DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 72 <-- 72 --> PDF |
predjelih Hrvatske posvema ponestali . . .«. Lovnim patentom iz 1849. i službeno je ukinuta lovna tlaka i svakom vlasništvu zemljišta veličine najmanja 200 »ralov« — dozvoljeno da na njemu slobodno lovi. Da bi se zaštitila loviša i ono malo divljači u njima, napredni lovci učiniše prve napore u stvaranju novih organizacijskih oblika, pomoću kojih bi mogli ne samo uspješno zaštititi nego i uzgajati divljač. U Zagrebu je tako godine 1381. osnovano Prvo hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva sa prioritetim zadatkom »da podupire vlasnike lovišta oko podizanja lova i uzgajanja divljači te da se bori protiv zvjerokradica.« Ovim potonjima zadan je najteži udarac regrutiranjem bivših poštenih krivolovaca u redove čuvara lovišta. Novoosnovano društvo godine 1892. pokreće svoj list »Viestnik«, preteču današnjeg Lovačkog vjesnika Lovačkog saveza Hrvatske (LSH), godine 1899. pripređuje prvu lovačku izložbu u Zagrebu, a godine 1906. prvu izložbu lovačkih pasa. On je inicijator osnivanja Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavonije (1925), današnjeg LSH, a pokreće i osnivanje Lovačkog saveza Jugoslavije. Slomom Austrougarske monarhije i osnivanjem stare Jugoslavije godine L918. u novoosnovanoj državi postojalo je sedam raznih zakona o lovu; dalmatinski odnosno hrvatsko-slavonski zakoni ostali su na principu dominantnog sistema, koji je, na inicijativu Glavne uprave Saveza lovačkih udruženja Jugoslavije, potvrđen i novim jedinstvenim zakonom o lovu iz 1931. Prema zakonu o organizaciji šumarske struke vrhovni nadzor nad lovom bio je usredotočen u Ministarstvu šuma i rudnika, sa zadatkom točnog i pravilnog izvršavanja zakona o lovu, uzgajanja i zaštite divljači te unapređenja lova i lovstva. Nakon Oslobođenja temeljito su se izmijenili društveni i privredni odnosi, što se odrazilo i na lovstvu. Prijeratni dominantni sistem lova koji je omogućavao samo imućnim ljudima da se bave lovstvom je ukinut, a novim je društvenim uređenjem omogućeno najširim društvenim slojevima da se uključe u lovački sport. Pravo lova pripalo je sada radnom čovjeku, svakom građaninu »koji se nije ogriješio o narodnu čast i NOB«. Na osnovu Općeg zakona o lovu iz 1947. godine divljač je postala društvena imovina koja je data na gospodarenje društvenim (sportskim) i državnim organizacijama (šumsko gospodarstvo) kako bi se na najbolji način koristila u svrhu osiguranja najvećeg doprinosa zajednici. LOVIŠTA I LOVAČKE ORGANIZACIJE Ukupna lovna površina SR Hrvatske iznosi oko 5,65 miliona hektara od čega na lovno produktivne površine otpada 5.2 miliona hektara ili 92%. Pod šjUmom se nalazi 2,07 miliona hektara ili 37´% lovišta. Osnovna jedinica kojom se gospodari i na kojoj se uzgaja divljač je lovište. U Hrvatskoj je osnovano 620 lovišta, kao lovnogospodarskih cjelina na kojima postoje ekološki i drugi uvjeti za gospodarenje divljači. Lovište osniva i dodjeljuje na gospodarenje zainteresiranim privrednim i društvenim organizacijama općinska skupština. Površina lovišta kreće se od 1500 ha u nizinskim područjima do 35 i više tisuća hektara u brdsko-planinskim područjima. |