DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 68 <-- 68 --> PDF |
za šumarstvo i drvarstvo, fakulteta i srednjih šumarsko-drvarskih škola te da je srednje škole do sada svršilo više od 21 000 osoba (str. 255.). Kada su navedene škole, koje su djelovale i prestale djelovati još u prošlom stoljeću, zašto nije navedena i Srednja šumarska škola za krš, koja je djelovala u Splitu od 1948. do 1965. godine i po svom profilu bila jedinstvena u svijetu? U publikaciji posebno su opisane »panonske ritske šume« i »lipove šume Fruške gore«, a nema posebnog prikaza o šumama borova iako je površina čistih sastojina potonjih, prema Statistici za 1938. godinu1, iskazana s 145 690 ha od čega samo crnoborovih preko 81 000 ha dok lipovih u smjesi s bukvom ,i hrastom iznosi 19 472 ha (str. 132. »Naših šuma...). Danas je površina borovih šuma i veća računajući s Istrom i Slovenskim krasom kao i umjetno ili prirodno pošumljenih površina od 1945. godine do danas. Doduše one su spomenute kao dio šuma u »centralnom dijelu Jugoslavije« (str. 89), na području »juoslavenskog krša« (str. 65) i Deliblatske peščare (str. 141) te kao endemske vrste (str. 110. i 112), ali to ne smatram dovoljnim. Ne smatram dovoljnim ne samo s obzirom na njihovu površinu nego prvenstveno zbog njihovog značenja. Crni bor zavređuje posebnu pažnju zbog kvaliteta njegovog, osrženog, drva koje je na evropskom tržištu poznato kao kvalitetna »bosanska crnoborovina«, dakle uz slavonsku hrastovinu i podravsku jasenovinu treća je vrsta s posebnim tehničkim osobinama. Površine sastojina alepskog bora danas sigurno premašuju površine na kojima se nalazi lipa i s mnogo većim značenjem od njihove rasprostranjenosti. Tu je prvenstveno značaj šuma alepskog bora (bilobora) za turističku privredu, iako se ne smije zanemariti ni vrijednost drva i proizvedenog u, općenito uzevši, lošim ekološkim uslovima. 1) Statistika šuma i šumske privrede za 1938. god. Beograd, 1940. Čitatelji engleskog teksta naći će se pred zagonetkom, da u Jugoslaviji ima šuma borovice (Juniperus sp.) odnosno da se jedna, pobliže ne označena, borovica nalazi čak i u našim prašumama (str. 103). Doduše, postoje borovice sa stablima visokim i do 30 m kao na pr. Juniperus virginiana L., ali je njezina domovina u istočnom dijelu Sjeverne Amerike a zapadnoazijske i istočnobalkanske borovice — foje (J. excelsa M. Bieb. i J. foedissima Willd.) od prirode nalazimo samo u Makedoniji. Naime, smreka (Picea excelsa Link. — abies Karst.) prevedena je s »juniper« (str. 30, 95. i dr.) a prevedena je i kao »spruce«, što nije daleko od pravog naziva — Norway Spruce. Ova omaška upozorava, da bi nazive drveća u stranim jezicima morao pregledati šumar (dendrolog) ili, još bolje, korekturu sloga analognih tekstova, u koliko je ne vrši sam autor trebao bi izvršiti šumar. Šumar bi, nesumnjivo, iz raspoloživih rječnika mogao odabrati bolji prijevod. Naglašavam bolji, jer ne samo da Drvodelićev Rječnik2 ne daje jednoznačan odgovor za ovu vrst. nego ni Radovčićev^. Drvodelić u H.-s. engleskom rječniku prijevod za riječ »smrča« upućuje na smrču s prijevodom »juniper-tree« a jednako tako prevodi i borovicu;; u Englesko — h.-s. rječniku za juniper navodi borovicu, kleku i — smreku. U Engl. — h.-s. rječnik Drvodelić »spruce« prevodi s omorika, a u H.- s. — engleskom naziv omorika prevodi kao »pine-tree« (drvo- pine-wood). Radovčić pak za Picea excelsa koristi samo riječ smrča s prijevodom spruce, ali P. excelsu (albu) prevodi kao »spruce white «, dok za riječ smreku veli »oxicedar« time, da je i smrika, dakle Juniperur sp., »oxicedar«. Dodajmo, da je i divokoza neadekvatno prevedena kao »brdska koza« — Mountain goat (str. 150) iako u pomenutim Rje 2) M. Drvodelić: Hrvatskosrpsko engleski rječnih i Englesko hrvatskosrpski rječnik, oba III. izdanje, Zagreb 1970. 3) A. Radovčić : Rječnik šumarskih izraza. Beograd. 1966. |