DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 68     <-- 68 -->        PDF

za šumarstvo i drvarstvo, fakulteta i srednjih
šumarsko-drvarskih škola te da je
srednje škole do sada svršilo više od 21 000
osoba (str. 255.). Kada su navedene škole,
koje su djelovale i prestale djelovati još
u prošlom stoljeću, zašto nije navedena i
Srednja šumarska škola za krš, koja je
djelovala u Splitu od 1948. do 1965. godine
i po svom profilu bila jedinstvena u
svijetu?


U publikaciji posebno su opisane »panonske
ritske šume« i »lipove šume Fruške
gore«, a nema posebnog prikaza o
šumama borova iako je površina čistih
sastojina potonjih, prema Statistici za 1938.
godinu1, iskazana s 145 690 ha od čega
samo crnoborovih preko 81 000 ha dok lipovih
u smjesi s bukvom ,i hrastom iznosi
19 472 ha (str. 132. »Naših šuma...).
Danas je površina borovih šuma i veća
računajući s Istrom i Slovenskim krasom
kao i umjetno ili prirodno pošumljenih
površina od 1945. godine do danas. Doduše
one su spomenute kao dio šuma u
»centralnom dijelu Jugoslavije« (str. 89),
na području »juoslavenskog krša« (str. 65)
i Deliblatske peščare (str. 141) te kao endemske
vrste (str. 110. i 112), ali to ne
smatram dovoljnim. Ne smatram dovoljnim
ne samo s obzirom na njihovu površinu
nego prvenstveno zbog njihovog značenja.
Crni bor zavređuje posebnu pažnju
zbog kvaliteta njegovog, osrženog, drva
koje je na evropskom tržištu poznato kao


kvalitetna »bosanska crnoborovina«, dakle
uz slavonsku hrastovinu i podravsku
jasenovinu treća je vrsta s posebnim tehničkim
osobinama. Površine sastojina alepskog
bora danas sigurno premašuju
površine na kojima se nalazi lipa i s
mnogo većim značenjem od njihove rasprostranjenosti.
Tu je prvenstveno značaj
šuma alepskog bora (bilobora) za turističku
privredu, iako se ne smije zanemariti
ni vrijednost drva i proizvedenog
u, općenito uzevši, lošim ekološkim uslovima.


1) Statistika šuma i šumske privrede za 1938.
god. Beograd, 1940.


Čitatelji engleskog teksta naći će se
pred zagonetkom, da u Jugoslaviji ima
šuma borovice (Juniperus sp.) odnosno
da se jedna, pobliže ne označena, borovica
nalazi čak i u našim prašumama (str.
103). Doduše, postoje borovice sa stablima
visokim i do 30 m kao na pr. Juniperus
virginiana L., ali je njezina domovina u
istočnom dijelu Sjeverne Amerike a zapadnoazijske
i istočnobalkanske borovice


— foje (J. excelsa M. Bieb. i J. foedissima
Willd.) od prirode nalazimo samo
u Makedoniji. Naime, smreka (Picea excelsa
Link. — abies Karst.) prevedena je
s »juniper« (str. 30, 95. i dr.) a prevedena
je i kao »spruce«, što nije daleko od
pravog naziva — Norway Spruce. Ova
omaška upozorava, da bi nazive drveća
u stranim jezicima morao pregledati šumar
(dendrolog) ili, još bolje, korekturu
sloga analognih tekstova, u koliko je ne
vrši sam autor trebao bi izvršiti šumar.
Šumar bi, nesumnjivo, iz raspoloživih
rječnika mogao odabrati bolji prijevod.
Naglašavam bolji, jer ne samo da Drvodelićev
Rječnik2 ne daje jednoznačan odgovor
za ovu vrst. nego ni Radovčićev^.
Drvodelić u H.-s. engleskom rječniku prijevod
za riječ »smrča« upućuje na smrču
s prijevodom »juniper-tree« a jednako tako
prevodi i borovicu;; u Englesko — h.-s.
rječniku za juniper navodi borovicu, kleku
i — smreku. U Engl. — h.-s. rječnik
Drvodelić »spruce« prevodi s omorika, a
u H.- s. — engleskom naziv omorika prevodi
kao »pine-tree« (drvo- pine-wood).
Radovčić pak za Picea excelsa koristi samo
riječ smrča s prijevodom spruce, ali
P. excelsu (albu) prevodi kao »spruce white
«, dok za riječ smreku veli »oxicedar«
time, da je i smrika, dakle Juniperur sp.,
»oxicedar«.
Dodajmo, da je i divokoza neadekvatno
prevedena kao »brdska koza« — Mountain
goat (str. 150) iako u pomenutim Rje


2) M. Drvodelić: Hrvatskosrpsko engleski
rječnih i Englesko hrvatskosrpski rječnik, oba


III. izdanje, Zagreb 1970.
3) A. Radovčić : Rječnik šumarskih izraza.
Beograd. 1966.