DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Hrastovina iz primorskog područja izvozila se kao oblovina ili tesana, prvenstveno za potrebe brodogradnje a glavni potrošač bila je Venecija. Osiguranje tih sortimenata bio je glavni razlog sastavljanja kasnije navedenih Katastara šuma, jer je u njemu za svakog posjednika, pa i šumsku česticu, bio naveden i broj stabala s brodograđevnim sortimentima i stavljen pod kontrolu sječe. Drvo se izvozilo, kako piše Šporer", i iz kapelskih i velebitskih šuma Vojne krajine, čak od Kosinja. Da se omogući izvoz, a pruži mogućnost zarade Krajišnicima, osnivaju se luke podno Velebita. To su u Senju (za brodsko i ostalo građevno drvo), u Sv. Jurju (za brodski pod), u Jablancu (za građevnog i ogrjevno drvo), u Cesarici, pa i u Karlobagu. Luka u Stinici, koja je oko 1830. godine bila napuštena, posebno je bila namijenjena za trgovinu jarbolima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske prva pilana na vodeni pogon zabilježena je polovinom XVIII stoljeća. Prva pilana na parni pogon izgrađena je 1858. godine u Krivaji kod Orahovice (kapaciteta 8 000 m3 godišnje) a slijedi pilana grofa Khuena u Markušici kod Nuštra 1862. godine, kapaciteta već 25 000 m3. Do 1870. godine u Slavoniji su podignute još tri parne pilane ukupnog kapaciteta 33 000 m1. Od 1856. godine sječom hrastovih šuma bavi se prvo strano poduzeće Societe d´importalion de chene (Društvo za uvoz hrastovine) iz Barča. Izgradnja ceste .Karlovac — more tj. Karoline (1728), a osobito Lujzijane (1805—09), omogućen je izvoz drva i iz središnjeg dijela pa i Slavonija. Obje ceste imale su ishodišnu točku u Karlovcu, jer se iz dublje unutrašnjosti roba mogla do Karlovca dopremiti rijekom Savom i Kupom šlepovima, koje su uzvodno vukli konji (otuda naziv »kopitnica« svakoj obali Kupe i Save). Pretovarna stanica bila je u Dubovcu koja »daje dojam o neiscrpnim ogromnim zalihama takvog drva — tesanih hrastovnih trupaca divovskih veličina ... te cijele kule dužica« (Šporer). Odatle se drvo odvozilo u luke u Rijeci, Bakru, Bakarcu. Kraljevici i Senju. Dakle, već početkom XIX stoljeća u Pokuplju i posavlju hrastovina se izrađivala u bordonale (dužine i do 12 m presjeka 30 X 30 cm) i u dužicu. To je bila francuska dužica. U isto vrijeme u podravskim šumama izrađivala se njemačka dužica koja je Dravom i Dunavom odvožena u Austriju i dalje. Iz Pokuplja i Posavine ogrjevno drvo se brodovima odpremalo i u drvom siromašni Banat, pa i u Budimpeštu te Beč. U XVIII stoljeću i početkom XIX kontinentalne bukove šume korišćene su i za žeženje ugljena te proizvodnju pepeljike (potaše), potrebne za proizvodnju stakla. Tako se u razdoblju od 1780. do 1868. godine prosječno godišnje proizvodilo oko 1500 t pepeljike. Kako su to bile bukove prašume to se sječom starih stabala i pomlađivanjem dobile bukove sastojine s više tehničkog drva, koje su se iskorišćivale sve do naših dana. U Gorskom kotaru također se proizvodi drvni ugalj s posebnom namjenom da se za onda malovrijedna bukva zamijeni vrijednijim vrstama, (hrastom i četinjačama), ali namjera nije ostvarena te se nekadanje bukove šume pretvorile u šikare (koje se u naše dane opet pretvaraju u bolje sastojinske oblike). 11) Vidi bilješku pod 7). 370 |