DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Time želimo naglasiti da su određene vremenske prilike (dugi sušni periodi,
visoke temperature, jak vjetar i si.) potencijalni uzročnici šumski h požara
velikih razmjera, tj. ako požar nastane u takvim uvjetima,
brzo će se širiti i vatrenu stihiju će biti teško dovesti pod kontrolu.


2. ŠUMSKI POŽARI NA JADRANU U 1985.
U 1985. su brojni požari u šumama obalnog i otočnog područja SR Hrvatske
uz znatne materijalne štete odnijeli i 6 ljudskih života, te nekoliko
desetaka teže i lakše ozlijeđenih.


Velik broj požara u 1985. gasen je primjenom neadekvatnih tehničkih
sredstava. Iako je u toku zimskog i proljetnog perioda 1985. u Hrvatskoj
pokrenuta najšira društvena i stručna akcija u cilju bolje zaštite šuma od
požara, ljetna sezona je pokazala sve manjkavosti u efikasnosti zaštite u
izuzetnim vremenskim prilikama kakve su vladale na Jadranu u 1985.


Izostanak u realizaciji prioritetnih zadataka u opremljenosti tehničkim
sredstvima za gašenje požara, rezultiralo je u nespremnosti i nemoći u savladavanju
šumskih požara velikih razmjera kakvi su bili na području Korčule,
Makarske, Dubrovnika i na Cresu.


Republički organi i organizacija pa sve do Mjesnih zajednica´ bili su
dužni svaki u svojoj oblasti, poduzeti odgovarajuće mjere posebno za pripremu
poslije turističke sezone, jer u tom pogledu postoje Smjernice Komiteta
za ONO i DSZ SR Hrvatske.


U 1985. godini i JNA je formirala i osposobila za gašenje šumskih požara
specijalne protupožarne snage.


U provođenju preventivnih mjera zaštite šuma od požara, sudjeluju
različiti subjekti u sistemu. U užem smislu osnovni su subjekti šumarske
organizacije i druge društveno pravne osobe koje gospodare šumama, od
kojih polaze postojeća sistemska rješenja. Opseg i brojnost tih mjera koje
provode ovi subjekti uvjetovan je raspoloživim financijskim sredstvima, zatim
raspoloživom kadrovskom i tehničkom osposobljenošću. Ovdje posebno složen
problem predstavlja, kako u gospodarenju tako i u provođenju preventivnih
mjera, zaštita šuma u privatnom vlasništvu u kojima se uopće ne
provode mjere zaštite. Upravo stoga znatan broj požara iz privatnih i neuređenih
šuma prelazi u šume društvenog vlasništva.


Analizirajući šumske požare u periodu od 1971—1985. godine dolazi se
do zaključka, da su kroz taj period najviše stradale šume u privatnom vlasništvu.
Razloga za ovakovo stanje ima više, a glavni su slijedeći:


— privatni vlasnici ne ulažu nikakva sredstva u protupožarnu zaštitu
šuma (čišćenje, kresanje donjih grana, prorede).
— nema izgrađenih i uređenih protupožarnih i ostalih prosjeka u tim
šumama,
— u velikom dijelu tih šuma nema pogodnih saobraćajnica za pristup
tehnike i ljudstva u slučaju potrebe gašenja šumskih požara.
Nadalje, razvojem određenih grana privrede u zadnjih 20-tak godina na
priobalnom i otočnom području došlo je do smanjenja broja seoskog stanovništva,
što je uvjetovalo da je dobar dio zemljišta, koji je nekada obrađivan,
sada zarastao u korov, šikaru i makiju. Posljedica toga je nagomilavanje iz