DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 71 <-- 71 --> PDF |
UDK 631.9 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 349 LOVSTVO SR HRVATSKE Alojzije FRKOVIC* POVIJESNI RAZVITAK Na prostoru današnje SR Hrvatske otkriveni su na više mjesta tragovi paleolitičkog čovjeka, koji si je osnovna sredstva za život pribavljao lovom. To vrijedi i za kasnije narode, ilirska plemena Liburna i Japoda, Rimljane i Langobarde, koji su živjeli i izumrli na našem tlu, a kojima je divljač vjekovima davala meso i kože. U obrani svojih njiva i stoke naši preci su bili neprestance u ratu s divljim životinjama. Toljaga, luk, pračka, sjekira i lovački nož bili su im oružje a čopor na pol divljih s vucima križanih pasa vrsni pomoćnici u lovu. Prostrana, rijetko naseljena područja u prošlosti pružala su divljači neograničeni životni prostor. Uz, do danas očuvane, jelene, srne i divokoze od divljih dvopapkara preživača živjeli su tu zubri, turi i losevi. U Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nekad se slobodno lovilo, kao što se slobodno pašarilo, žirilo i drvarilo. Promjene u vlasničkim odnosima imale su odraz i na pravo lova, odnosno status divljači. U vrijeme feudalizma lov je postao privilegij veleposjednika. Pravo lova i pravo na divljač dijelilo je sudbinu prava na zemljište. Po ovom dominalnom sistemu podanici ne samo da nisu smjeli više loviti nego im je bilo zabranjeno tjerati divljač sa svojih njiva kao i ograđivati svoja imanja. Tako je bilo do 16. stoljeća. Daljnjim razvojem društva, a usporedo s reguliranjem drugih djelatnosti, pravo lova prestalo je biti privilegij zemljoposjednika; ono je postalo pravo vlastodršca, kralja i plemića. Ovakav regalni sistem potvrđen je dekretom kralja Vladislava 1504. godine, po kojemu je lov na jelena i ostalu plemenitu, divljač dozvoljen samo plemićima. Za razliku od ostalih krajeva Hrvatske u Dalmaciji se moglo slobodno loviti i u svako doba sve do 1832. godine, kad je sloboda lova bila ograničena vremenom i načinom lovljenja. S revolucionarnim previranjima sredinom 19. stoljeća pali su posljednji feudalni privilegiji. Seljaci i kmetovi u Hrvatskoj i Slavoniji lišeni svih prava, a pod teretom šteta od divljači i davanja »danka« vlastelama kod izvršavanja lova, krvavo su se bunili u obrani »starih pravica«, osobito prava na lov. Na svjetlo dana izvađene su do tada pomno skrivane puške. Seljak i kmet nije više mario za lov na grabežljivce. Strijeljala se divljač koja je davala meso i trofeju. Ovom naglom i nekontroliranom slobodom lova mnoga »divljač u uščuvanih lovištih bila je po seljacih utamanjena, a od tada su i jeleni u mnogih * Alojzije Frković, dipl. inž. šum., Goransko-primorsko šumsko gospodarstvo Delnice. |