DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 72 <-- 72 --> PDF |
mena« nego je nepovoljno i stoga, što će biljka uzgojena uz prekomjernim zaljevanjem biti manje otporna na mjestu na kojem će biti posađena, a osobito u uslovima aridnije klime ili samo sušnog perioda. Drugi je detalj uzgoj sadnice pitomog oraha u posudi bez posebne napomene, da orah već u prvoj godini razvije korjen i do pola metra dug, pa prema tome je potreban ili takav lonac ili da se presadi na teren (bez dna posude) kada razvije prve listove. Treći je detalj navod, na str. 14, da »će klasične sadnice u aridnim (suvim) klimatskim uslovima imati slab uspeh, pa čak i neuspeh«. Neuspjeh nije posljedica primjene »klasične« sadnice tj. sadnice sa slobodnim korjenom nego posljedica tehnike sadnje. Autor tog teksta zacijelo je izgubio iz vida dokumentaciju Ivkova2 ili informaciju O. Piškorićal A tu je i najnovija informacija M. Radete´-´ prema kojoj uz dobru obradu tla prosječni uspjeh pošumljavanja u Livanjskom kraju dosiže 95%, Četvrti je detalj površina kraških goleti koje bi trebalo pošumiti. U ovoj knjizi citiraju se podaci iz 1958. godine, ali oni ne prikazuju današnju stvarnost. Površina golog kraškog krša, na kojem je ne samo potrebno nego i moguće pošum- Ijavanje su svakako manje nego li su one iskazane u statistikama neposedno ili u prvo vrijeme poslije rata. Koliko su te površine danas se jedino može reći za slovenski dio kraškog područja, jer su tamo do danas sve pošumljene.5 Za područje SR Hrvatske na takve podatke tre 2) I. Soljanik: Ekspozicija kao faktor pri pošumljavanju goleti. — Prikaz knjige u Šumarskom listu, 1964, str. 79. 3) O. Piškorić: Posljedice sušnog ljeta 1961. godine na dendrofloru u Splitu i okolici. Šumarski list, 1962, str. 126. 4) M. Radeta: Pošumljavanje na području Šumske uprave Livno u periodu 1945—1985. godine. — Šumarstvo i prerada drveta, 1986, br. 4—6, str. 269—273. 5) F. Gašparšič: — I Winkler: Ponova ozelenitev in gospodarsko aktiviranje slovenskoga krasa. Gozdarski vestnik 1986, br. 5. ba sačekati »programe za gospodarenje šumama šumsko-krškog područja«, koji sa u izradi. 0 Pjšhorić LARUS XXXVI — XXXVII (1984 — 1985) U 35/36. knjizi časopisa LARUS, godišnjaka Zavoda za ornitologiju Istraživačkog centra JAZU, objavljeno je 28 radova uz tekstove pod rubrikama Kratke bilješke, Kongresi, Nekrolog, Vijesti i Prikazi knjiga. U prvom članku Goran S u š i ć, Zavod za ornitologiju I. c. JAZU, u Zagrebu, izvješćuje o »rezultatima prstenovanja ptica u godinama 1976—1982.« U tom vremenu prstenovano je ukupno 56 363 komada u rasponu od oko 4621 i 10753 primjeraka u pojedinim godinama. Prstenovanje su obavljala 84 suradnika, koji su i nabrojeni u tom izvještaju. Priložen je i popis ptičjih vrsta koje su bile u tom razdoblju prstenovane. Navedeno je 256 vrsta te 128 primjeraka nepoznatih. Za iste vrste priložen je podatak o broju ukupno prstenovanih od 1910. do 1982. godine koji dosiže brojku od 356 496 primjeraka. Priložen je i broj nalaza u vremenu od 1910. do 1978. godine, koji dosiže svega 3667 primjeraka. Od mnogih prstenovanih vrsta nije uhvaćen ni jedan primjerak. Od 1910. do 1982. godine najviše je prstenovano češljugarke konopljarke (Cardeulis cardeulis), čak 54 043 primjeraka, slijede zelendur zelenac (C a r d u e 1 i s c h 1 o r i s) s preko 26 000 primjeraka, bijela roda (C i c o n i a c i- c o n i a) s 16 700 primjeraka, velika sjenica (Parus caerules) s 14 000 primjeraka, i t. d. Najviše je pronađeno (registrirano nalaza) češljugarke konopljarke s 519 primjeraka, a isto toliko nađeno je i velikih sjenica. Jasmina M u ž i n ić, također iz već navedenog Zavoda za ornitologiju saopćila je » n a 1 a z e prstenovanih ptica u godinama 1976, 1977. i 1978.« Za svaku |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 73 <-- 73 --> PDF |
vrst dani su podaci o mjestu i datumu kako prstenovanja tako i nalaza te imena nalaznika. U tom razdoblju pronađeno je 37 vrsta prstenovanih u Jugoslaviji i 28 vrsta izvan naše države. Iz rada Jözsefa M i k u s k e »Prilog poznavanju ishrane k u k a v i ce drijem a v i c e, Tyto alba Scop. 1769, na području istočne Slovenije, s posebnim osvrtom na rasprostranjenost sitnih sisavaca « saznajemo, da se ova vrsta s 96"0 hrani sisavcima, s 3,5",, pticama i ostatak otpada na insekte i vodozemce. Od sisavaca na prvom mjestu je voluharica (M icrotus arvalis), slijedi voluharica i t. d. Ovi podaci podudaraju se s podacima do kojih je došao S. Leiner (Šum. list, 1985). Na stablima platana u zagrebačkom parku Zrinjevac g n i j e z d i 1 a je vran a g a č a c. Kako su građani negodovali zbog njihove prisutnosti u tom parku (zbog onečišćenja i gakanja ranom zorom) 1972. godine bila su skinuta gnijezda. Međutim vrane se time nisu dale otjerati nego su nastavile gnijezditi i sljedećih godina, a gnijezde i danas. Iz priloga Oskara Piškorića saznajemo dinamiku gniježđenja od 1971. do 1981. godine. Zanimljivo je, da u užem području Zagreba gnijezde samo na platanama. Od 1979. godine počele su gnijezditi na stablima kod Pedagoške akademije (Savska c. br. 77.), a jednu godinu gnijezdile su i na stablima u Botaničkom vrtu. U Botaničkom vrtu gnijezdile se samo na platanama iako je u neposrednoj blizini i jednako velikih stabala i bukve i hrasta. Jedan primjer kako se s novim šumama javlja i nova ornitofauna iznio je Ištvan Ham u članku » Kr stokljun (Loxia curvir oštra L.), nova gnjezdarica Deliblatske peščare — Vojvodine«. Naime, na Deliblatskoj peščarj najbliže nalazište krstokljuna udaljeno je 40 km t. j . u Istočnim Karpatima. Danas se nalazi i u starijim borovim šuma (preko 50 godina) na Deliblatskoj peščari. S druge strane Antun C v i t a n i ć utvrdio je, da neke vrste iz porodice Fringillidae šire areal gniježđenja u srednjoj Dalmaciji. Tako na pr. zeba bitkavica Fringilla coeleb s L.) svojedobno je konstatirana samo u autohtonim šumama crnog bora na otoku Braču i Hvaru, danas je nalazimo i u starijim šumarcima bilobora (P i- nus halepensis). Ili dok je prije batokljun (Coccotchraustes L.) prije bilo zabilježen kao ptica zimovalica danas u Zadvarju nedaleko ušća Cetine gnijezdi na visokim stablima koprivića (C e 11 is austral is L.) na području Klisa na hrastu meduncu (Q u e r c u s pubescens) i na kruški trnovači (P irus piraster), it. d. Između ostalih radova navodim i izvještaj Jôszefa M i k u s k e i sur. o ugibanju ptica na Slanom Kopovu kod Novog Bečeja ljeti 1982. godine«. U pet izlazaka tijekom kolovoza i rujna 1982. godine autori su pronašli 735 komada oboljelih i uginulih ptica od kojih je 109 bilo neodređeno a 626 komada bilo ih je od 29 vrsta. »Kod bolesnih ptica primjećena je oduzetost krila, nogu i vrata. Kod nekih su očni kapci bili slijepljeni. Sve ptice su imale zelenkasto-bijeli proljev. . . Uzrok ugibanja bio je botulizam, što ga izaziva Clostridium botulinu m.« Autori dodaju da to nije bio jedini lokalitet ugibanja nego je ono obuhvatilo cijelu Panonsku nizinu (i u Mađarskoj). Posebne pažnje vrijedni su rezultati koje je postigao Zdravko D o 1 e n e c s istraživanjem, kako šareni č v o r ak prihvaća umjetne dublje (tj. kućice) za svoje gniježđenje. Dolenec je 1973. godine postavio stanoviti broj kućica na dva lokaliteta u kojima se čvorak gnijezdio godinama i na jednom lokalitetu u kojem ga je bilo samo za vrijeme seoba. Do 1981. godine naseljavanje kućica bilo je intenzivno na sva tri lokaliteta, a odvijalo se u dvije faze: a), fazu karaktera prilagođavanja u trajanju jedne do dvije godine u kojoj su kućice imale sekundarno značenje za naseljavanje, 573 |