DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 69 <-- 69 --> PDF |
radove i u gumarskom listu (1951 —1956. i 1963), sarajevskom Narodnom šumaru (1962) te u Acta biocovica (Makarska, 1983). Istraživačka djelatnost za područje Krasa danas usredotočena je u Šumarskom institutu u Jastrebarskom i u Zavodu za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tu svrhu koristi se nastavnopokusni objeka na Rabu, specijalni rezervat šumske vegetacije na otoku Lokrumu kraj Dubrovnika te pojedini lokaliteti šumskih gospodarstava. Od tema izdvajamo: osnivanje živog arhiva dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica), tekstovi provencija ovog bora kao i alepskog (Pinus halepsis) i brucijskog (Pinus brutia) te praćenje posljedica šumskih požara na tlo i razvoj vegetacije nakon požara. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Kontinuirani rad na obnovi šuma na kraškom području i pošumljavanju krša datiraju, kako vidjesmo, iz druge polovine XIX stoljeća. Za opseg i uspjeh tih radova bitna je činjenica, da su bili prekidani s dva svjetska rata nakon kojih se je praktički uvijek počimalo od početka, Obnova šuma i pošumljavanje sve do II svjetskog rata bila je otešćana i tadašnjim ekonomskim stanjem sela, koje je svakog m2 uzeto za pošumljavanje osjećalo kao manjak za ekstenzivno svoje stočarenje. To više, što je smatralo, da se te površine trajno otuđuju njihovom korišćenju.* Ta činjenica kao i mišljenje da s radovima na pošumljavanju imaju određeni izvor prihoda imala je za posljedicu, slab uspjeh pošumljavanja, pa je sadnja i po više puta na istoj površini ponavljana. Tako, na pr., u vremenu od 1919. do 1940. godine u Dalmaciji na iskazanih 5 962 ha novih pošumljavanja bilo je ponavljanja na 4 616 ha! (12). Poslije II svjetskog rata stanje se temeljito mijenja. Ratne prilike smanjile su broj stoke a po završetku rata u prvo vrijeme seljak nije ni nastojao znatnije povećati svoja stada zbog ekonomske politike koja je isključivo bila orijentirana na industrijalizaciju zemlje. Provedena je i zabrana držanja koza a vidjevši regeneraciju šumske vegetacije na mnogim ´m;jesti´ma i sam je narod vodio računa da obnovljeno ne strada od stoke. Opterećenje šumskih površina stokom opalo je i stoga, jer je i seosko stanovništvo našlo izvore prihoda u industriji a u primorsko-otočnom dijelu i u curizjmu. Posljedica je, da se šuma obnovila i obnavlja se i na površinama koje nisu »službeno« stavljene pod zabranu ili nisu obavljeni drugi melioration! radovi. Kolike su to površine to statistički do sada nije obuhvaćeno. Instrukcija za šumarsko osoblje karlovačkog Generalata koju je 1765. godine izradio »Waldmeister« Franzoni zacijelo je najstariji dokument o pošumljavanju golog krša. U Instrukciji je za velebitsko Podgorje propisano, da se pustoši imaju zasijati žirom (i zasaditi smrekom). Ukoliko je ta Instrukcija u ovom dijelu i provedena nemamo podataka. * »U Lici narod se je rukama i nogama borio protiv osnivanja plantaža, jer je poučen zločestim iskustvom držao, da te površine oduzetih mu pašnjaka neće nikada više biti njegove, Kosović je jednu takovu odraslu branjevinu! pred seoskim starješinama otvorio za pašu; oni nisu svojim očima vjerovali a onda su radosno uzviknuli, neka uzme koliko god još hoće zemljišta za plantažu, kada im se isto neće oduzeti´" (Šumarski list, 1940., br. fi., str. 3(11). |