DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 57 <-- 57 --> PDF |
SR Bosnom i Hercegovinom u pravcu Bihaća i dalje tom granicom do na kraj Dalmacije. Jugozapadni dio Kraškog područja, 1. j . dio koji obuhvaća Istru, Kvarnersko primorje s pozadinom do najviših kosa, Liku i Dalmaciju te sve otoke, koji je, osim nekih izuzetaka, bio skoro posve ogoljen, područje je krša.. Na kršu, na dijelovima koji se nisu mogli iskorišćivati ratarskom proizvodnjom, mjestimično se nalazili ostaci dendroflore a mjestimično bio je goli kamenjar. Poslije drugog svjetskog rata uslijed promjenjenih ekonomsko-socijalnih uvjeta života i na tom području, a osobito zakonskom zabranom koza ( kao dio akcije u cijeloj Jugoslaviji), prirodnom obnovom ili zahvatom čovjeka (pošumljavanja, podmladne sječe) ponovo su dobile šumski pokrov, Mjestimično taj pokrov ne razvija se dalje od šibljaka ili, u području zajednice česmine (Quercus ilex L.), gariga, što je posljedica stanišnih uslova odnosno za razvoj drveća nepovoljne geološke podloge (horizontalna uslojenost stijena i plitkoća tla). Ipak još se nalaze velike površine kamenjara na kojima na kojima se šuma može podići samo pošumljavanjem i tako »ozeleniti goli krš«. Međutim na ovom dijelu kraškog područja Hrvatske postoji potreba podizanja i kvalitetnijih sastojina ne samo u clju zaštite nego i iskorišćivanja. Degradirani dio Kraškog područja definiran je i u Zakonu o šumama iz 1983. kao »šume i šumska zemljišta na području krša« (čl, 75 — 83). Cjelokupni krš Zakon je podijelio na dva šumska (šumskokrška) područja i to Istarsko-primorsko-ličko i Dalmatinsko šumskokrško područje. Po toj podjeli obuhvaćene su sve općine u Dalmaciji (24) i Istre (9), jedna općina u Lici (Gračac) te dijelovi općina na Kvarnerskom Primorju (3) i Like (3) s ukupnom površinom od 22.296 km2, što čini 39% površine Hrvatske. Na tom prostoru živi 1,423.601 stanovnik ili 31% od ukupnog stanovništva SRH. Prema procjenjenim veličinama s kojima raspolažemo unutar svake općine određena su tzv. uža područja krša kao šume u ukupnoj površini od 10.399 km2 što je 18% ukupne površine naše Republike. Evo i detaljnih podataka o šumama u koje su uključene sve šume prema) vlasništvu, osim Dalmacije gdje nismo raspolagali s podacima o šumama na kojima postoji pravo vlasništva. Od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta 56% se odnosi na Dalmaciju, 25% na Istru i Hrvatsko primorje i 19% na Liku. Šuma i šumsko zemljište ukupno je razvrstano na obraslo (63%), neobraslo (33%) i neplodno (4%), a u obraslom (63%) je dalje raspoređeno na visoke šume i kulture (10%), niske šume (37%), šikare (11%) i makije (5%). Drvna masa obraslog šumskog zemljišta prosječno iznosi 44 m3/ha ili ukupno 29,000.000 m:i drvne mase, godišnji tečajni prirast 940.000 m3 ili 1,4 m3/ha i godišnji etat 700.000 m3 ili 1.1 m:i ha. Sve su to procijenjene veličine, a izradom programa za gospodarenje šumskokrškim područjima koji su upravo u toku, sigurno ćemo dobiti potpuniju sliku. Ekološke karakteristike Kako već naprijed rečeno, geološki Kraško područje je područje karbonatnih stijena vapnenca i dolomita s mjestimičnim naslagama fliša, lapora te diluvijalnih i aluvijalnih tvorevina. Kompaktnost karbonatnih stijena je različita, ali uvijek s dovoljno vertikalnih i horizontalnih pukotina kojima brzo 334 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 58 <-- 58 --> PDF |
otječu oborinske vode s posljedicom suhih staništa. Dolomitno stijenje je nešto povoljnije za zadržavanje vlage od vapnenačkog. Vode se skupljaju u podzemnim akumulacijama odakle otiču i na površinu i izbijaju u obliku jačih vrela, rječica. Pod utjecajem oborinske vode iz stijenja otapaju se karbonati uz minimalni nefcopivi ostatak (do 0,5,0A>). Flišni materijal podložan je i površinskom otplavljivanju odnosno eroziji. SI. 1. Kultura crnog bora u Senjskoj Dragi u kojoj se razvila donja etaža autohtonih listača. Fig. 1. Cultivation of black pine tree in Senjska Draga where the lower level is autochtonic under-growth. Foto: Pelzer Klimatski elementi uvjetovali su formiranje crvenice, većinom glinaste i glinasto-ilovaste teksture, u dijelu s mediteranskom klimom a pretežno smeđa tla (kalkokambisol) izvan tog dijela. U najvišim dijelovima razvile se crnice na vapnencu, a na dolomitima, laporu i flišu rendzine. Po Köppenovoj klasifikaciji cjelokuno područje krša pripada klimatskoj zoni C-toplo — umjerene kišne klime. U Dalmaciji u donjem JI dijelu vlada Csa" tip klime, na ostalom najvećem dijelu Csax", a u unutrašnjosti mjestimice Csbx" u Istri i Kvarnerskom Primorju prevladava Cfax" uz sporadični pridolazak Cfsbx" kao i na ličkom dijelu krša. Thornwaitova klasifikacija svrstava krš pretežno u humidnu klimu (P/E 64 5; 127), a manjim dijelom u perhumidnu (P/E > 128) prema unutrašnjosti i subhumidnu (P/E 32—63) na krajnjem dijelu područja. 335 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 59 <-- 59 --> PDF |
U vegetacijskom pogledu svakako je najzastupljeniji listopadni primorski brdski pojas-polusredozemni (submediteranski) mediteranske regije u kojem dominira područje šuma medunca i drugih hrastova s bjelograbom (Carpineium orientalis adriaticum H-ić) pretežno degradacijskih stadija razvoja osjetno manje područje šuma medunca i drugih hrastova s crnograbom (Seslerio- Ostryetum Horv. et H-ić) podjednakog stanja razvoja kao i prethodno područje, dok sasvim mali dio zauzima područje primorske šume bukve (Seslerio autumnalis — Fagelum illyricum Horv.). Viši gorski predjeli krša pridolaze u tragovima i pripadaju eurosibirsko- sjevernoameričkoj regiji i to dinarskoj varijanti šume bukve s jelom (Abieti- Fagetum illyricum Horv.) kao i višem pretplaninskom pojasu s područjem klekovine bora krivulja (Pinetmn mughi illyiricum Horv.). I napokon većina otoka s uskim koridorom uz obalu od JI granice do Zadra, te od Plomina do Poreča, pripada brdskom pojasu mediteranske regije — zimzeleni (eumediteranski) koje je karakterizirano područjem kserotermofilne šume crnike (Orneto-Quercetum ilicis H-ić) i ostalih njezinih degradacijskih stadija. U ovom području nalaze se i najljepše šume alepskog i dalmatinskog crnog bora. O OBNOVI ŠUMA (POŠUMLJAVANJU) OD XIX STOLJEĆA DO DANAS Uobičajeni naziv »pošumljivanje krša« zamjenjujemo terminom »obnova šuma«. Razlog je u činjenici, da se na površinama s dosta dendroloških elemenata sastojina ili šuma može obnoviti jednostavnom zabranom paše i sječe ili podmlatnom (resurekcionom) sječom tj. sječom na panj s posljedicom pojave izbojaka intenzivnog prirasta. Neke vrste, kao na pr. crni; grab. tek nakon dvije do tri godine iz žbunja daju izbojke iz kojih će se razviti stabla. Pošumljavanje, t. j . sadnja biljaka ili sjetva sjemena, mora se primijeniti na golom ili slabo obraslom kršu. Najstariji podaci o sadnji žira na goleti (u Lici) i pitomog kestena za plod (kod Klisa poviše Splita) datiraju iz kraja 18. stoljeća. Slijede akcije Vicka Dandola, Napoleonovog generalnog providura za Dalmaciju u doba Ilirske provincije (1805—1814) koji je propagirao i naredio osnivanje, po narodu nazvanih, »svetih gajeva« (zbog zabrane paše i sječe u njima). Takav gaj trebalo je osnovati svako selo jednostavnim ograđivanjem stanovite površine devastirane šume, kako bi se na njoj zbog zabrane sječe i paše obnovila! šuma. Dandolo je. kod Nina, osnovao i rasadnik za proizvodnju sadnica voćaka i šumskog drveća i to je prvi rasadnik na našem području. Sistematska obnova šuma odnosno pošumljavanje na kršu počinje u drugoj polovini 19. stoljeća. Kontinuitet tih radova bio je prekidan s dva svjetska rata. pa stoga možemo, a i moramo, razmatrati u tri razdoblja. Prvo razdoblje je od početnih akcija do prvog svjetskog rata. drugo između dva svjetska rata a treće nakon drugog svjetskog rata. Posebno je poglavlje istraživačko-znanstveni rad na tom području i taj će se prikazati kao cjelina. Prvo razdoblje — do I svjetskog rala U prvom razdoblju današnja cjelina kraškog područja sastojala se od tri upravno-politička dijela: od dijela u sklopu austrijske carevine (Istra, svi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 60 <-- 60 --> PDF |
otoci, Dalmacija), od dijela u sklopu civilne (banske) Hrvatske i pod Zemaljskom vladom (od Rijeke do Povila kod Novog Vinodolskog) i od dijela u sklopu Vojne krajine (od Povila do granice s Dalmacijom). Takva podjela imala je za posljedicu, da i počeci radova padaju u razno vrijeme, a izvori financiranja su različiti. Početak obnove je bio na području Vojne krajine. Naime, na području c. kr. šumskih ureda u Ogulinu, Otočcu i Gospiću s radovima je početo 1865. godine i nastavljeno 1867. i 1868. i do 1878. godine uspostavljeno je 3 707 . V -**$IF®P*® ffp ., f%:-UM Y *ijp > . SI. 2. Priprema terena za pošumljavanje buldodzerom na otoku Pagu. Fig. 2. Preparig area by bulldozer for new forest plantation on the island of Pag. Foto: Ivančević rali (oko 2000 ha) branjevina. »Radnje oko pošumljenja sastojale su se u tom, da se samo onakve površine zagaje, u kojima se je još dovoljno zdravog i obgriženog grmlja nalazilo« piše Malbohan u Šumarskom listu 1892. (str. 212). »Potonje se do panja odrezivalo«, nastavlja Malbohan dalje, »i na taj način pomlađivalo. U to doba nije se nijedna kraška pustoš zagajivala, koja bi posve gola bila. kao što se to sada čini«. Na primorskom kršu Riječke županije početak pošumljavanja datira od 1873. godine osnivanjem rasadnika i sadnje biljaka na kršu. U isto vrijeme pada i početak pošumljavanja u Istri, dok se istodobno u Dalmaciji devastiranje šumske vegetacije nastoji spriječiti zabranom vađenja i prodaje korijenja te zabranom ugona koza na površine, koje bi se mogle pošumiti. 337 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U Istri, kao već prije za područja Trsta te Gorice i Gradiške, donijet je 1886. godine posebni zakon, kojeg je važnost 1892. godine protegnuta i na Kvarnerske otoke. Po tom su se Zakonu osnivala »kraška povjerenstva«, koja su izdvajale površine za pošumljavanje i brinule se o izvođenju radova, te fondovi za izvršenje radova s doprinosima države, općina i eventualno zainteresiranih privatnika. Na području, tada već zapravo bivše, Vojne krajine 1878. godine osnovano je »Nadzorništvo za pošumljenje primorskog krasa« sa sjedištem u Senju. Nadzorništvo i radovi koje ono izvodilo, bili su financirani iz sredstava Krajiške investicione zaklade*. U prvom razdoblju ukupno je pošumljeno 14 876 ha i meliorirano, uglavnom podmlatkom sječom, devastiranih šuma, 8 300 ha. Drugo razdoblje — razdoblje između dva svjetska rata U drugom razdoblju, tj, između dva svjetska rata, pošumljeno je 8 506 ha i osnovano oko 12 850 ha brnjevine, ali je za vrijeme drugog svjetskog rata uništena cea 2000 ha kultura. U ovom razdoblju djeluje Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju (kasnije je promjenjen naziv u Inspektorat za pošumljavanje krša) unutar prvotnih granica, a izvan toga o pošumljavanju se brinu općeupravne vlasti odnosno kotarski šumarski referenti. U prvo vrijeme radovi se financirali iz budžeta, pa i Nadzorništvo, jer su sredstva Krajiške investicione zaklade, oko 6 000 000 Kruna, bila potpuno obezvređena (bila su u ratnim vrijednosnim papirima), pa je 1922. godine i formalno dokinuta. Pošumljavanje krša financijsku bazu dobiva u Fondu za pošumljavanje u koji, prema Zakonu o šumama iz 1929. godine, ulazi »najmanje 20% od one sume, koja je u budž´etu bila ostvarena kao ukupni prihod iz državnih šuma u minuloj godini« (§ 123), iz naplaćenih kazni za šumske prekršaje te uplatom na vrijednost prodanog drva i to 6% kod prodaje iz državnih šuma, a 2% iz šuma privatnika. Treće razdoblje — od Oslobođenja do danas Treće razdoblje u obnovi šumskog pokrova na kršu nastupa Oslobođenjem 1945. godine. Promjene općenih društveno-ekonomskih odnosa odrazuju se povoljno i na odnos naroda prema šumi uopće, pa i na području krša. Smanjenjem broja stanovništva te stoke uz zabranu držanja koza olakšali su pošumljavanja a na znatnim površinama omogućili i prirodnu obnovu devastiranih sastojina. U četrdesetgodišnjem poslijeratnom razdoblju radovi pošumljavanja osciliraju te nakon početnog zamaha, koji traje do oko 1955. godine, nastupa period stagnacije da se od sedamdesetih godina situacija mijenja na bolje i stabilizira odredbama Zakona o šumama iz 1983. godine. Razlog takvog kretanju financijske je naravi t. j . ovisio je o osiguranju sredstava za radove koji zapravo imaju značaj proširene biološke reprodukcije. *) Krajiška investiciona zaklada osnovana je 1871. godine t. j . u času razvojačenje Vojne krajine. Prihoda i zaklade bili su osigurani u vrijednosti drvne mase na 00 000 kat. jutara (oko 40 000 Ha) hrastovih šuma u Spačvanskom bazenu. koja je postupno prodavana. Dio sredstava te Zaklade izdvajan je i za troškove pošumljavanja krša na području Nadzorništva u Senju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 62 <-- 62 --> PDF |
1. Prvih godina po Oslobođenju, od 1945. do 1947, pošumljavanje je većinom obavljano dobrovoljnim radom, »frontovskim akcijama«, kako je to bilo i na drugim javnim radovima za obnovu ratom opustošene zemlje. Akcije su organizirale narodnooslobodilački odbori a stručno rukovodstvo i brigu oko ostvarivanja planova imali su šumarski referenti kod kotarskih NOO-a (u Dalmaciji, na pr. nije bilo šumskih uprava, jer nije bilo ni državnih šuma). 1947. godine učinjen je i korak dalje. Te godine, naime, osnovane su dvije, jedna u Rijeci a druga u Splitu, posebne ustanove — Uprav e za pošumljavanje i melioraciju krša s terenskim jedinicama pod nazivom »sekcije«. Financirale se iz republičkog budžeta ali su postojale svega dvije godine jer su Uprave ukinute svibnja 1949. godine. U Dalmaciji Sekcije, njih 7, nastavile su djelovati u sklopu Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju a kada je ovaj 1950. ukinut ušle su u sastav u rujnu iste godine osnovanog šumskog gospodarstva u Splitu. Sekcije Uprave u Rijeci već su prije bile uključene u Šumsko gospodarstva na Rijeci. 2. Izvor financiranje pošumljavanja do 1955. godine bio je Fonda za unapređenje šumarstva. U Dalmaciji od 1951. do 1955. godine godišnje je prosječno pošumljeno 1753 ha (od toga 651 ha sjemenom) da 1956. padne na 398 ha a 1967. čak na 194 ha! To će potrajati gotovo dva desetljeća. U tom razdoblju stagnacije u pošumljavanju i melioraciji krša materijalna mogućnost društva impozantno raste, pa je bilo za očekivati da će se izdvajati i znatnija sredstva za šumarstvo na kršu prvenstveno za povećanje vrijednosni općekorisnih funkcija tih šuma i komplementarne turističke ekspanzije. Naprotiv, došlo je do neshvatljivog paradoksa, pa šumarstvo dolazi u sve teži i bezizgledniji položaj. Šumarstvo je u tom intervalu bilo karakterizirano te-| škim materijalnim položajem šumskogospodarskih organizacija, nedostatkom kadra koji napuša šumsko-gospodarske organizacije,* nepovoljnom strukturom šumskog fonda, neadekvatnim statusom i slabom organiziranosti da na zadovoljavajući način odgovori potrebama zbog kojih su i osnovani. 3. To treće razdoblje od oslobođenja zemlje do današnjih dana je ispunjeno najvećim uspjesima unatoč stagnaciji od preko dvadeset godina. Razdoblje najživlje aktivnosti šumarstva na kršu traje na žalost svega jednu decenije (1945—1955. god.) kada je uspješno pošumljeno 17.700 ha i meliorirano degradiranih šuma na površini od 43.000 ha. Ovdje ističemo veliku raznolikost dostupnih podataka za radove na kršu od njegovih početaka do današnjih dana. Mnogi autori crpe različite izvore, a zatim procjenjuju uspjehe i tako reduciraju veličine radova. Osim toga vrlo je teško ili gotovo nemoguće odrediti radove na sadašnjoj površini krsti SRH u prošlosti kada su tadašnje teritorijalne podjele bile drugačije nego danas. Glavni je pak nedostatak tih podataka što ne raspolažemo sa sustavnim arhivskim materijalima koji su dobrim dijelom potpuno uništeni za vrijeme posljednjeg rata. Kod prezentiranja pak podataka u ovom radu kori-i * Dok je na području Dalmacije 1955. godine bilo zaposleno 37 inžinjera i 37 tehničara, 1963. godine bilo je 21 inžinjer i 28 tehničara a 1971. godine samo 13 inžinjera i 27 tehničara. »(Šumarski list«, 1975., br. 7—10, str. 238). Smanjenje broja inžinjera 1963. i kasnije je i posljedica prestanka rada Srednje šumarske škole za krš te Sekcije za uređivanje šuma kao ostatka svojednobnog Šumskog gospodarstva »Dalmacija«. 339 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 63 <-- 63 --> PDF |
stio sam podatke raznih autora s najnižim veličinama što je bilo i u skladu s mojim subjektivnim gledanjem na sadašnju situaciju na kršu. U poslijeratnom razdoblju mnoge se poljoprivredne površine više ne obrađuju, pa ih šumske vrste nezadrživo osvajaju. Nekadašnji prilazni putevi´ ne održavaju se i tako je u većoj ili manjoj mjeri oteščano kretanje po terenu. Šumarstvo nije imalo sredstava da svojim stručnim radovima poboljšaju nepovoljne strukture sastojina niti da u potpunoti poduzima preventivne! i represivne mjere u protupožarnoj zaštiti šuma. Opasnost od šumskh požara povećana je ekspanzijom motoriziranih turista, koji prodiru i u zabačenije predjele šuma. U razdoblju od 1958. do 1976. godine registrirano je 5 913 požara koji su zahvatili površinu od 71 200 ha. Unutar tog razdoblja od samo sedam godina, od 1970. do 1976., izbio je 2 481 požar (42% ukupnog broja) poharavši 38 699 ha površine (34% ukupno opožarene površine u razdoblju od 1958. do 1976. godine). Svedemo li te podatke na godišnji prosjek to iznosi, 350 požara na površini od 5 500 ha. Nasuprot tome godišnji prosjek pošumljavanja između 1960. i 1980. godine iznosi 200 ha! Doduše u tih 200 ha, nije računata površina na kojoj se od prirode pomladila garišta bilo izdanačkom( snagom iz panjeva (listača) bilo sjemenom, posebno alepskog bora. (8) Minimalni pomak na bolje u osiguranju financijskih sredstava za pošumljavanje donio je Zakon o šumama iz 1967. godine. Prema odredbi 72. čl. toga Zakona kod prodaje građevnog materijala naplaćivalo se 2% na prodajnu cijenu a dobiveni iznosi trebali se uložiti u pošumljavanja na području odnosne općine. Međutim tu pogodnost imale bi samo one općine u kojima je bila i znatnija prodaja tog materijala. Tako je, na pr., u povoljnom položaju bila Općina Split, jer su u Splitu kupovali drvo i stanovnici susjednih općina, a posebno srednjedalmatinskih otoka. U Zakonu o šumama SRH iz 1977. godine, napokon, po prvi put se odrazila dobra volja društva da stvari na kršu napokon krenu pravim tijekom. S vrlo dobro zacrtanom šumarskom politikom. Zakon je dobro odredio ulogu šume na kraškom području namjenivši im pretežno osiguranje opće korisnih funkcija šuma. Stoga je odredio, da se putem samoupravnih sporazuma (SAS) osnuju samoupravne interesne zajednice (SIZ) za unapređenje šuma na kraškom području koji bi uključio veći broj sudionika ne samo subjektivno zainteresiranih nego svih koji imaju izravne ili neizravne koristi od šuma. Međutim SIZ nije osnovan, jer nisu sklopljeni ni SAS-ovi. SAS-ovi nisu nikada potpisani zbog velikog broja sudionika i asihronizirane akcije, koja nije bila jedinstvena na velikim prostranstvima triju Zajednica općina (Split, Rijeka i Gospić). U koliko SAS ne bi bio potpisan Zakon je ostavio mogućnost pojedinim skupštinama zajednica općina da odlukama propišu visinu stope, ali nažalost to pravo nijedan sudionik nije nikada; iskoristio. Kada je izgledalo da od primjene Zakona o šumama, što se tiče razrješenja »kraške bremenite problematike«, neće ništa ostati 1980. godine na inicijativu Republičkog komiteta za poljopriredu i šumarstvo sklopljen je Društveni dogovor o osiguranju sredstava za biološku reprodukciju i zaštitu šuma od požara na kraškom području. Financijski efekti su istina bili daleko, manji nego što bi se dobilo osnivanjem SlZ-a. ali je ovakvo početno razrješenje ipak bio nagovještaj dobre volje šire i uže društvene zajednice i vedrije perspektivne šumarstva na kršu nakon dugogodišnje stagnacije. Dogovor je |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 64 <-- 64 --> PDF |
obuhvatio 85 sudionika: četiri od strane Republike, 39 skupština općina i 42 organizacije koje gospodare šumama i šumskim zemljištima na području krša. Uz početne teškoće Dogovor je ipak stekao »pravo građanstva« tako da je ostao u primjeni do današnjih dana. U proteklom razdoblju prosječno su se prema Dogovoru godišnje izvodili slijedeći radovi: pošumljavanje 1200 ha, uređivanje šuma 22.000 ha. zaštita šume od bolesti i štetnika 3.100 ha i protupožarna zaštita (radovi njege u svrhu djelotvornije zaštite šuma od požara) 17.000 ha. Osim toga dio sredstava se usmjeravao za nabavku protupožarne opreme, za čuvarsku. dodatnu opažačko-dojavnu i stručnu službu. Za ostvarenje navedenih radova prosječno se godišnje osiguravalo 210.000.000 din., dok su planirana sredstva za 1986. godinu iznose 500,000.000 din. Iako financiranje šumarstva na kršu primjenom Dogovora nije do kraja razriješeno, ipak su rezultati za proteklo šestgodišnje razdoblje očevidni. Ako tome dodamo još i sredstva za proširenu biološku reprodukciju šuma na kršu koja su počela pritjecati primjenom novog Zakona o šumama od 1. I. 1985. god., tada možemo konstatirati da su više-manje stvoreni solidni uvjeti za nesmetani rad šumarstva na kršu. Mada kod primjene novog Zakona o šumama svi sudionici (cijela privreda s područja krša) nisu potpisali SAS o udruživanju sredstava za ostvarivanje programa proširene biološke reprodukcije šuma na šumskokrškim područjima, ipak izdvajaju o.l% iz dohotka na temelju automatizma primjene tog Zakona. Tako je propust Zakona iz 1977. god. ovom prilikom ispravljen, ali se svakako može postaviti pitanje da li su izdvojena sredstva (0.1% iz dohotka) zaista i dostatna za ostvarenje programa. Da su kojim slučajem SAS-ovi potpisani, postojala bi realna mogućnost izdvajanja viših stopa na temelju ponuđenog programa o kojem bi se izjašnjavali sudionici uzimajući u obzir prvenstveno svoje interese. Teško je ostvarivo da će se SAS-ovi uopće potpisati radi nekoordinirane akcije na šumskokrškim područjima i velikog broja sudionika (1000 samo na području ZO Rijeka), pa se do tada sredstva sa računa SlZ-a šumarstva SRH i zakonske stope (0.1% iz dohotka) očito neće moći mijenjati. Ilustracije radi u prošloj godini iz ovih sredstava obavljeni su na kršu sljedeći radovi: pošumljavanje 1400 ha, njega i čišćenje 400 ha, prorede 300 ha. i uspostavljanje šumskog reda 100 ha. Osim toga obavljeni su manji radovi na uređivanju šuma, izradi i održavanju protupožarnih prosjeka, dok su znatna sredstva utrošena za nabavku opreme u svrhu djelotvornije zaštite šume od požara, kao i za čuvarsku službu. Za sve je utrošeno ukupno 443.000.000 din, od čega se na dalmatinsko šumskokrško područje odnosi 46% a na Istarsko-primorsko-ličko 54%. Detaljni plan za 1986. god. nije još donesen od strane Skupštine SlZ-a, ali prema raspoloživim sredstvima od 875,000.000 din povećanje je skoro dvostruko u odnosu na prošlogodišnja sredstva. Također će se primjeniti i proporcije planiranih sredstava za proširenu biološku reprodukciju šuma. Tako bi se najmanje 50% sredstava usmjerilo za radove proširene biološke reprodukcije šuma, 30% za izgradnju šumskih prometnica i protupožarnih prosjeka i 20% za ostale radove (uređivanje šuma, nabavku opreme i neke radove na uzgajanju šuma). Za izvođenje svih radova u ovoj 1986. godini raspolagat će se sa 1,375.000.000 din (875,000.000 din + 500,000.000 din) čime će se omogućiti ostvarenje ambicioznih zadataka na kršu. U ovoj godini znatne su promjene u primjeni Društvenog dogovora o biološkoj reprodukciji i za 341 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 65 <-- 65 --> PDF |
štiti šuma od požara na području krša, jer se sredstva najvećim dijelom (58%) namjenjuju za protupožarnu zaštitu šuma, a manjim dijelom (15%) za ostale radove. Dosadašnjoj primjenom Zakona o šumama u pogledu financiranja šumarstva na kršu možemo biti zadovoljni, ali se dugogodišnja stagnacija) povezana s mnogobrojnim nagomilanim problemima ne može tako brzo prevladati, pa ćemo ih kratko i opisati. Za njihovo ostvarenje bit će potreban duži vremenski period, pa bi najbolje odgovarao skupni termin koji bi se obradio pod nazivom »budućnost krša«. DANAŠNJA PROBLEMATIKA ZA BUDUĆNOST KRŠA* Najprije da se dotaknemo važećeg Zakona o šumama i primjene svih njegovih odredbi. U momentu konstituiranja osnovnih organizacija šumarstva krajem 1984. god. za gospodarenje dalmatinskog šumskokrškog područja osnovana je samo jedna osnovna organizacija šumarstva bez OOUR-a što je u skladu sa zakonskim odredbama, dok Istarsko-primorsko-ličkim šumskokrškim područjem gospodare tri osnovne organizacije šumarstva, iako po Zakonu o šumama jednom području može gospodariti samo jedna osnovna organizacija šumarstva. Ovu neprincipijelnost potrebno je što prije ispraviti. Nadalje treba što prije provesti široku društvenu akciju oko potpisivanja SAS-a o udruživanju sredstava za proširenu biološku reprodukciju šuma na šumskokrškim područjima kako bi se samoupravno dogovarao program radova, ali i omogućilo povećanje sredstava, ovisno o obujmu poslova. Oko vrlo važnog posla prijenosa prava korištenja šuma i šumskih zemljišta na osnovne organizacije šumarstva dosada je malo učinjeno zbog sporosti, a najčešće i namjernog odugovlačenja općinskih službi na ovoj provedbi. Poslovi na izradi prvih programa za gospodarenje šumama šumskokrških područja su u izradi, pa ćemo tako dobiti okvirne podatke o cijelom kršu. Međutim, predstoje daljnji poslovi na uređivanju šuma i na izradi detaljnih programa unutar užih područja krša. Povezano s tim potrebno je obaviti radove na utvrđivanju ekološko gospodarskih tipova za šumskokrška područja. Da bi se poslovi na uređivanju šuma mogli obavljati, neophodno je ekipirati službe uređivanja šuma na terenu. Sve navedene zadatke propisuje Zakon o šumama, pa ih treba i što prije provesti. Ostvarenje povećanih radova na kršu neće se moći ostvariti bez zapošljavanja novih stručnih radnika svih profila, bolje nutrašnje organiziranosti sadašnjih organizacija koji gospodare šumama krša, aktiviranja područnih sjemenskih objekata, osnivanja suvremenih rasadnika, dobre zaštite šume od štetnika i bolesti, uvođenje mehanizacije, poboljšanja tehnoloških postupaka proizvodnje celuloze iz borova drva (zbog visokog postotka smole), nabavke suvremene opreme i razradom operativnih planova protupožarne zaštite na svim razinama od mjesne zajednice do područja, uske suradnje sa svim društvenopolitičkim ustanovama i koordiniranja sa znanstvenim i stručnim institucijama. *) Ovo poglavlje samostalan je tekst V. Ivančevića, a poglavlja »O znanstveno- istraživačkom radu« i »Zaključna razmatranja« O. Piškorića. 342 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Iako još uvijek požari uništavaju velike komplekse šuma, ipak smo na tom polju postigli značajne rezultate. Možda će ova tvrdnja, bar na prvi pogled, izazvati nedoumice jer nam se godišnje povećao broj požara i opožarenih površina. Već prije opisanu situaciju oko nezadovoljavajućeg stanja na protupožarnoj zaštiti šuma od požara možemo upotpuniti konstatacijama da šumarske organizacije nisu mogle zbog nedovoljnih sredstava organizirati djelotvorni sistem opažanja i dojave, kao i nabavku protupožarnih sredstava. Vrlo nepovoljne vremenske prilike posljednji n godina za vrijeme ljetnih mjeseci, kao što su dugotrajne suše, zaokružuju cjelokupnu sliku stanja na kršu. U posljednjih nekoliko godina naše društvo je ulagalo znatna sredstva za obuzdavanje nove stihije osnivanjem novih dobrovoljnih vatrogasnih društava, opremanjem specijalnih vatrogasnih interventnih vodova u radnim organizacijama i u profesionalnim vatrogasnim društvima, nabavkom četiri specijalizirana aviona tipa Canadair CL 215 za gašenje šumskih požara i edukcijom stanovništva. I sredstva iz Društvenog dogovora o osiguranju sredstava za biološku reprodukciju i zaštitu šuma od požara na području krša od 1980. god. do danas također su doprinijela poboljšanju zaštite šuma od požara. Sadašnji zadovoljavajući položaj šumarstva na kršu treba prvenstveno da se odrazi na poboljšanu zaštitu šuma od požara. Ako je dakle i,uz ovakve napore čitave zajednice dolazilo do velikih požara, možemo opravdano postaviti pitanje što bi se tek događalo da takvih akcija našeg društva nije bilo. Iz ovoga ipak možemo izvesti zaključak da je borba protiv vatrene stihije bila uspješna, a da će dodatne akcije oko konsolidacije rada šumarskih organizacija na kršu još više utjecati na poboljšanje situacije. Područje krša obiluje mnogobrojnim kategorijama zaštićenih prirodnih objekata i žive prirode. Od nacionalnih parkova (Risnjak, Paklenica, Kornati i Mljet), parkova prirode (Velebit i Biokovo) do drugih kategorija zaštićenih prirodnih objekata dugačak je popis koji bi nam oduzeo mnogo prostora, pa ih radi toga ne navodimo. Smatramo da osim ovakvih objekata i najveći dio ostalog šumskog pokrova na kršu treba prvenstveno ili isključivo da koristi za zadovoljavanje općekorisnih, a manjim dijelom direktnih funkcija tih šuma. Općekorisne fukcije šuma su osobito naglašene u funkciji razvoja turizma, rekreacije i u ekološkoj ravnoteži koja najviše dolazi do izražaja u zaštiti čovjekova okoliša. Daljnja sudbina šumarstva na kršu treba da zauzme odgovarajuće mjesto u općeprivrednom razvoju cijele zemlje, republika i pojedinih regija krškog područja. I u posebnom »Projektu Jadran III« izrađenom prije nekoliko godina od strane UN i naše zemlje poklonjena je šumarstvu na kršu dužna pažnja. Međutim, to se ne može reći za većinu općinskih ili regionalnih prostornih planova, gdje se šume i šumska zemljišta uopće detaljno ne zoniraju po namjeni, a niti se razgraničavaju u odnosu prema drugim površinama, jer obično ne postoje javne koncepcije razvoja šumarstva na tim prostorima. Ovakva situacija uopće ne iznenađuje ako znamo da u timovima stručnjaka koji izrađuju prostorne planove opće nema šumarskih stručnjaka ili ekologa, jer se smatra da je to isključivo posao arhitekata i ponekog ekonomiste. Ovako parcijalno gledanje cjelokupnog prostora ima nesagledivo štetne posljedici » za šumarstvo. Zbog ovakvog neadekvatnog tretmana šumarstvo ništa bolje ne prolazi ni u planovima privrednog razvoja pojedinih područja. |