DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 48 <-- 48 --> PDF |
14. Plavšić, Dušan: Josip Kozarac (predavanje u Hrvatskom klubu u Sarajevu). Domaće ognjište, VII/1906—1907, sv. 4, str. 64—69, 15. R.: Josip Kozarac. Nekrolog hrva.škem spisatelju. Dom iin Svet, XIX/1906, št. 9, str. 572—573. 16. R.: Josiip Kozarac, Srpski književni glasnik, knj. XVII, br. 4, str. 320, 17. Souvan, Ivan: Josef Kozarac. Agramer Zeitung, LXXXI/1906, Nr. 222, S. 4—5, 18. Spitzer, Hugo: (Josiip Kozarac). U Osieku 26. kolovoza 1906. Osječki tjednik, 1/1906, br. 33, str. 6, 19. Vodnik, Branko: O Josipu Kozarcu. Obzor, XLVII/1906, prilog, br. 338, 20. Zadarski, B. Z.: Josip Kozarac. Prosvjeta, XIV/1906, br. 17, str. 523—526 (portret) . Smrt Josipa Kozarca zabilježio je i šumarski list »Magya r Erdesz« , koji je izlazio u Ungvaru, »poprativ tu svoju viest podjedno vrlo simpatičnlim te po pokojnika časnim riečima. Također znak, da je ime pokojnika i van granica naše domovine i u širim šumarsklim krugovima bilo ne samo poznato već i obće poštovano«, zabilježeno je u Šumarskom listu (1906. god., str. 463). Šumarski list je inače na prvoj stranici desetog broja donio sliku Josipa Kozarca s kraćim tekstom, a opširniji tekst objavljen je u redovnom prilogu Šumarskog lista — Lugarskom viestniku (br. 10.) pod naslovom »Nad svježi m grobo m kr. šumarnika i začasnog člana hrv. slav. šumarskog društva, Josipa Kozarca« s tekstom nadgrobnog govora »predstojnika kr. nadšumarničkog ureda vinkovačkog kr. šumarskog savjetnika g. Gjula Kuzme«. Uz neke izuzetke u navedenoj bibliografiju o Kozarcu je pisano kao o književniku. Kada je na sadanjem vinkovačkom znanstvenom skupu o Kozarcu pripovjetka »Tri dana kod sina« obrađivana u dva referata dodajmo, da su iz nje uzeti »primjeri iz lijepog li znanstvenog štiva« u edidiji »Govori 1 piši hrvatski, kako treba« (I knjiga izdana 1925. godine). Ljubomir Maraković pak svoj prikaz »Josip Kozarac kao umjetnik« (u Sum. listu 1941. god. u tridesetpetu godišnjicu njegove smrti) poöima ovim tekstom: »Kad je pred tri godine izišla zbirka odabranih južnoslavenskih novela u njemačkom prijevodu, premda su u joj bila imena, koja su ušla već u svjetsku književnost, lipak je njemačka kritlika »»otkrila«« u toj čitavoj zbirci kao najdragocjeniji i najizabraniji prilog Kozarčevu novelu »Tr i dan a ko d si n a«. U navedenom razdoblju Kozarac kao šuman- zasebno^ je prikazan u časopisu Hrvatskog prirodoslovnog društva »PRIRODA« u kojoj je, 1933. god. u br. 7, str. 225—226, objavljen prikaz Aleksandra P a n o v a, šumara, »Ka o bršlja n s hrasto m (Uspomeni J. Kozarcu).« Panov svoj prikaz završava tekstom: »... Kad se čuju glasovli (oni su rlijetki doduše, ali se ipak čuju), da šumar ne treba da bude prirodnjak, da je šumarstvo puka prirodna zinainost, a šuma da je samo ´tvornica drvne mase", nije zgorega sjetiti se Josip a Kozarca , njegove stare vrbe, šarenih djetlića, gorostasnih hrastova, njegove stare šume, — i poput njega osjetiti, da je najveći užlitak za čovjeka u tome, da što dublje zaviri u psihu šume, tog složenog živog organizma^ da se što čvršće spoji i sraste s njom, baš onako, kako je to učinio Kozara c — ´kao bršljan s hrastom´. O. Piškorić 548 |