DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Herzegovina, Wien, 1905.). Dio radova, kako se vidi i iz navedenih sada objavljenih, tretira zbivanje u šumarstvu užih područja, a dio radova obrađuje problematiku cijele Bosne i Hercegovine. U drugu grupu spada, na pr., rad o »Stranom kapitalu u šumarskoj privredi BiH za vrijeme otomanske vladavine (Sarajevo, 1960.) ili o »Razvojnom putu šumske privrede u BiH u periodu austrougarske uprave (1878 — 1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta« (Sarajevo, 1978) a iz posmrtnih izdanja to je rad »Organizacija šumarstva u Bosni i Hercegovini 1878 — 1918«. Sumarna ocjena organizacije šumarstva u BiH od 1878. do 1918? Ta je organizacija bila »direktno podređena glavnom cilju od okupatora inagurisane kolonijalne opšte a posebno šumarsko — privredne politike koja je forsirala brzu i intenzivnu eksploataciju šuma,« konstatira u zaključnim razmatranjima (str. 67) autor ali, veli u zadnjem stavku, »ne možemo podcjenivati a još manje osporavati uspjehe koje je Austro-ugarska postigla u pogledu organizacije šumarstva i šumarske službe u periodu svoje četrdesetogodišnje vladavine u Bosni i Hercegovini« (str. 69). Sa šumarskog stanovišta najbolja je bila prva organizacija, organizacija iz travnja 1880. godine. Prema toj organizaciji u Sarajevu, pri Financijskoj direkciji *) kao centralno šumarsko nadleštvo osnovan je šumarski department, u sjedištu okružnih oblasti osnovani su šumarski uredi s područnim šumskim upravama. Prva organizacija već se krajem 1882. godine reformira na način da se po organizaciji iz 1880. godine šumarski ured i šumske uprave kao samostalne privredne ustanove ukidaju odnosno uključuju u sastav političkih vlasti (okružnih i kotarskih). Tek trideset godina kasnije razdvaja se šumsko — upravna * Šumarski departemcnt vezan je uz Financijsku direkciju, jer je za poslove Bosne i Hercegovine bilo nadležno Zajedničko ministarstvo financija u Beču. (politički administrativna) od šumsko — gospodarske djelatnosti u svim instancama. Za šumsko-gospodarsku djelatnost t. j . za za upravu i gospodarenje državnim šumama osnovana je Direkcija šuma u Sarajevu, koja je neposredno saobraćala sa Zajedničkim ministarstvom financija u Beču. Šumske uprave su doduše i dalje vodile poslove i gospodarenje državnim šumama i političko — administrativne (danas šumarskih inspekcija) ali je šumska uprava (upravitelj) upravno-političkoj vlasti (kotarskom predsjedniku) bio odgovoran samo za poslove političko—administrativne naravi. Zanimljiva je činjenica, da je »poslovanje direkcije šuma vršeno u izvjesnom smislu na kolektivnoj bazi putem institucija kolegijalnog savjeta direkcije« (str. 54). Uz svaku organizaciju (reorganizaciju) autor je naveo i sve šumarske službenike izuzev lugara. Uz prikaz uprave Begović je prikazao i organizaciju šumarskog školstva. Od 1889. do 1907. godne za obrazovanje šumara postojao je Šumarski odsjek Srednje tehničke škole u Sarajevu, u kojoj je do 1900. godine školovanje trajalo tri a od šk. god. 1901/1902. četiri godine. 1907. ukida se ova škola a, odlukom Zajedničkog ministarstva financije u Beču, osnovana samostalna šumarska škola s trosemestralnom nastavom i zadatkom da sprema stručno osoblje za šumarsku tehničku pomoćnu službu u Bosni i Hercegovini. Nastupom prvog svjetskog rata i ta je škola prestala s djelovanjem. U ovom radu nalazi se i popis svih apsolvenata obiju škola. Dodan je i popis domaćih šumarskih stručnjaka koji su diplomirali na Visokoj školi za kulturu tla u Beču ili na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Izlaganje i zaključci Begovića su objektivni što »dolazi do izražaja posebno u otkrivanju ne samo ciljeva strane kapitalističke bezobzirne eksploatacije naših prirodnih bogatstava, već i u nepristrasnom vrednovanju te eksploatacije za privredni razvoj ovog kraja«, kako je napisao Nihad Beribak u Predgovoru 477 |