DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 18     <-- 18 -->        PDF

rena je oko 82 m. Prsni promjeri stabala se kreću od 10—30 cm- a visine od
8—20 m. Ni ovdje nema šumske resulje. Grupa je na maloj površini, ali sa
relativno mnogo bukovih stabala (Slika 5).


Za bukvu u odjelima 4, 5. 7, 8, 11 u šumskom predjelu Radiševo može
se reći, da se radi o pojedinačnim primjericama malih dimenzija (ispod taksacijske
granice, neki od njih su čak u formi grmova), osim dva stara stabla
u jugozapadnom dijelu odjela 4, koja su poput onih na slici 3.


Kako je rečeno u uvodu, nalazište u šumskom predjelu Rađenovci nije
za sada pregledano, pa o njemu nema podataka, osim napomene Đ. Rauša


o njenom
pridolasku u odjelima 45 i 47.
Izostanak šumske resulje u sloju prizemnog rašća u odjelima 23—26 i
32—35 u Sočnoj mogao bi se tumačiti na dva načina. Prvo, te su sastojine
mlađe od onih u Radiševu, češće su i sa jačim intenzitetom prorjeđivane.
čime su stvoreni uvjeti za veći prodor svjetla na tlo. Prema Bu n u š e v c u


(2) resulja kao izrazita biljka sjene u takovim uvjetima iščezava iz sastojine.
Naprotiv, prorjeđama u starim sastojinama Radiševa se sklop ne narušava u
tolikoj mjeri.
Drugo, moglo bi se pretpostaviti, da je u tim odjelima došlo do većeg
pada podzemne vode, nego u južnim odjelima, te da šumske resulje nema
zbog toga razloga.


PRAKTIČNE MOGUĆNOSTI


Iz svega do sada navedenog, koliko god to bilo grubo i manjkavo, mogli
bi se izvesti slijedeći zaključci:


U šumskim predjelima: Trizlovi. Radiševo, Sočna, dijelu Desićeva i Rađenovaca
postoje uvjeti za uspijevanje i uzgoj bukve. To dokazuje njezin
pridolazak i u prethodnoj generaciji šume (podaci iz starih osnova gospodarenja),
sadašnja nalazišta, te prirodno pomlađivanje bukve na tim staništima.
Mogućnosti su osobito povoljne na mjestima, gdje nalazimo prirodne
pratioce bukve.


Pretpostavka je. da bi se bukva mogla proširiti i na ostale, dosta visoke
terene, naročito staništa s velikim učešćem lipe u sastojinama. U g. j .
Vrbanjske šume to su još šumski predjeli Tromeđa i Boljkovo.


Proširenjem bukve u sastojinama poboljšalo bi se tlo, otpornost sastojina
na utjecaj štetnika i bolesti, olakšala obnova, a i vrijednost ukupno
posječenih i izrađenih drvnih sortimenata bi bila veća. Bukva ne bi predstavljala
opasnost za hrast lužnjak, jer je on uzgojno jači. Ona je i do sada
nalažena u glavnom u donjim etažama- jer dobro podnosi zasjenu.


Posebno je primijećeno, da u sastojinama hrasta lužnjaka i graba sa
velikim učešćem lipe ima veći broj hrastovih stabala sa »rakastim« izraslinama
na deblu, nego u sastojinama bez lipe. To u izvjesnoj mjeri umanjuje
tehničku vrijednost hrastove oblo vine, i umanjuje otpornost hrastova na lomljenje
od vjetra. Iako ta pojava nije detaljnije istražena, vjerujemo, da bi se
njen opseg smanjio, kada bi u tim sastojinama bilo i bukve.


Jasno je, da bi se za eventualno umjetno proširenje bukve na pogodna
staništa moralo služiti materijalom isključivo ovdašnje provenijencije. Međutim,
tu su mogućnosti prilično ograničene, jer je broj odraslih bukovih sta