DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Posebne zasluge ima na unapređenju brzorastucih vrsta topola i četinjača. Tako je pod tehničkim rukovodstvom i aktivnom suradnjom na području bivših Šumarija Koprivnica, Đurđevac, Repaš, Kloštar i Sokolovac podignuto oko 1200 ha plantaža brzorastucih vrsta topola i vrba, te oko 1300 ha brzorastucih kultura četinjača posebno ariša, borovca, bora, smreke i duglazije. Bio je idolopoklonik šumarske struke i kao takav je posebno radio na čuvanju šuma i očuvanju ljudskog okoliša od zagađenja. Kao inspektor Skupštine općine Koprivnica nastavio je radove na gore navedenim područjima do 1971. godine kada je po potrebi službe premješten u Privrednu komoru Bjelovar. U Privrednoj komori radi na razvoju i objedinjavanju šumarstva i drvne industrije bjelovarske regije. U svojem radu posebno se istaknuo kada je dolaskom u Koprivnicu 1960. go- VLADIMIR HILAK dipl. inž. šumarstva dine aktivno radio u Šumarskom društvu Koprivnica te je bio i predsjednik Društva 1960. do 1967. godine. Kao predsjednik i član zdušno izvršava sve svoje radne obaveze i društvene zadatke Šumarskog društva. Kao čovjek je bio prijazan i prema svima pristupačan. Zvali su ga doktor »duša« jer je bio pažljiv i imao je uvijek vremena da svakog prijazno primi i sasluša. Ovih nekoliko redaka u veoma kratkom obliku opisuju jedan plodan i uspješan životni put našeg vrlog druga- šumara, u prvom redu, a zatim i borca za ljudska prava. Spadao je u prvu poratnu generaciju šumara koja je nesebično prionula radu na obnovi popaljene zemlje i početno uhodavanje šumarstva u današnju naprednu privredu. Neka je vječna slava šumaru inž. Vinku Škorjancu! Rudolf Tomek, dipl. ing. šum. Iz redova goranskih šumara neočekivano je 17. srpnja 1986. nestao, stradavši u prometnoj nesreći u Zagrebu, jedan mladi šumarski stručnjak pun htijenja za stvaralačkim radom i napredovanjem, diplomirani inžinjer šumarstva Vladimir Hilak. Iako rođen u Slavonskoj Požegi (5 IV 1951.). kao sin šumara, praktički je cio njegov život i rad vezan za Delnice i za jednu organizaciju — Šumsko gospodarstvo Delnice. Tu, u srcu Gorskog kotara, okončava Srednju šumarsku školu a travnja 1976. šumarske znanosti na Šumarskom lakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kako se za vrijeme studija, a i kasnije u praksi, posebno zanimao za lovstvo 1985. godine upisuje na beogradskom Šumarskom fakultetu postdiplomski studij iz ove oblasti, uspjevši da neposredno prije svoje tragične smrti položi prvi ispit iz ekologije divljači. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Prvo radno mjesto u svojstvu šumarskog pripravnika dobiva u Šumariji Mrkopalj 18. svibnja 1976. Nije mu trebalo dugo da svoja teoretska znanja uspješno primjeni u praksi, da samostalno vodi ekipe doznačivača stabala, da samoinicijativno i uspješno priđe novom oblikovanju sastojina, da unošenjem sadnog materijala uskoči ´tamo gdje je priroda zakazala. U susjednu Šumariju Ravna Gora odlazi 5. studenog 1980. Iako su mu i dalje uzgajanje i zaštita šuma osnov rada tu mu je, radi pojačano uvođenje mehanizacije u fazu privlačenja drvnih sortimenata, dodijeljen i resor pripreme rada. Nakon dvije godine, 18. studenog 1982. sada već kao afirmirani mladi stručnjak prihvaća se nimalo lake dužnosti — upravitelja Rasadnika Delnice u Kuželju (Kupska dolina). Tijekom trogodišnjeg rada ovaj je mali ali vrijedan kolektiv doživio pravu renesansu. Od vječnog gubitaša stvorio je čvrstu Osnovnu organizaciju udruženog rada koja je, uz osnovnu djelatnost na proizvodnji sadnog materijala, bila i uspješan izvođač većine radova na pošumljavanju i njezi šuma delničkog gospodarstva. Reorganizacijom šumarstva od 1. siječnja 1985. najprije radi u Fužinama u svojstvu koordinatora uzgoja OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Delnice a od 18. ožujka 1986. pa do svoje prerane smrti u Odjelu za razvoj Radne zajednice Zajedničkih službi u Delnicama. Ni u svoje slobodno vrijeme nije mirovao. Kao agilni član mjesnog Lovačkog društva »Tetrijeb« Delnice-Mrkopalj pok. inž. Vladimir Hilak posebnu je pažnju posvećivao problematici racionalnog gospodarenja autohtonom divljači zalažući se istovremeno za unošenje novih vrsta. Autor je brojnih lovnogospodarskih osnova za više goranskih i primorskih lovišta, koje su pri stručnom ispitivanju redovno dobivale najviše ocjene. Stručno je razradio koncepciju unošenja i izlovljavanja divljači, kao vida pasivne zaštite zeca, te gaterskog uzgoja muflona na lokalitetu Marija Trošt. Smrt ga je zatekla na dužnosti predsjednika Saveza lovačkih društava općine Delnice. Pokojni inž. Vladimir Hilak, s kojim smo radili i drugovali, ostat će nam svima u trajnoj uspomeni. Goransko šumarstvo i lovstvo, a posebno delničko Šumsko gospodarstvo, njegovom smrću gubi jednog vrijednog suradnika i požrtvovnog radnika, koji je svojim stvaralačkim radom doprinio napretku gospodarenja šumom i divljači. Smrt inž. Hilaka posebno je teško pala zaposlenima u Rasadniku Delnice u Kuželju. Na stranicama »Goranskog lista« u spomen svom dojučerašnjem upravitelju objavljene su ove njihove misli: »Zajedno smo radili tri godine, tri teške godine za opstanak Rasadnika. Vjerovali smo u njega i on u nas. Rasadnik je bio mali a mi rekonvalescenti. Njegovim radom, upornošću, snagom volje i stručnosti Rasadnik je prerastao u snažan i zdrav kolektiv a mi njegovi radnici od bolesnika zdravi i jaki ljudi, prije svega radini. Nije bilo samo problema poslovne prirode već i onih ljudskih, osobnih. Rješavao ih je sve mirno i strpljivo, jer je bio čovjek bez mane, čovjek samo s vrlinama«. Na gradskom groblju u Delnicama pri likom pogreba njegovih posmrtnih osta taka 19. srpnja 1986. dirljivim riječima oprostili su se od pokojnika u ime Šu marskog fakulteta Dr Dominik Raguž, u ime Lovačkog društva »Tetrijeb« Delni ce-IVlrkopalj Rudolf Vanoina a u ime Go ransko primorskog šumskog gospodar stva Delnice inž. Milan Zdjelar.. Radnici Rasadnika oprostili su se na poseban način. U kanjonu izvorišnog di jela rijeke Kupe jednu parcelu, nekad obraslu grmljem i korovom, zaslugom pokojnika i njegovih vjernih »rasadniča ra« ,danas krasi 500 tisuća sadnica smre ke namijenjenih pošumljavanju. Ta par cela, nekad Golčka loka, od sada se zo ve Hilakova loka. Neka je hvala i slava pok. inž. Vladi miru Hilaku! A. Frković 499 |