DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 8     <-- 8 -->        PDF

O PORIJEKLU BUKVE U SUMAMA HRASTA LUŽNJAKA


Čitajući radove Đ. Rauš a o toj temi saznajemo, da bukva u nizinama
potječe iz subborealnog perioda (2500—800 god. p. n. e. — bakreno-
brončano doba). To je doba vlažnije i hladnije klime- i u njemu se ». . .bukva
spušta vrlo nisko u ravnicu i zaposjeda današnja staništa hrasta lužnjaka« (9).
Nakon toga klima postaje suša, no ostaje prohladna — subatlantski period,
koji traje još i danas.


Prema tome, porijeklo bukve u nizinskim šumama treba tražiti u dalekoj
prošlosti. Sekularne promjene klime od tada do danas uvjetovale su postepeno
iščezavanje bukve iz ovih šuma. No iz svake je generacije preostajalo
po neko stablo ili grupa, koje su se prilagođivale novonastalim promjenama,
i dalje se prirodno obnavljajući. Bukva, ipak, u konkurenciji sa jačim
hrastom nije mogla u većoj mjeri izmijeniti svoja ekološko-uzgojna svojstva,
te se zadržala samo na najvišim dijelovima nizinskog mikroreljefa —
»gredama«, koje nisu nikada bile izložene poplavi.


Sve ostale moguće uzroke za pojavu bukve na ovim terenima moramo
(za sada) smatrati samo pretpostavkama.


U svakom slučaju, današnje primjerke bukve treba smatrati posebnim
ekotipom, prilagođenom životu u ovome podneblju. Upravo činjenica, da se
bukva i danas prirodno obnavlja na svojim lokalitetima, govori u prilog
takovoj tvrdnji.


Bukve je, vjerojatno, barem u šumama oko Vrbanje i Drenovaca, nekada
bilo više. Navodno se ranije od bukovine izrađivala i dužica (9), a u Vrbanji
kačice za pekmez (majstore su zvali »pekmezarima«).


U staroj osnovi gospodarenja za državnu šumariju Vrbanja iz 1882. g.
(sastavljenoj na njemačkom jeziku) također nalazimo podatke o bukvi- doduše
dosta nejasne. Nejasne zbog toga, što su od svih vrsta drveća posebno
iskazivani samo hrast, brijest, jasen i grab, kome su (vjerojatno) pribrojene
i ostale vrste — klen, lipa i dr. U »sekcijama« 2, 8, 9, 11 »distrikta« Sočna
I, osim hrasta se navode i podaci za »Roth und Weis Buche«, dakle bukvu i
grab, ali iskazani zajedno, pa nije vidljivo, koliko je zapravo učešće bukve.
U ostalim sekcijama nalazimo samo naziv »Buche«, koji se mogao odnositi
jedino na grab (»Weis Buche«), s obzirom na ondašnju i sadašnju zastupljenost
graba u sastojinama. Na priloženoj kopiji dijela karte iz 1872. godine
(kojom su se, izgleda, koristili i uređivači pri izradi spomenutog elaborata)
vidljivo je da je bukve i u ono vrijeme bilo na istim lokalitetima kao i danas
— šumski predjeli Sočna i Desićevo, dok se Radiševo ne spominje.


Prema podacima osnove od 1882. god., te su sastojine u to vrijeme bile
stare 214 godina, i u narednom su desetgodištu posječene i prirodno obnovljene,
tako da su već u osnovi iz 1897. godine (sastavljenoj na mađarskom i
hrvatskom jeziku) opisane kao branjevine. U njima nema spomena o bukvi,
iako se radi o istim, sada već odraslim i zrelim sastojinama, u kojima bukvu
ponovno nalazimo.


U uređajnom zapisniku »Privrednog plana šumske uprave Vrbanja« iz
1937. godine tadašnji taksator Milan Crnadak također navodi, da se u dotadanjim
sječinama mogla pronaći » . . . mjestimice i ako rijetkosti i po koja
natrula bukva«. (3)


414