DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 7 <-- 7 --> PDF |
PRETHODNA PRIOPĆENJA — PRELIMINARY COMMUNICATIONS UDK 630*181.1:582.61 (497.13) Fagus sylv. L. Šum. list CX (1986) 413 PRILOG POZNAVANJU RASPROSTRANJENJA BUKVE (FAGUS SYLVATICA L.) U ŠUMAMA SPAČVE Nikola SEGEĐI* SAŽETAK. U ovom prikazu autor iznosi podatke o nalazištima bukve (Fagus sylvatica L.) na području spačvanskih šuma, s posebnim osvrtom na do sada nepoznata nalazišta. S ozbirom na ekološku sredinu kao i svojstva bukve, kao i okolnostima u kojima se nalaze pojedini primjerci i grupe u opisanim nalazištima, zaključuje, da bi se bukva mogla uzgajati s većim učešćem na određenim staništima. UVOD Već je od prije poznato, da se na nekim lokalitetima u spačvanskom području šuma nalazi bukva, pojedinačno ili u grupama. Podaci o bukvi u tom području nalaze se u starim gospodarskim osnovama a i kod nekih autora. Detaljnija istraživanja u razdoblju od 1971. do 1975. godine u okviru vegetacijski i fitocenoloških opisa šuma u jugoistočnoj Slavoniji ili u radovima o nalazištima bukve u nizinskim šumama Hrvatske proveo je Đ. R au š. Od lokaliteta u spačvanskom području iscrpno je obrađena samo površina od 4,10 ha (odsjek 14-c gospodarske jedinice Vrbanjske šume), koja je 1974. godine proglašena »specijalnim, rezervatom šumske vegetacije« u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode. Ostala nalazišta spominju se samo usputno. U ovom radu iznose se zapažanja o nalazištima bukve i na lokalitetima, od kojih neki do sada nisu spominjani, a poznati su u užem krugu šumara, zaposlenima na terenu Spačva. Zapažanja su rezultat opisivanja sastojina u okviru izvođenja uređajnih radova u gospodarskoj jedinici Vrbanjske šume 1974. i 1984. godine, te g. j . Desićevo 1975. god. Priložene su fotografije snimljene 7. XI 1985. g., kojom je prilikom pregledna karta popunjena još nekim detaljima, jer karakteristična boja bukovog lišća u to doba godine omogućava njeno lakše uočavanje i pronalaženje. Zbog kratkoće vremena nisu istraženi odjeli 45 i 47 u šumskom predjelu Rađenovci, pa za sada o njemu nema posebnih podataka. Ovaj prilog predstavlja tek početak detaljnijih istraživanja o fenomenu pojave bukve u spačvanskim šumama, kome se autor namjerava posvetiti u narednom periodu. *) Nikola Segedi. dipl. inž. šum., suradnik za šumarstvo u Centru za znanstveni rad JAZU Vinkovci, ul. JNA 11. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 8 <-- 8 --> PDF |
O PORIJEKLU BUKVE U SUMAMA HRASTA LUŽNJAKA Čitajući radove Đ. Rauš a o toj temi saznajemo, da bukva u nizinama potječe iz subborealnog perioda (2500—800 god. p. n. e. — bakreno- brončano doba). To je doba vlažnije i hladnije klime- i u njemu se ». . .bukva spušta vrlo nisko u ravnicu i zaposjeda današnja staništa hrasta lužnjaka« (9). Nakon toga klima postaje suša, no ostaje prohladna — subatlantski period, koji traje još i danas. Prema tome, porijeklo bukve u nizinskim šumama treba tražiti u dalekoj prošlosti. Sekularne promjene klime od tada do danas uvjetovale su postepeno iščezavanje bukve iz ovih šuma. No iz svake je generacije preostajalo po neko stablo ili grupa, koje su se prilagođivale novonastalim promjenama, i dalje se prirodno obnavljajući. Bukva, ipak, u konkurenciji sa jačim hrastom nije mogla u većoj mjeri izmijeniti svoja ekološko-uzgojna svojstva, te se zadržala samo na najvišim dijelovima nizinskog mikroreljefa — »gredama«, koje nisu nikada bile izložene poplavi. Sve ostale moguće uzroke za pojavu bukve na ovim terenima moramo (za sada) smatrati samo pretpostavkama. U svakom slučaju, današnje primjerke bukve treba smatrati posebnim ekotipom, prilagođenom životu u ovome podneblju. Upravo činjenica, da se bukva i danas prirodno obnavlja na svojim lokalitetima, govori u prilog takovoj tvrdnji. Bukve je, vjerojatno, barem u šumama oko Vrbanje i Drenovaca, nekada bilo više. Navodno se ranije od bukovine izrađivala i dužica (9), a u Vrbanji kačice za pekmez (majstore su zvali »pekmezarima«). U staroj osnovi gospodarenja za državnu šumariju Vrbanja iz 1882. g. (sastavljenoj na njemačkom jeziku) također nalazimo podatke o bukvi- doduše dosta nejasne. Nejasne zbog toga, što su od svih vrsta drveća posebno iskazivani samo hrast, brijest, jasen i grab, kome su (vjerojatno) pribrojene i ostale vrste — klen, lipa i dr. U »sekcijama« 2, 8, 9, 11 »distrikta« Sočna I, osim hrasta se navode i podaci za »Roth und Weis Buche«, dakle bukvu i grab, ali iskazani zajedno, pa nije vidljivo, koliko je zapravo učešće bukve. U ostalim sekcijama nalazimo samo naziv »Buche«, koji se mogao odnositi jedino na grab (»Weis Buche«), s obzirom na ondašnju i sadašnju zastupljenost graba u sastojinama. Na priloženoj kopiji dijela karte iz 1872. godine (kojom su se, izgleda, koristili i uređivači pri izradi spomenutog elaborata) vidljivo je da je bukve i u ono vrijeme bilo na istim lokalitetima kao i danas — šumski predjeli Sočna i Desićevo, dok se Radiševo ne spominje. Prema podacima osnove od 1882. god., te su sastojine u to vrijeme bile stare 214 godina, i u narednom su desetgodištu posječene i prirodno obnovljene, tako da su već u osnovi iz 1897. godine (sastavljenoj na mađarskom i hrvatskom jeziku) opisane kao branjevine. U njima nema spomena o bukvi, iako se radi o istim, sada već odraslim i zrelim sastojinama, u kojima bukvu ponovno nalazimo. U uređajnom zapisniku »Privrednog plana šumske uprave Vrbanja« iz 1937. godine tadašnji taksator Milan Crnadak također navodi, da se u dotadanjim sječinama mogla pronaći » . . . mjestimice i ako rijetkosti i po koja natrula bukva«. (3) 414 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Nalazišta bukve prema o«novi iz 1882.3. Mjerilo -1-28 800 *#* - nalazišta bukve |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Zbog malog učešća, bukva se ni u današnjim osnovama gospodarenja ovog područja ne iskazuje posebno, već zajedno sa,»ostalim tvrdim listacama«. a njezino se prisustvo samo napominje u tekstualnom dijelu opisa sastojina. To, međutim, nije dovoljno za stvaranje prave slike o učešću bukve u sastojinama. OPĆENITO O BUKVI Bukva kod nas raste u vrlo velikom rasponu različitih ekoloških faktora. U spačvanskom su bazenu njena nalazišta na donjoj granici vertikalnog rasprostrajenjenja u kontinentalnom dijelu, na nadmorskim visinama od 81 — 87 m (očitano sa državne karte mjerila 1:5000). Osjetljiva je na poplave, pa je s toga i nalazimo na najvišim, oejeditim mjestima (»grede«). Dobro podnosi zasjenu. Vrlo je nježna u mladosti (i na početku vegetacije), posebno su joj štetni kasni mrazevi- kao i suncožar. pa mlade biljke zahtijevaju zaštitu starijeg drveća. Premda ne podnosi kontinentalnu klimu, a u ljetnim mjesecima treba dosta kiše. na navedenim nalazištima se čini da nalazi dovoljan minimum vlage, a podnosi i visoke ljetne temperature. Svojim obilnim i kvalitetnim listincem popravlja tlo. zadržavajući u njemu dovoljno vlage. U nizinama ne tvori čiste sastojine, raste u smjesi sa hrastom lužnjakom (koji je na tim terenima uzgojno jači), zauzimajući prostor u donjim etažama, rijetko u dominantnoj. Lista ranije od hrasta. Izbojna snaga iz panjeva je slabija nego kod graba, a i zbog rjeđeg uroda bukvi će i njene težine (manje raznošenje na daljinu vodom i vjetrom) manje ugrožava hrast prilikom obnove sastojina. Osim što ima važnu ulogu u čišćenju hrastove deblovine od donjih grana, i sama daje kvalitetnije i vrijednije Sortimente nego grab. Geomorfološke, pedološke, fitocenološke i klimatske prilike su, kako je spomenuto u uvodu, detaljno obrađene po Đuri Raušu i Mirjani Kalinić. Osim toga, najviše se podataka odnosi na jedan jedini lokalitet (Rezervat), pa mogu poslužiti kao orijentacioni podatak za usporedbu sa ostalim nalazištima, i u tome će se smislu po potrebi spominjati. PRATIOCI BUKVE Fitocenološki sastav šumsko-biljne zajednice Carpino betuli — Quercetum roboris fagetosum Rauš 1971. u odsjeku 14-c u Radiševu detaljno je opisan´ i to je sada jedina takva opisana zajednica na ovome području. Iznijeli bismo ovdje, ipak, neke napomene. Na svim lokalitetima, gdje je za sada pronađena bukva, nalazi se u sloju drveća dosta lipe. To, što je na istraženom objektu nema u velikoj mjeri, možda je čista slučajnost, tim više, što se radi o relativno maloj površini (4,10 ha), pa nisu mogli biti obuhvaćeni svi slučajevi. Inače, čitavi šumski predjeli Radiševo i Sočna obiluju lipom, a odsjek 8-a (površine 55,75 ha) je registriran, osim kao sjemenski objekt za proizvodnju sjemena (žira) hrasta lužnjaka, još i za sjeme lipe. Smatramo čak´ da bi se prilično velike površine spačvanskog bazena, nakon određenih istraživanja, mogle izdvojiti u posebnu šumsko-biljnu zajednicu šume hrasta lužnjaka, obi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 11 <-- 11 --> PDF |
čnoga graba i lipe (Carpino betuli — Querce.tum roboris tiliatetosum Rauš 1971), pri čemu bi cenoze sa bukvom bile subasocijacije upravo te biljne zajednice. Naprotiv, u većini sastojina tipične šume hrasta lužnjaka sa običnim grabom ne dolazi lipa u većoj mjeri, jer su staništa nešto niža u mikroreljefu od onih, u kojima se ona javlja. Što se tiče vertikalnog raslojavanja u sastojinama sa lužnjakom i grabom. i lipa i bukva se većinom nalaze u podstojnoj ili nuzgrednoj etaži, rijetko u dominantnoj, a u podstojnoj se ipak izdižu iznad graba i klena. O sloju grmlja se ne bi imalo što posebno reći, jedino da je u pravilu na nalazištima bukve dosta slabo razvijen. Razlog je, svakako, vrlo velika zasjena, koju stvara već i sastojina lužnjaka i graba sama po sebi, a bukva je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 12 <-- 12 --> PDF |
svojom bogatom krošnjom još i uvećava. To je vidljivo i na priloženim fotografijama. Prisutnost prizemnog rašća je´ svakako, najzanimljivija pojava u vezi sa bukvom. Budući da je u spomenutom Rezervatu u Radiševu u sloju prizemnog rašća jako zastupljena šumska resulja (Mercurialis perennis L.), gdje tvori čak i facijes. njoj je poklonjena najveća pažnja pri opisu sastojina. Ona je trebala poslužiti kao indikator o tome, gdje bi se još moglo pronaći bukovih stabala, gdje je bukve eventualno nekada bilo, te gdje bi se na temelju toga bukvu moglo i uzgajati. Ustanovljeno je, a to je označeno i na priloženoj karti, da šumsku resulju nalazimo na višim terenima u svim odjelima u Radiševu (1—15, u odjelu 16 nije nađena), te u odjelima 17—19 u šumskom predjelu Sočna. Naknadno je ustanovljeno i njeno prisustvo u odjelu 40 u g. j . Desićevo, kao i u odjelima 17 i 20 u g. j . Trizlovi-Rastovo, što potvrđuje i konstatacija Đ. Ra uš a : »Na pojedinim mjestima u predjelu Trizlovi nismo našli odraslih stabala bukve, ali se masovno javljaju njezini pratioci « (9). T. Bunuševa c navodi neke vrlo zanimljive podatke: (2) »Pojedini predstavnici prizemne flore prilagodili su se na život u velikoj zaseni u tolikoj meri, da uvek iščezavaju pri trajnom prodiranju veće količine svetlosti do zemljišta u šumi. U tu grupu spadaju mnoge biljke prizemne fiore naših šuma: Oxalis acetosella L., Mercurialis perennis L., Athyrium Filix bulbifera L., Convallaria majalis L.. Mercurialis perennis h.< Athyrium Filix femina Roth., Hepatica triloba L., Paris quadrifolia L.. Orobus vernus L., koje rastu na mestima duboke zasene u našim bukovim šumama, zatim mnoge mahovine i t. d.« Zanimljivo je, također, i slijedeće: »Režim vlažnosti zemljišta u šumi može, približno, da se ustanovi i prema prisutnoj prizemnoj flori. Tako, prisustvo Filipendula ulmaria Maxim., Impatiens noli tangere L., Oxalis acetosella L., Asarum europaeum L., Tusilagofar far a L,-Anemone nemorosa L., i Aspidium filix mas Roth., ukazuje da se u zemljištu nalaze znatne količine podzemne tekuće vode tako da nema opasnosti od zakiševanja zemljišta.« Nije bez važnosti ni slijedeće: Na mestima gde se meki humus pojavljuje u najidealnijem obliku, nalaze se: Corydalis solida Sm., Corydalis cava Schw., Mercurialis perennis L., Anemone hepatica L., Anemone nemorosa L., Arum maculatum L., Dentaria bulbifera L., i naročito Asperula odorata L., koja se smatra najizrazitijim predstavnikom prizemne flore bukovih šuma sa pravilnim raspadanjem mrtve šumske prostirke.« »Značaj živog šumskog pokrivača u životu šume ogleda se i u tome što su neki njegovi predstavnici posrednici u prenošenju raznih oboljenja šumskog drveća biljnog porekla . . . Prisustvo u šumi Alium ursinum L. i Mercurialis perennis L. štetno je za topolu i trepetljiku . . .« Iz navedenih odlomaka vidljivo je nekoliko važnih detalja: Prvo, veliki se dio navedenih predstavnika prizemnog rašća nalazi upravo u sastojinama hrasta lužnjaka i običnog graba s bukvom, kako to fitocenološkim snimkama tih sastojina navodi i R a u š (9). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Drugo, prisustvo tih biljaka ukazuje na najbolje osobine staništa, na kojima dolazi bukva, i to ne samo u spačvanskom bazenu. (Prisustvo šumske resulje. koje je »štetno za topolu i trepetljiku«. ne igra ovdje veliku ulogu, jer se one skoro uopće ne nalaze u sastojinama, o kojima je ovdje riječ.) Prema M. A n i ć u (1), Mercurialis perennis L. se javlja: — kao zajednička biljka u više ili manje neutrofilnim zajednicama šuma brežuljaka, nižeg gorja, podgorja i prigorja, — u šumama bukve i jele, gdje čini čak i tip »mercurialetosum« (u hladnijem području neutrofilne bukove šume) — u neutrofilnoj montanskoj bukovoj šumi — u grupacijama bukve i gorskog javora. Zaista, tla na kojima se javlja šuma hrasta lužnjaka, običnog graba i bukve, uglavnom su kemijski neutralna, do slabo kisela. OPIS POJEDINIH NALAZIŠTA BUKVE Na priloženoj su karti obilježena do sada pronađena nalazišta bukve, mada vjerujemo da ih ima još, što će ustanoviti daljnjim istraživanjem. Vidljivo je, da se radi o nekoliko većih ili manjih grupa bukovih stabala, no u nekim su odjelima nađeni tek pojedinačni primjerci. Opisat ćemo najprije pojedine grupe. 1. Šumski predjel Trizlovi (g. j . Trizlovi — Rastovo) Pregledani su odsjeci 17-a i 20-a (prema navodima Đ. Rauša) U oba odsjeka ima mnogo šumske resulje, no od bukve je pronađeno samo pet stabalaca u odsjeku 20-a. Stabalca su tanka´ debljine 3—8 cm, visine 2—5 m. Nadmorska visina je 83—85, m. SI. 1. Pomladak bukve u odsjeku 14-a Foto: N. Segecii |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 14 <-- 14 --> PDF |
2. Šumski predjel Radiševo (g. j . Vrbanjske šume) Uključuje već dobro poznati rezervat u odsjeku 14-c. starosti 143 godine. Nadmorska visina terena je 87 m. Bukova su stabla (8 komada) prsnih promjera 50-80 cm, visoka 27—33 m, raspoređena u sredini odsjeka (u sjevernom i južnom dijelu ih nema, pa prevladava hrast i grab). Na tlu se mjestimično može naći bukovih biljaka — podmladak. koje su radi lakšeg nalaženja obilježene stupičićima, pobijenim kraj njih. Osim njih nađe se i po neko stabalce dimenzija mladika — visina 2—3 m. SI. 2. Bukova stabla u odsjeku 10-a (Radiševo). Foto: N. Segedi Zapadno od rezervata, u odsjeku 14-a. nalazi se sastojina u fazi oplodne sječe, dobro pomlađena hrastom i jasenom, a ima i graba, klena i lipe. Među |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Pr°mi"ra niem uočava se i „bi*™ prisusL ^ T (t^a´odo«´™ SI. 3. Bukva u Desićevu (40-a) Foto: N. Segedi **LLL!?& SSSVSS °fieku w-b´8"™27 *""- ** ob» 60 cm, v,si„e 25-30 m. Läm,iZvSZ´tZ,t 82Ž´ L""* "´""^ 421 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 16 <-- 16 --> PDF |
U ovu bi grupu svrstali i jedno bukovo stablo u sjeveroistočnom dijelu odsjeka 13-d, prsnog promjera 72 cm, visine oko 30 m. Starost sastojine je 114 godine. 3. Desićevo-Sočna Ova grupa obuhvaća istočni dio odsjeka 40-a gospodarske jedinice Desićevo, i nastavlja se na istok kroz susjedni odjel 18-a gospodarske jedinice Vrbanjske šume — šumski predjel Sočna. Obje su sastojine stare 89 godina. Bukova stabla su prsnih promjera 15—25 cnv sa visinama 15—20 m (slika 3) u Desićevu, nešto su tanja i niža u Sočnoj (slika 4.). Stabla su narijetko razmještena na velikoj površini, pa ih je dosta teško zapaziti. Nadmorska visina u oba odsjeka je oko 83 m. SI. 4. Bukva u Sočnoj (18-a) Foto: N. Segedi 422 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 17 <-- 17 --> PDF |
4. Sočna — Rasadnik Zapadno i južno od bivšeg rasadnika kod željezničke stanice Vrbanja, u odsjecima: 23-a, 26-a, b. i gospodarske jedinice Vrbanjske šume — šumski predjel Sočna, nađeno je prilično mnogo bukovih stabala, prsnih promjera 10—25 cm, visine 8—25 m, no ima ih i ispod taksacijske granice. Nadmorska visina terena je 82—83 m. Karakteristično je, da ovdje nije nađena biljka Mercurialis perennis L., iako ima ostalih pratilaca bukve — lazarkinja. mala pavenka, bršljan i dr. Starost sastojina je 79—89 godina. SI. 5. Bukva u odsjeku 35-k (Sočna) Foto: N. Segedi 5. Sočna, odjel 35 Najsjevernije nalazište bukve u ovom području je također u Sočnoj, u odsjecima 32-k i 35-k. Sastojine su stare 85 godina, nadmorska visina te |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 18 <-- 18 --> PDF |
rena je oko 82 m. Prsni promjeri stabala se kreću od 10—30 cm- a visine od 8—20 m. Ni ovdje nema šumske resulje. Grupa je na maloj površini, ali sa relativno mnogo bukovih stabala (Slika 5). Za bukvu u odjelima 4, 5. 7, 8, 11 u šumskom predjelu Radiševo može se reći, da se radi o pojedinačnim primjericama malih dimenzija (ispod taksacijske granice, neki od njih su čak u formi grmova), osim dva stara stabla u jugozapadnom dijelu odjela 4, koja su poput onih na slici 3. Kako je rečeno u uvodu, nalazište u šumskom predjelu Rađenovci nije za sada pregledano, pa o njemu nema podataka, osim napomene Đ. Rauša o njenom pridolasku u odjelima 45 i 47. Izostanak šumske resulje u sloju prizemnog rašća u odjelima 23—26 i 32—35 u Sočnoj mogao bi se tumačiti na dva načina. Prvo, te su sastojine mlađe od onih u Radiševu, češće su i sa jačim intenzitetom prorjeđivane. čime su stvoreni uvjeti za veći prodor svjetla na tlo. Prema Bu n u š e v c u (2) resulja kao izrazita biljka sjene u takovim uvjetima iščezava iz sastojine. Naprotiv, prorjeđama u starim sastojinama Radiševa se sklop ne narušava u tolikoj mjeri. Drugo, moglo bi se pretpostaviti, da je u tim odjelima došlo do većeg pada podzemne vode, nego u južnim odjelima, te da šumske resulje nema zbog toga razloga. PRAKTIČNE MOGUĆNOSTI Iz svega do sada navedenog, koliko god to bilo grubo i manjkavo, mogli bi se izvesti slijedeći zaključci: U šumskim predjelima: Trizlovi. Radiševo, Sočna, dijelu Desićeva i Rađenovaca postoje uvjeti za uspijevanje i uzgoj bukve. To dokazuje njezin pridolazak i u prethodnoj generaciji šume (podaci iz starih osnova gospodarenja), sadašnja nalazišta, te prirodno pomlađivanje bukve na tim staništima. Mogućnosti su osobito povoljne na mjestima, gdje nalazimo prirodne pratioce bukve. Pretpostavka je. da bi se bukva mogla proširiti i na ostale, dosta visoke terene, naročito staništa s velikim učešćem lipe u sastojinama. U g. j . Vrbanjske šume to su još šumski predjeli Tromeđa i Boljkovo. Proširenjem bukve u sastojinama poboljšalo bi se tlo, otpornost sastojina na utjecaj štetnika i bolesti, olakšala obnova, a i vrijednost ukupno posječenih i izrađenih drvnih sortimenata bi bila veća. Bukva ne bi predstavljala opasnost za hrast lužnjak, jer je on uzgojno jači. Ona je i do sada nalažena u glavnom u donjim etažama- jer dobro podnosi zasjenu. Posebno je primijećeno, da u sastojinama hrasta lužnjaka i graba sa velikim učešćem lipe ima veći broj hrastovih stabala sa »rakastim« izraslinama na deblu, nego u sastojinama bez lipe. To u izvjesnoj mjeri umanjuje tehničku vrijednost hrastove oblo vine, i umanjuje otpornost hrastova na lomljenje od vjetra. Iako ta pojava nije detaljnije istražena, vjerujemo, da bi se njen opseg smanjio, kada bi u tim sastojinama bilo i bukve. Jasno je, da bi se za eventualno umjetno proširenje bukve na pogodna staništa moralo služiti materijalom isključivo ovdašnje provenijencije. Međutim, tu su mogućnosti prilično ograničene, jer je broj odraslih bukovih sta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 19 <-- 19 --> PDF |
bala, sa kojih bi se mogla sakupljati bukvica, vrlo malen, a i ne rađaju svake godine. Osim toga. bukvicu u velikoj mjeri pojedu vjeverice, puhovi, miševi, ptice itd. Zbog toga je malen i broj biljaka- koje su u formi bukovog pomlatka javljaju na pojedinim mjestima, a koje bi se eventualno mogle presaditi. Rezervat, kao najveća grupa starih bukovih stabala, zbog svoga se karaktera isključuje — u njemu se ne bi smjela sakupljati ni bukvica. Time se izvor materijala još više ograničava na dva odrasla stabla u odjelu 4, pet stabala u odjelu 10. jedno u odjelu 13. te po neko u odjelima 23 i 26. Potrebno je, međutim, reći i to, da je isto tako malen i broj površina, koje se u narednom periodu na tim terenima predviđaju za sječu i obnovu. Nedavno dovršenom osnovom gospodarenja za g. j . Vrbanjske šume (rok važenja 1985—1994. g.) propisuje se dovršni sijek u odsjeku 14-a (opisan u okviru nalazišta »2«), a u kome se već i od prirode pojavilo nešto bukovoga pomlatka. Upravo bi se u tom odsjeku moglo povećati učešće bukve, jer teren za to u potpunosti odgovara. Osim toga. stare sastojine u odjelima 10 i 13 su osnovom predviđene za oplodnu sječu, ali samo za izvršenje pripremnog sijeka. dok bi se naplodni i dovršni sijek obavili u periodu 1995—2004. god. Vjerovatno je- da će se i u njima pojaviti nešto bukovoga pomlatka, ali samo u blizini postojećih starih stabala, dakle na vrlo malim površinama. Ostali odjeli u Radiševu, čija se starost kreće od 90—102 godine, ili su izdvojeni u sjemenske objekte, ili u uređajni razred hrasta lužnjaka sa ophodnjom od 140 godina, tako da sječa i obnova u dogledno vrijeme ne dolazi u obzir. To pogotovo vrijedi za sastojine u Sočnoj, koje su još mlađe. PRIJEDLOG ZA NAREDNA ISTRAŽIVANJA U narednom bi periodu istraživanja trebala obuhvatiti: 1. Pronalaženje još nepoznatih lokaliteta, kompletiranje pregledne karte. 2. Obilježavanje i obrojčavanje bukovih stabala na terenu, njihov dendrometrijski premjer. 3. Sastav registra nalazišta sa podacima o premjeru svih bukovih stabala, opisom staništa, napomene o položaju svakog stabla u sastojini, zdravstvenom stanju i si., s posebnim osvrtom na postojanje i stanje pomlatka. 4. Proučavanje osobina postojećih primjeraka bukve — fenološki, a prema mogućnostima i anatomskih i histoloških. 5. Iznalaženje mogućnosti za unošenje bukve u pogodne sastojine. Smatramo, da ovakav program ima svoje opravdanje, iako će se rezultati toga istraživanja moći sagledati tek za 10 — 20 godina. Nestanak nekada toliko zastupljenog brijesta- za koji nije nađena zamjena, prisiljava nas, da se okrenemo drugim vrstama, koje imaju izgleda za opstanak u ovim šumama. A ekotip bukve, toliko dugo prisutan, iako sa malim učešćem, svakakao je jedna od njih. ZAKLJUČAK Primjerci bukve (u grupama i pojedinačno) u nizinskim šumama hrasta lužnjaka predstavljaju poseban ekotip, prilagođen životu u ekološkim uvje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 20 <-- 20 --> PDF |
tima, nastalim u periodu od oko 800. g. p. n. e. na ovamo, kada je suša i nešto toplija klima uvjetovala nestanak bukve iz ovih krajeva. Zadržala se samo na najvišim terenima, van dohvata poplavne vode, prirodno se obnavljajući. U šumskim predjelima Sočna. Radiševo, Trizlovi i Rađenovci je nekada bilo mnogo više bukve. O tome svjedoči obilno prisustvo njenih prirodnih pratilaca, prvenstveno šumske resulje (Mercurialis perennis L.), čak i na mjestima, gdje danas nema bukovih stabala. Podatke o bukvi nalazimo i u starim osnovama gospodarenja, a o tome govore i sjećanja starosjedilaca u selima Drenovci i Vrbanja. Gospodarenjem tim šumama u prošlosti nije se poklanjalo dovoljno pažnje toj vrsti drveta- posebno u šumama imovnih općina (nakon razvojačenja Vojne krajine 1873. g.). gdje se forsirao samo hrast lužnjak. Bukva je u smjesi sa hrastom lužnjakom vrlo poželjna vrsta, jer popravlja tlo, »čisti« hrast od donjih grana, dobro podnosi zasjenu, ne čini toliko teškoća prilikom obnove hrastovih sastojina kao grab, a daje i vrijedne tehničke sortimene. Zbog toga bi bilo od interesa iznaći način za unošenje bukve na povoljna staništa, prije svega ona, na kojima ima mnogo njenih prirodnih pratilaca (šumska resulja, lazarkinja i dr.), tj. gdje je nekada i bilo više bukve. Premda su mogućnosti za to dosta skromne zbog malog broja odraslih bukovih stabala i slabijeg uroda bukvice, intenzivnija nastojanja oko toga bi dala određene rezultate, iako možda tek u daljoj budućnosti. LITERATURA 1. A n i ć. M. (1956): Uzgajanje šuma (škripta). Zagreb. 2. B u n u š e v a c. T. (1951): Gajenje šuma I. Beograd. 3. C r n a d a k, M. (1937): Uređajni zapisnik Privrednog plana šumske uprave Vrbanja 4. D e k a n i ć, I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovoljana. Glasnik za šumske pokuse, Svezak XV, str. 5—118. Zagreb 5. Kalinić , M. i R a u š, Đ. (1973): Pedološke i fitocenološke osobine šume lužnjaka i običnog graba s bukvom u Posavini i Pokuplju. Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada JAZU u Vinkovcima, Svezak II. Zagreb. 6. P e t r a č i ć. A. (1955): Uzgajanje šuma — Ekološki osnovi. Zagreb. 7. R a u š, Đ. (1971): Rasprostranjenost bukve (Fagus silvatica L.) u nizinskim šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Šumarski Simpozij prigodom 300-godišnjice Sveučilišta te 50-godišnjice šumarske fakultetske nastave u Zagrebu. Zagreb. 8. Rauš, Đ. (1974): Šumske fitocenoze i vegetacijska karta šuma jugoistočne Slavonije. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije. Vinkovci — Slavonski Brod. 9. Rauš . Đ. (1975): Vegetacija i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva. Zagreb. Glasnik za šumske pokuse. Šumarskog fakulteta u Zagrebu, br. 18. 426 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 21 <-- 21 --> PDF |
The Presence of Beech (Fagus sylvatica L.) in the Spačva Forests Summary The Spačva region, which is situated south of the town of Vinkovci, at a heigh of 82 metres above sea level, is covered with Pedunculate oak forests of the basic Genisto elatae phytocoenosis — Quercetum roboris Horv. In these oak forests beech can be found in some places and such parts are defined as Carpino betuli phytocoenosis — Quercetum roboris fagetosum Rauš 1971. In some parts of Spačva the author investigated the presence of beech at 6 localities. These localities can be seen on the map with the Croatian title »Nalazišta bukve 1985« (Beech Habitat in 1985). Stands in which the beech can be found are from 80 to 140 years dfd. DBH of beech stands ranges from 10 to 80 cm and new growth can be found in some places. The photographs show certain stands with beech trees. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Suma bukve na Dinari Foto:: B. Vrbek |