DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 88 <-- 88 --> PDF |
niku. U Šumskom redu Karlovačkog generalata bila je odredba o zabrani držanja koza s prelaznim rokom od šest godina. U tom Generalatu bilo je određeno pošumljavanje (žirom, bukvicom ili presadnjom biljaka iz prirodnog podmlatka) svih čistina a uz graničarske kuće sadnja 50 vrbovnih ključića na svakog muškarca koji je sposoban za vojnu službu za osiguranje vlastitih potreba na ogrjevnom drvu. U istom Generalatu bila je tendencija smanjivanja bukovih kao malovrijednih sastojina i njezinu zamjenu s hrastom, smrekom, jelom i borom. Bukva se ima uklanjati paljem ugljena. O tome, koliki je značaj dan šumi imademo dokaz u inventarizaciji kapelsko-velebitskih šuma. koju je 1764. i 1766. obavio šumarnik Fran z o n i. Svrha inventarizacije bila je da se utvrde i količine drvne mase za iskorišćivanje, posebno za brodogradnju, o čemu svjedoče i prijedlozi o gradnji puteva, da se drvo dopremi na obalu.fi Šumarski službenici bili su podvrgnuti vojnom zaovjedniku i nerijetko bili su sprečavani u svom djelovanju, pa je i šumarstvo od toga trpilo. Stoga je 1839. godine izdan NAPUTAK u kojem su određene dužnosti šumarskih službenika i označen djelokrug pukovnija i satnija u šumskim poslovima. Ovaj Naputak važio je do 1860. godine tj. do protegnuća Zakona o šumama iz 1852. godine i na području Vojne krajine. Tada je izdana nova uredba o šumarskoj službi (Reglement für den Forstdienst in der k.k. Militär- Grenze). Po toj Uredbi za hrvatsko-slavonsku Krajinu osnovana je direkcija šuma u Zagrebu i posebni šumarski uredi (u Ogulinu. Otočcu, Gospiću), a potkraj 1871. godine u Vojnom zapovjedništvu u Zagrebu, kao krajiškoj zemaljskoj upravnoj vlasti, samostalan Odsjek za šumarstvo. 3. Publicistika i školstvo Do XIX stoljeća jedini izvori o šumarstvu su propisi, kao Statuti gradova i si., u kojima se nalazi po koje zrnce o u onom času najznačajnijem pitanju s tog područja. Doduše, o šumama ima riječi i u mnogim propisima, kao na pr. u A. Fortisovom o njegovom putovanju Dalmacijom u drugoj polovini XVIII stoljeća, ali to su zapravo samo prikazi šumske vegetacije koji su dani od nestručnjaka. U prvoj polovini XIX stoljeća situacija se mijenja i na scenu stupaju šumarski stručnjaci. Početak je u KRAGLSKOM DALMATINU, glasilu francuske administracije za Dalmaciju, što je izlazio u Zadru od 1806. do 1810. godine.7 Prvi šumar — publicista je Franj o Spore r (1806—1865). Šporer je stalni suradnik časopisa CROATIA, koji je izlazio u Zagrebu od 1839. do 1842. godine. Najopširniji mu je članak (oko 10 stranica formata Šumarskog lista) »Riječ iz šume...«, u kojemu nalazimo podatke o iskorišćivanju šuma, o cijeni nekih sortimenata ali i proračun o mogućnostima i za izvoz na »prekomorska drvna tržišta«.8 6) Dokumentaciju Franzonija objavio je B. Kosović u Šumarskom listu 1914. pod naslovom »Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli«. 7) V. šumarski list ilz 1976. god., br. 1—2. — prikaz O. Piškorić: Šume i šumarstva u novinstvu Hrvatske do Šumarskog lista. 8) V. Šumarski list, 1976. br. 11—12. pod naslovom kao u bilješci 7). 367 |