DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 48     <-- 48 -->        PDF

14.
Plavšić, Dušan: Josip Kozarac (predavanje u Hrvatskom klubu u Sarajevu).
Domaće ognjište, VII/1906—1907, sv. 4, str. 64—69,
15.
R.: Josip Kozarac. Nekrolog hrva.škem spisatelju. Dom iin Svet, XIX/1906,
št. 9, str. 572—573.
16.
R.: Josiip Kozarac, Srpski književni glasnik, knj. XVII, br. 4, str. 320,
17.
Souvan, Ivan: Josef Kozarac. Agramer Zeitung, LXXXI/1906, Nr. 222, S. 4—5,
18.
Spitzer, Hugo: (Josiip Kozarac). U Osieku 26. kolovoza 1906. Osječki tjednik,
1/1906, br. 33, str. 6,
19.
Vodnik, Branko: O Josipu Kozarcu. Obzor, XLVII/1906, prilog, br. 338,
20.
Zadarski, B. Z.: Josip Kozarac. Prosvjeta, XIV/1906, br. 17, str. 523—526 (portret)
.
Smrt Josipa Kozarca zabilježio je i šumarski list »Magya r Erdesz« ,
koji je izlazio u Ungvaru, »poprativ tu svoju viest podjedno vrlo simpatičnlim
te po pokojnika časnim riečima. Također znak, da je ime pokojnika i van granica
naše domovine i u širim šumarsklim krugovima bilo ne samo poznato već
i obće poštovano«, zabilježeno je u Šumarskom listu (1906. god., str. 463). Šumarski
list je inače na prvoj stranici desetog broja donio sliku Josipa Kozarca
s kraćim tekstom, a opširniji tekst objavljen je u redovnom prilogu Šumarskog
lista — Lugarskom viestniku (br. 10.) pod naslovom »Nad svježi m grobo m
kr. šumarnika i začasnog člana hrv. slav. šumarskog društva, Josipa Kozarca«
s tekstom nadgrobnog govora »predstojnika kr. nadšumarničkog ureda vinkovačkog
kr. šumarskog savjetnika g. Gjula Kuzme«.


Uz neke izuzetke u navedenoj bibliografiju o Kozarcu je pisano kao o književniku.
Kada je na sadanjem vinkovačkom znanstvenom skupu o Kozarcu pripovjetka
»Tri dana kod sina« obrađivana u dva referata dodajmo, da su iz nje
uzeti »primjeri iz lijepog li znanstvenog štiva« u edidiji »Govori 1 piši hrvatski,
kako treba« (I knjiga izdana 1925. godine). Ljubomir Maraković pak svoj prikaz
»Josip Kozarac kao umjetnik« (u Sum. listu 1941. god. u tridesetpetu
godišnjicu njegove smrti) poöima ovim tekstom:


»Kad je pred tri godine izišla zbirka odabranih južnoslavenskih novela u
njemačkom prijevodu, premda su u joj bila imena, koja su ušla već u svjetsku
književnost, lipak je njemačka kritlika »»otkrila«« u toj čitavoj zbirci kao najdragocjeniji
i najizabraniji prilog Kozarčevu novelu »Tr i dan a ko d si n a«.


U navedenom razdoblju Kozarac kao šuman- zasebno^ je prikazan u časopisu
Hrvatskog prirodoslovnog društva »PRIRODA« u kojoj je, 1933. god. u br.
7, str. 225—226, objavljen prikaz Aleksandra P a n o v a, šumara, »Ka o bršlja n
s hrasto m (Uspomeni J. Kozarcu).« Panov svoj prikaz završava tekstom: »...
Kad se čuju glasovli (oni su rlijetki doduše, ali se ipak čuju), da šumar ne treba
da bude prirodnjak, da je šumarstvo puka prirodna zinainost, a šuma da je samo
´tvornica drvne mase", nije zgorega sjetiti se Josip a Kozarca , njegove
stare vrbe, šarenih djetlića, gorostasnih hrastova, njegove stare šume, — i poput
njega osjetiti, da je najveći užlitak za čovjeka u tome, da što dublje zaviri u
psihu šume, tog složenog živog organizma^ da se što čvršće spoji i sraste s njom,
baš onako, kako je to učinio Kozara c — ´kao bršljan s hrastom´.


O.
Piškorić
548