DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Radnici zaposleni u Šumarskom institutu od 1945. do 1985. g., Bibliografija. Uz 13 fotografija u boji opseg monografija je 178 stranica. Iz sadržaja navodimo, da je od 1945. godine do danas na istraživačkim radovima izvan Šumarskog fakulteta bilo zaposleno 99 radnika visoke stručne spreme od kojih danas radi 34 te 120 radnika ostalih kvalifikacija od kojih danas 51 radnik (v. prikaz J. Gračana u ovom broju š. 1.). Zanimljiv je i podatak, da su u tom razdoblju suradnici Instituta ukupno objavili 870 »naslova« t. j . knjiga, znanstvenih i stručnih članaka za vrijeme dok je dotični autor bio na radu u Institutu (Zavodu). Tako, na pr., u ovoj Bibliografiji nije naveden četverojezični »Rečnik šumarskih izraza« A. Radovčića, kojeg je časopis »Šumarstvo« izdalo 1966. ili rad Ž. Vrdoljaka »Prilog poznavanju šumske vegetacije Biokova«, objavljenog u publikaciji »Acta Biocovica« Vol. II — 1983., it. d. Podatke o »radnicima zaposlenim u Šumarskom institutu« treba dopuniti, da su August Horvat, Dušan Jedlowski, Boris Regent i Žarko Vrdoljak do likvidacije Instituta za pošuml javan je i krša u Splitu polovinom 1950. godine radili u tom Institutu a zatim u Institutu za eksperimentalno šumarstvo JAZU. Iako je ova Monografija izdana kao prigodna, njezina je vrijednost trajna, kao budući jedan od povijesnih izvora za poznavanje ove djelatnosti u našem šumarstvu jer su navedene sve znanstveno- istraživačke institucije osnovane poslije 1945. godine bez obzira na njihovo trajanje. To više, što mnogi dokumenti nisu bili tretirani kao arhivski materijal te su uništeni. Tako se. na pr., o Institutu za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu vjerojatno ne će moći saznati mnogo više nego je objavljeno u prikazu Jedlowski- Piškorić: Tri poslijeratne specijalizirane institucije za pošumljavanje i melioraciju krša (Šumarski list, 1979., br. 1—3). Oskar Piškorić ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI 1878—1918. I TRI DRUGA RADA BRANISLAVA BEGOVIĆA Posmrtno izdanje neobjavljenih tesktova i u općoj književnosti rijetko kada se dogodi prije izdavanja sabranih djela dotičnog pisca. U stručnoj je to pak izuzetak, a takav izuzetak su i rukopisi Branislava Begovića (1902 — 1984), b. profesora Šumarskog fakulteta u Sarajevu. Naime, brigom Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Bosne i Hercegovine i urednika Ahmeta Biščevića nakon smrti izdane su 4 radnje Branislava Begovića: u 1985. godini »Organizacija šumarstva u Bosni i Hercegovini 1878 — 1918« i »Napredni radnički pokret u poduzeću »ŠIPAD« 1918—1941«, a u 1986, »Eksploatacija šuma i razvoj industrije prerade drveta na području Usorsko- teslićkog regiona za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini« i »Razvojni put eksploatacije šuma i industrijske prerade drveta u Gostovickom šumskom području«. Tiskanje djela u 1985. godine financijski su pomogli SIT šumarstva i industrije za preradu drveta Bosne i Hercegovine i »Šipad—Jahorina« OOUR Šumarstvo Pale, a suizdavači djela u 1986. godini su i Radna organizacija DI Š »Borja« Teslić (za prvo) a RO šumarstvo i priprema prerada drveta ŠI P Zavidovići (za drugo). S ovim broj objavljenih većih radova o prošlosti šumarstva Bosne i Hercegovine Branislava Begovića popeo se na sedamnaest i tako osigurao velik dio gradiva za sintetički prikaz povijesti šumarstva ovog dijela naše zemlje. Valja naglasiti, da svoje radove Begović temelji gotovo isključivo na izvornoj tj. arhivskoj građi (Arhiva Bosne i Hercegovine i dr.) a izuzetno na radovima drugih autora (kao na pr. knjige L. Dimitza: Die forstlichen Verhältnisse und Einrichtungen Bosnies und der |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Herzegovina, Wien, 1905.). Dio radova, kako se vidi i iz navedenih sada objavljenih, tretira zbivanje u šumarstvu užih područja, a dio radova obrađuje problematiku cijele Bosne i Hercegovine. U drugu grupu spada, na pr., rad o »Stranom kapitalu u šumarskoj privredi BiH za vrijeme otomanske vladavine (Sarajevo, 1960.) ili o »Razvojnom putu šumske privrede u BiH u periodu austrougarske uprave (1878 — 1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta« (Sarajevo, 1978) a iz posmrtnih izdanja to je rad »Organizacija šumarstva u Bosni i Hercegovini 1878 — 1918«. Sumarna ocjena organizacije šumarstva u BiH od 1878. do 1918? Ta je organizacija bila »direktno podređena glavnom cilju od okupatora inagurisane kolonijalne opšte a posebno šumarsko — privredne politike koja je forsirala brzu i intenzivnu eksploataciju šuma,« konstatira u zaključnim razmatranjima (str. 67) autor ali, veli u zadnjem stavku, »ne možemo podcjenivati a još manje osporavati uspjehe koje je Austro-ugarska postigla u pogledu organizacije šumarstva i šumarske službe u periodu svoje četrdesetogodišnje vladavine u Bosni i Hercegovini« (str. 69). Sa šumarskog stanovišta najbolja je bila prva organizacija, organizacija iz travnja 1880. godine. Prema toj organizaciji u Sarajevu, pri Financijskoj direkciji *) kao centralno šumarsko nadleštvo osnovan je šumarski department, u sjedištu okružnih oblasti osnovani su šumarski uredi s područnim šumskim upravama. Prva organizacija već se krajem 1882. godine reformira na način da se po organizaciji iz 1880. godine šumarski ured i šumske uprave kao samostalne privredne ustanove ukidaju odnosno uključuju u sastav političkih vlasti (okružnih i kotarskih). Tek trideset godina kasnije razdvaja se šumsko — upravna * Šumarski departemcnt vezan je uz Financijsku direkciju, jer je za poslove Bosne i Hercegovine bilo nadležno Zajedničko ministarstvo financija u Beču. (politički administrativna) od šumsko — gospodarske djelatnosti u svim instancama. Za šumsko-gospodarsku djelatnost t. j . za za upravu i gospodarenje državnim šumama osnovana je Direkcija šuma u Sarajevu, koja je neposredno saobraćala sa Zajedničkim ministarstvom financija u Beču. Šumske uprave su doduše i dalje vodile poslove i gospodarenje državnim šumama i političko — administrativne (danas šumarskih inspekcija) ali je šumska uprava (upravitelj) upravno-političkoj vlasti (kotarskom predsjedniku) bio odgovoran samo za poslove političko—administrativne naravi. Zanimljiva je činjenica, da je »poslovanje direkcije šuma vršeno u izvjesnom smislu na kolektivnoj bazi putem institucija kolegijalnog savjeta direkcije« (str. 54). Uz svaku organizaciju (reorganizaciju) autor je naveo i sve šumarske službenike izuzev lugara. Uz prikaz uprave Begović je prikazao i organizaciju šumarskog školstva. Od 1889. do 1907. godne za obrazovanje šumara postojao je Šumarski odsjek Srednje tehničke škole u Sarajevu, u kojoj je do 1900. godine školovanje trajalo tri a od šk. god. 1901/1902. četiri godine. 1907. ukida se ova škola a, odlukom Zajedničkog ministarstva financije u Beču, osnovana samostalna šumarska škola s trosemestralnom nastavom i zadatkom da sprema stručno osoblje za šumarsku tehničku pomoćnu službu u Bosni i Hercegovini. Nastupom prvog svjetskog rata i ta je škola prestala s djelovanjem. U ovom radu nalazi se i popis svih apsolvenata obiju škola. Dodan je i popis domaćih šumarskih stručnjaka koji su diplomirali na Visokoj školi za kulturu tla u Beču ili na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Izlaganje i zaključci Begovića su objektivni što »dolazi do izražaja posebno u otkrivanju ne samo ciljeva strane kapitalističke bezobzirne eksploatacije naših prirodnih bogatstava, već i u nepristrasnom vrednovanju te eksploatacije za privredni razvoj ovog kraja«, kako je napisao Nihad Beribak u Predgovoru 477 |