -->        PDF

U tabeli 4 dati su rezultati rutinskih analiza tla Aoh i Aa horizonta.
Analitički rezultati kvalitete poplavne vode. iz pokusne retencije Kupčina
nalaze se u tabeli 5.


5. RASPRAVA
Brzo napredovanje zagađenja čovjekove životne sredine, a s time šuma
i šumskih tala, upućuje na rastuću važnost istraživanja koja se bave ovom
problematikom.


Za šumske ekosisteme naročito su opasni prema Smith-u (1981) od aero-
sola mikroelementi (uključivo teški metali) fluoridi, sulfati, nitrati, ugljikovodici
i ozon.


Krute čestice aerosola koje se dižu u atmosferu kroz razne vidove
ljudskih djelatnosti formiraju masu sitnih čestica 0,1 — 5 mikrometara s
visokom koncentracijom metala i mogu biti nošene vjetrovima 100 do 1000 km
i dalje. Samočišćenje atmosfere od primjesa i njihovo odlaganje u tlo dešava
se putem ispiranja oborinama (mokro padanje) i gravitacijskim taloženjem
(suho padanje), a također i indirektno preko otpalog lišća i granja.
Na taj način šumska tla mogu služiti kao konačna ili privremena odlagališta
teških metala, koji ulaze u njihov sastav, osobito u glinene i organske koloide.


U površinskim horizontima nezagađenih tala olovo se nalazi u koncentraciji
10 do 20 mg/kg suhog tla s godišnjim unosom manjim od 20 g/ha.
Nasuprot tome u ekstremno zagađenim tlima urbanih sredina u blizini gutog
automobilskog prometa taloženje olova prelazi i 3000 g/ha godišnje, a koncentracija
u tlu doseže 400 mg/kg suhog tla (Smit h 1981). U šumskom tlu
veći dio olova akumulira se u šumskoj prostirci.


Olovo u tlu na području grada Zagreba istraživao je Durma n (1983)
analizom uzoraka na dubini 0 — 20 cm. Utvrdio je raspon 18 — 44 mg/kg
olova, a za ekstremne slučajeve navodi da koncentracije prelaze 10 do 20 puta
dozvoljene granične vrijednosti.


Martinović i Burlica (1985) utvrdili su da sadržaj olova u tlu
dubine 0 — 7 cm iz okoliša idustrijskih zona Unsko-sanske regije dolazi u
rasponu 75 — 202 mg/kg i time značajno premašuje maksimalno dozvoljenu
koncentraciju od 100 mg/kg.


Najkorektnija komparacija rezultata vlastitih istraživanja dobiva se usporedbom
s rezultatima do kojih su došli G 1 a v a č et al. (1985) i Jochheim
et al. (1986) na području Gorskog Kotara i Like primjenjujući metodu indikatorske
vrijednosti mikrostaništa u bukovim i bukovo-jelovim šumama.
Komparacija dozvoljava zaključak da rezultati na lokaciji Kupčina pod bukvom
indiciraju pojačani unos olova u površinski Of horizont s ukupnim koncentracijama,
koje su približno izjednačene s nezagađenim ili početnom zagađenim
lokacijama u Gorskom Kotaru i Lici. 92 mg/kg olova iz Kupčine blizu je
maksimalno dopuštene koncentracije no najzagađenija mikrostaništa u Gorskom
Kotaru višestruko je premašuju (668 i 537 mg/kg).