DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 88 <-- 88 --> PDF |
distribuciji kadrova postaje upravitelj Velebitske šumarije u Krasnom. U 1950. godini preuzima dužnost referenta za šumarstvo Kotarskog NOO Lošinj. 1952. godine upravitelj je šumarije u Fužinama, a 1953. godine dolazi u baranjski »Tikveš« za referenta lovstva u -Bilju«. Tek 1955. godine ponovo se vraća na područje vinkovačkog kraja i radi na poslovima lovstva i kao referent za šumarske pokuse Instituta za šumarska istraživanja iz Zagreba — u Vinkovcima. Od 1956. do 1960. godine (prvi puta kontinuirane 4 godine) radi kao inspektor za lovstvo i zaštitu šuma u Inspektoratu za šumarstvo kotara Vinkovci. Od 1960. godine preuzima brigu o lovstvu u SPIK-u »Spačva« u raznim funkcijama, da bi od 1970. godine vratio se u šumariju Vukovar i bio njen upravitelj do odlaska u mirovinu, 1. I 1985. godine. U burnom periodu poslijeratne izgradnje česte su bile promjene a i zaduženja kojima je inž. Srnić dao svoj pečat u nesebičnom zalaganju i stručnom pristupu. Bio je zaljubljenik prirode i ostao joj vjeran do kraja radnog vijeka. Nuđeno mu je da težinu terenskog rada ostavi mladim i da iskustvom pomogne operativu u svojstvu savjetnika. Jasno da to on nije mogao prihvatiti, vezao se uz teren dok je god bilo snage. Znao je reći -umoran sam« ali posao nije zapostavljao. Zdravstvene tegobe ja vljale su se ali ih je on proživljavao na sebi svojstven način. Nikoga nije opterećivao svojim problemima iako je možda bio svjestan pravog stanja stvari. Iz letimičnog prikaza vidljivo je da je kolega Srnić pregazio dio mediterana, krš, gorski kotar i Slavonsko-baranjsku ravnicu, pa nije čudo da je stasao u zrelog stručnjaka i čovjeka dužnog poštovanja. Spomenut ću ono najhitnije kao doprinos pokojnika. Bio je izraziti: — uzgajivač — lovac — šumar — borac za unošenje crnog oraha u Vukovarske šume — nosioc oplemenjivanja dunavskih ada — aktivan predavač u šumarskim nivoima obrazovanja. U posebnim prilikama njegov zvonki bas oglasio bi se odom Slavoniji, šumi i svom Vukovaru. Od danas sa ovog vidikovca osluškivati će lahor »Đergaja« i šum Dunava, u spokoju miran što je utkao koliko je mogao — sebe. Nama preostaje da ga češće posjetimo tu na odmorištu, posebno članovi kolektiva i kolege iz DIT-a ŠDI koji uz porodicu najviše gubimo njegovim odlaskom. Neka mu je vječna slava! Slavko Šarčević, dipl. inž. šum. Tajnik DITSD I Vinkovci ZLATKO KAJTAR, dipl. ing. šum. (1928 — 1986) Dragi kolega Zlatko! Uvijek je rastanak tužan a posebno kad je to sa prijateljem, drugom i kolegom. Znali smo da ti je zdravlje jako narušeno. Dosta dugo pokazivao si znakove koji nisu slutili na dobro, ali nada tvoja i naša, podržavala je uvjerenje da ćeš se izvući. Prije tjedan dana doznali smo da moraš izdržati još jednu kiruršku intervenciju i da ćeš to moći, jer imaš srce kao mladić. Prevario si nas. Otišao si tiho i brzo a da se nismo stigli ni pozdraviti. Kad su kolege stigle u posjetu, tebi više nije bilo do razgovora. Za tebe je prošlo sve, a nama je osta |