DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 94 <-- 94 --> PDF |
MIRKO PAVIĆ dipl. inž. šumarstva Prošlo je gotovo pet godina kako nas je ostavio Mirko Pavić, diplomirani inžinjer šumarstva i profesor. Umro je 15. veljače 1982. u Zagrebu, u kojem je proveo oko 35 godina svoga života. Mirko Pavić rodio se u Đakovu. 12. veljače 1910. godine. U Đakovu je, 1921. godine, završio i osnovnu školu a gimnaziju je polazio u Osijeku i Slavonskoj Požegi. Šumarstvo je diplomirao 1934. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Odsluživši đački vojni rok u Bileći (1935. godine), zaposlio se u poduzeću »KRNDIJA« u Našicama na geodetskim radovima. Krajem 1937. godine dobio je mjesto u Direkciji šuma u Banja Luci, gdje do 1941. godine radi u Odsjeku za taksaciju. Iz Direkcije premješten je Šumskoj upravi u Banja Luci na kojoj dužnosti ostaje do rujna 1944. godine. Naime, Pavić se priključuje naprednim snagama i uključuje u aktivno sudjelovanje u borbi protiv nenarodnog režima. Najprije djeluje na oslobođenom teritoriju oko Sanskog Mosta a zatim je upućen u Prijedor za rukovođenjem šumarskim tečajevima za lugare. Tako je počeo put njegovog nastavničkog rada, kojemu je posvetio ne samo najljepše dane svoga života nego i pretežni dio svog radničkog staža. Poslije Oslobođenja postavljen je za šumarskog referenta Okružnog narodnog odbora u Bihaću da već u studenome 1945. godine odlazi u Sarajevo za upravitelja Lugarske škole. Na dužnosti upravitelja ostaje tri godine, kada je premješten na Srednju šumarsku školu u Sarajevu (na Ilidži). Tri godine kasnije t.j. 1951. godine prelazi u Zagreb za profesora Srednje drvnoindustrijske škole za finu obradu drva na kojoj dužnosti ostaje do umirovljenja 1975. godine. U nastavničkom radu naš Mirko izabrao je uglavnom tehničke predmete (oruđa i strojarstvo). U cilju proširenja svog znanja studirao je i strojarstvo na zagrebačkom Tehničkom fakultetu ali i sakupljalo iskustva u neposrednoj proizvodnji, u tvornicama finalnih drvnih proizvoda. Kao običan i jednostavan čovjek volio je život, živio ga intenzivno, radno i pošteno, a zaslužnu mirovinu »uživao« je kratko. Volio je nadasve nastavnički rad. Učio je sebe i druge u nastojanju da što bolje osposobi srednje obrazovni kadar u šumarstvu i drvnoj industriji. Za sve ono što je uradio bilo u kratkoj šumarskoj praksi ili na dugogodišnjem prosvjetnom polju, neka mu je trajna hvala i slava! M. M. |