DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 66 <-- 66 --> PDF |
KNJIGE i ČASOPISI ŠUME I PRERADA DRVETA JUGOSLAVIJE (Za XVIII svjetski IUFRO kongres) Plan priprema za održavanje XVIII svjetskog IUFRO kongresa predviđao je i izdavanje šest knjiga u režiji Saveznog organizacionog odbora. Međutim do Kongresa izašla je samo jedna knjiga — ŠUME I PRERADA DRVETA JUGOSLAVIJE, jer za ostalih pet nije bilo financijskih sredstava (doprinose ugovorene prema odnosnom Društvenom dogovoru redovito su uplaćivale samo SR Slovenija i SR Hrvatska). Materijali za ostale publikacije čekaju svog izdavača. Knjiga »Sume i prerada drveta Jugoslavije « ima 258 stranica velikog formata (30 x 23 cm), tvrdo je uvezana s ovitkom sa fotografijama prašumske sastojine u Čorkovoj uvali (Nacionalni park »Plitvička jezera«) te Pančićeve omorike »u prirodnom nalazištu«, bez oznake lokaliteta. Slog je dvostupačan tj, usporedno je tiskan na hrvatskom ili srpskom jeziku i na engleskom. Knjiga je izdana na teret troškova održavanja XVIII svjetskog IUFRO kongresa a kao izdavač naznačen je Savez inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Jugoslavije. SADRŽAJ »Sume i prerada drveta Jugoslavije« prikazane su u člancima (brojevi u zagradi označuju opseg odnosnog članka): Osnovne značajke jugoslavenskih šuma D. Simeunović: Neke istorijske karakteristike šuma i šumske privrede Jugoslavije (3—12), B. Jovanović: Prirodne karakteristike jugoslavenskih šuma (15—33), Ž. Ostojić : Višenamjenska funkcija šuma Jugoslavije (35—48). Karakteristike šuma i šumarstvo u Jugoslaviji D. Mlinšek: Šumarstvo u prostoru između Alpa, Dinariđa, Panonije i Mediterana (51—58). Đ. R a u š : Slavonska hrastova šuma (59—02), M. Vi da ko vić: Jugoslavenski krš (64—69), K. Pinta rić i V. Stefano vic: Dinarska šuma jele i bukve (71—75), V. Stefanović i K. Pintarić: Bukove šume Jugoslavije (77—81), Đ. Rauš i S. Matić: Panonske ritske šume (82—86), D. Klepac : Šume centralnog dijela Jugoslavije (87—89), Lj. Stoj an ovi ć: Šume istočnog dijela Jugoslavije (91—96), B. Prpić : Nacionalni parkovi i prašume Jugoslavije (97—107), R. R i z o v s k i : Endemska dendroflora Jugoslavije (108—116), S. S t i 1 i n o v i ć : Pošumljavanje u Jugoslaviji (117—126), I. Herpka : Topolarstvo u Jugoslaviji (127—130), S. Vlatković i S. G r u i ć : Lipove šume u Fruškoj gori (131—134), B. Stojakov: Šume Deliblatske peščare (135—145), D. Boj o vić : Divljač jugoslavenskih šuma (147—152), F. K n e b 1 : Antropogeni utjecaj na šume (153—165). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Šumarstvo i prerada drveta Jugoslavije M. Petrov i ć: Šumski fond Jugoslavije (169—176), S. Matić i M. Harapin: Uzgajanje i zaštita šuma (177—194), S. N i k o 1 i ć i S. Bojanin: Razvoj tehnohogije iskorištavanja šuma (195—201), B. P e r o v i ć: Prerada drva u Jugoslaviji (202—218), R. Sabadi: Izvoz i uvoz proizvoda šumarstva i prerade drveta (219—230), I. Knežević i M. Sisojević: Investicije u šumarstvu i preradi drva (232— —238), S. Tomanić i dr.: Organizacija rada šumarstva i prerade drveta Jugoslavije (239—245), G. Dukić : Zaposlenost, kadrovi u šumarstvu i drvnoj industriji i škole za njihovo obrazovanje (246—258). »Naše šume i prerada drveta Jugoslavije « pretstavljene su i sa 61 fotografijom u boji. Od tih je 23 na cijeloj stranici, 18 na pola stranice i 20 na četvrt stranice, pa prema tome ilustrativni dio zauzima 37 stranica publikacije ili 14% knjige. Po sadržaju prikazuju krajolike, šume, divljač (7 priloga) i finalne proizvode — pokućstvo i košaraštvo (4 priloga). Autori nisu navedeni uz pojedine slike nego skupno, na početku knjige. To su: M. Babić, D. Bojović, A. Frković, M. Ciglar, M. Harapin, S. Kolarević, 2. Kosir, J. Movčan, S. Orlić, B. Prpić, Đ. Rauš, C. Remic, B. Stojkov, Lj. Stojanović, H. Sremp i I. Sumi jak. Sve fotografije zaslužuju najvišu ocjenu, kako po motivima tako i po tehnici reprodukcije. KOMENTAR Održavanje XVIII svjetskog kongresa IUFRO bio je ne samo poticaj nego, u neku ruku, i obaveza za izdavanje reprezentativne publikacije o šumarstvu naše zemlje. Doduše sadanje stanje našeg šumarstva i drvne industrije nalazimo pri kazano u Šumarskoj enciklopediji, posebno u njenom drugom izdanju, ali je materija u »Sumama. . .« akumulirana u nekoliko sintetskih prikaza. Osim toga, u ovoj publikaciji bilo je omogućeno da se pojedina materija i opširnije prikaže i posluži kao informacija za današnjicu a kao dokumentacija za sutrašnjicu. Kako se iz navedenog sadržaja ove publikacije vidi, u materiju uvodimo se s »nekim istorijskim karakteristikama šuma i šumske privrede Jugoslavije«. Neke formulacije u ovom članku zahtijevaju opširniji osvrt, koji će naknadno uslijediti. U članku, zapravo o problematici, »višenamjenske funkcije šuma u Jugoslaviji« nalazi se više konkretnih podataka s područja eolske i hidroerozije (o intenzitetu smanjivanja volumena vodnih akumulacija nanosom zemlje, o nužnosti podizanja vjetrobrana za poljoprivredna zemljišta u ravničarskim krajevima, o mjerenjima eolske erozije itd.). Autor je naglasio i značenje provedbe prije tridesetak godina donijetih zakona o zabrani držanja koza,, koju također obrađuje i F. Knebl (str. 156). Iz naslova priloga »Organizacija rada šumarstva i prerade drveta« ne može se zaključiti, da sadrži i broj zaposlenih u tim djelatnostima razvrstanih na one zaposlene u šumarstvu, zaposlene u primarnoj preradi drveta, u finalnoj preradi te u proizvodnji celuloze i papira. U tim djelatnostima zaposleno je 302 700 radnika, od čega 21,45% u šumarstvu, 19,39°/» u primarnoj preradi, 44,93% u finalnoj preradi a 14,14 da je u članku o »zaposlenosti i kadrovima. . .« za 1984. godine objavljeno svega cea 63 000 zaposlenih od čega 54 988 u šumarstvu (str. 246). Autor se, doduše, poziva na Službu društvenog knjigovodstva, ali to ne mijenja stvarno stanje. Ovi različiti podaci posebno dovode u dilemu stranca, to više, što u engleskom tekstu nije naveden izvor podataka. Inače u ovom članku nalazi se popis svih instituta |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 68 <-- 68 --> PDF |
za šumarstvo i drvarstvo, fakulteta i srednjih šumarsko-drvarskih škola te da je srednje škole do sada svršilo više od 21 000 osoba (str. 255.). Kada su navedene škole, koje su djelovale i prestale djelovati još u prošlom stoljeću, zašto nije navedena i Srednja šumarska škola za krš, koja je djelovala u Splitu od 1948. do 1965. godine i po svom profilu bila jedinstvena u svijetu? U publikaciji posebno su opisane »panonske ritske šume« i »lipove šume Fruške gore«, a nema posebnog prikaza o šumama borova iako je površina čistih sastojina potonjih, prema Statistici za 1938. godinu1, iskazana s 145 690 ha od čega samo crnoborovih preko 81 000 ha dok lipovih u smjesi s bukvom ,i hrastom iznosi 19 472 ha (str. 132. »Naših šuma...). Danas je površina borovih šuma i veća računajući s Istrom i Slovenskim krasom kao i umjetno ili prirodno pošumljenih površina od 1945. godine do danas. Doduše one su spomenute kao dio šuma u »centralnom dijelu Jugoslavije« (str. 89), na području »juoslavenskog krša« (str. 65) i Deliblatske peščare (str. 141) te kao endemske vrste (str. 110. i 112), ali to ne smatram dovoljnim. Ne smatram dovoljnim ne samo s obzirom na njihovu površinu nego prvenstveno zbog njihovog značenja. Crni bor zavređuje posebnu pažnju zbog kvaliteta njegovog, osrženog, drva koje je na evropskom tržištu poznato kao kvalitetna »bosanska crnoborovina«, dakle uz slavonsku hrastovinu i podravsku jasenovinu treća je vrsta s posebnim tehničkim osobinama. Površine sastojina alepskog bora danas sigurno premašuju površine na kojima se nalazi lipa i s mnogo većim značenjem od njihove rasprostranjenosti. Tu je prvenstveno značaj šuma alepskog bora (bilobora) za turističku privredu, iako se ne smije zanemariti ni vrijednost drva i proizvedenog u, općenito uzevši, lošim ekološkim uslovima. 1) Statistika šuma i šumske privrede za 1938. god. Beograd, 1940. Čitatelji engleskog teksta naći će se pred zagonetkom, da u Jugoslaviji ima šuma borovice (Juniperus sp.) odnosno da se jedna, pobliže ne označena, borovica nalazi čak i u našim prašumama (str. 103). Doduše, postoje borovice sa stablima visokim i do 30 m kao na pr. Juniperus virginiana L., ali je njezina domovina u istočnom dijelu Sjeverne Amerike a zapadnoazijske i istočnobalkanske borovice — foje (J. excelsa M. Bieb. i J. foedissima Willd.) od prirode nalazimo samo u Makedoniji. Naime, smreka (Picea excelsa Link. — abies Karst.) prevedena je s »juniper« (str. 30, 95. i dr.) a prevedena je i kao »spruce«, što nije daleko od pravog naziva — Norway Spruce. Ova omaška upozorava, da bi nazive drveća u stranim jezicima morao pregledati šumar (dendrolog) ili, još bolje, korekturu sloga analognih tekstova, u koliko je ne vrši sam autor trebao bi izvršiti šumar. Šumar bi, nesumnjivo, iz raspoloživih rječnika mogao odabrati bolji prijevod. Naglašavam bolji, jer ne samo da Drvodelićev Rječnik2 ne daje jednoznačan odgovor za ovu vrst. nego ni Radovčićev^. Drvodelić u H.-s. engleskom rječniku prijevod za riječ »smrča« upućuje na smrču s prijevodom »juniper-tree« a jednako tako prevodi i borovicu;; u Englesko — h.-s. rječniku za juniper navodi borovicu, kleku i — smreku. U Engl. — h.-s. rječnik Drvodelić »spruce« prevodi s omorika, a u H.- s. — engleskom naziv omorika prevodi kao »pine-tree« (drvo- pine-wood). Radovčić pak za Picea excelsa koristi samo riječ smrča s prijevodom spruce, ali P. excelsu (albu) prevodi kao »spruce white «, dok za riječ smreku veli »oxicedar« time, da je i smrika, dakle Juniperur sp., »oxicedar«. Dodajmo, da je i divokoza neadekvatno prevedena kao »brdska koza« — Mountain goat (str. 150) iako u pomenutim Rje 2) M. Drvodelić: Hrvatskosrpsko engleski rječnih i Englesko hrvatskosrpski rječnik, oba III. izdanje, Zagreb 1970. 3) A. Radovčić : Rječnik šumarskih izraza. Beograd. 1966. |