DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 47 <-- 47 --> PDF |
UDK 630*8 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 323 STANJE I RAZVOJ ISKORIŠĆIVANJA ŠUMA U SR HRVATSKOJ Stevan BOJANIN UVOD Iskorišćivanje šuma u SR Hrvatskoj razvijalo se postepeno prema razvoju prerade drva i transporta. Oduvijek se koristio glavni proizvod šume, drvo i niz sporednih šumskih proizvoda, kao šumska paša, žir, šiška, stelja i dr. U prvo vrijeme drvo se koristilo za domaćinstva kao građa i ogrjev, a zatim se prodavalo i drugim korisnicima. Šume u SR Hrvatskoj se dijele na tri rajona: 1. Kontinentalni rajon, s visokim jednodobnim šumama, 2. Visoki krš s visokim prebornim šumama te 3. Degradirani krš sa šikarama i makijom, malog značaja za eksploataciju šuma. Čistih sječa u pravilu nema. U 1. rajonu se provode otplodne, a u 2. preborne sječe. Stanje iskorišćivanja šuma prikazat ćemo po razdobljima, tako da ćemo u prvom razdoblju obuhvatiti vrijeme do izgradnje parnih pilana a drugo razdoblje će obuhvatiti razvoj iskorišćivanja šuma sve do danas. I. ISKORIŠĆIVANJE SUMA U PROŠLOSTI DO IZGRADNJE PARNIH PILANA Drvo se nekad koristilo samo za domaću upotrebu (ogrijev i građu). Prema H a n k o n y i-u (12), u Slavonskoj Podravini drvo se koristilo do 1825. g. samo za ogrijev. Početkom 19. stoljeća u Austo-Ugarskoj se posebna pažnja posvećuje iskorišćivanju hrastovine za brodogradnju, ali slavonska hrastovina ne odgovara za tu svrhu nego se koristi drvo hrasta, jasena, graba i brijesta iz okoline Bjelovara, B o g n e r (5). Ipak se u Slavoniji izrađuje drvo za brodogradnju u većim količinama (1860. god. 110.000 centi u glavnom za brodogradnju), Bićani ć (4). Slavonske šume se iskorišćuju u većem opsegu od polovine 19. stoljeća, kada počinje izrada francuske i njemačke dužice iz hrastovine koja se u velikim količinama izvozi u Francusku i Njemačku. Za dužice su se sjekla najbolja cjepka stabla. U okolici Karlovca francuska dužica se počela izrađivati. 1824. godine. Otpad kod izrade dužice iznosi čak i preko 60%. * Prof. dr Sitevan Bojanin, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Simunska cesta 25. 323 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Pored dužice proizvode se planke i druga (u šumi) rezana i tesana grada, kolarsko drvo, drvo za kućanstvo i drugo sitno drvo. Od tesanog građevnog drva vidno mjesto zauzimali su bordonali (brvna), koji su se izrađivali od jelovine, smreke, borovine i ariševine. Prije prvog svjetskog rata bordonali su se preko Rijeke izvozili u Francusku. Od 1850. g. intenzivno su se gradile željezničke pruge što je dovelo do velike potražnje željezničkih pragova, koji su se izrađivali tesanjem. Za izradu dužice koristilo se najkvalitetnije drvo, a za pragove se moglo koristiti i drvo lošije kvalitete. Topolovina, vrbovina, lipovina upotrebljavale su se za izradu korita, lopata i sličnih predmeta. Šindra, kao Sortiment cjepanog drva, izrađivala se od četinjača, a ponekad iz hrastovine. Za proizvodnju su potrebna veoma cjepka i kvalitetna stabla. Potaša se u Slavoniji proizvodi već u 18. stoljeću. Za jedan cent pepeljike potrebno je bilo spaliti 32—48 prm drva, pretežno bukovine. Proizvodnja drvnog uglja zauzimala je u prošlosti vidno mjesto. Sporedni šumski proizvodi su se iskorišćivali u velikoj mjeri, dok je danas njihov značaj kod nas znatno smanjen. II RAZDOBLJE NAKON IZGRADNJE PARNIH PILANA DO NAJNOVIJEG VREMENA U Hrvatskoj su se pilane gradile već u 15. i 16. stoljeću (Crikvenica, Čabar). Prva pilana gradi se u Brodskoj pukovniji 1837. godine. Prema B ićanić u (4), prva parna pilana na području Slavonije izgrađena je u Orahovici 1858. g. U Gorskom Kotaru prva veća parna pilana podignuta je 1874. g. u Lokvama. Izgradnja željezničkih pruga omogućila je transport drva i drvnih proizvoda, pa se gradnjom parnih pilana uvodi suvremena pilanska prerada drva. Radove u iskorišćivanju šuma u ovom razdoblju prikazat ćemo po fazama eksploatacije šuma: A. Obaranje stabala i izrada sortimenata (sječa i izrada), B. Transport: a) Privlačenje drva, b) Prijevoz drva s utovarom i istovarom. Uz opis radova u najnovije vrijeme, osvrnut ćemo se i na način rada u prošlosti. A Sječa i izrada Da bi se mogao shvatiti opseg radova u iskorišćivanju šuma prikazat ćemo godišnji etat zadnjih godina u SR Hrvatskoj, koji u pojedinim godinama nešto varira. Godišnje se ukupno posječe 4.595.000 m:! bruto drvne mase od čega na društvene šume otpada 93%, a na privatne 7°/o. Iz pregleda 1 se vidi da u posječenoj drvnoj masi listače sudjeluju ca. 85%, a četinjače ca. 15*/». Od listača je najzastupljenija bukva s 37B/». 324 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 49 <-- 49 --> PDF |
325 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Iz pregleda 2 se vidi da je u posječenoj drvnoj masi tehničko drvo zastupljeno s 59%, od čega je trupaca 52,4%. Prostorno drvo je zastupljeno s 41%, od čega na ogrijevno drvo otpada 29,7%. Drvo se izrađivalo po propisima Bečkih i Tršćanskih uzansi, a 1929. g. donose se Zagrebačke uzanse. Nakon Oslobođenja, donesen je JUS za drvo. U prošlosti prema uzansama, zahtjevi u pogledu kvalitete i debljine kod sortimenata tehničke oblovine bili su strožiji nego danas po JUS-u. Stoga je i udio tehničkih sortimenata manji a prostornog drva veći. Tako je u Slavonskoj Podravini u razdoblju do kraja prvog svjetskog rata udio tehničkog drva iznosio u prosjeku 20—30%, B e n i ć (2). Radnici su kod sječe i izrade desetljećima upotrebljavali ručni alat (ručne pile i razne tipove sjekira te pomoćno oruđe). Napredak je bio u tome što su se uz pile čavlarice upotrebljavale i pile amerikanke (s kombiniranim zubima). Dnevni učinak radnika iznosio je kod sječe i izrade 3 m3, odn. 3 prm drva, odn. ca. 2,1 m3 prostornog drva. Obzirom da se od tehničkog drva izrađivala i dužica, tesani pragovi te drugi cjepani, tesani sortimenti, a obzirom na veliki udio prostornog drva, rad na sječi i izradi uključivao je veliki broj radnika i to u znatnoj mjeri sezonskih. Za vrijeme kapitalističkog uređenja Zemlje, u državnim i privatnim šumama, kao i imovnim općinama i zemljišnim zajednicama, stabla za sječu su prodavana na panju trgovcima, odn. drvno-prerađivačkim poduzećima, pa su kupci eksploatirali šume u vlastitoj režiji. Ipak je već iza prvog svjetskog rata uvedena u državnim šumama i šumama imovnih općina izrada drva u vlastitoj režiji, što je negdje obuhvatalo i do 50% etata. Nakon Oslobođenja, iza drugog svjetskog rata, kada šume najvećim dijelom postaju društveno vlasništvo, eksploatacija šuma postupno prelazi u djelokrug šumskih radnih organizacija. Poslije Oslobođenja nakon drugog svjetskog rata 1947. g. uvedena je primjena motornih lančanih pila za dva radnika. Te se pile nisu dugo zadržale u upotrebi. Njihova velika težina, nedostatak rezervnih dijelova, nestručnost radnika, uzrokovali su napuštanje primjene ovih pila i povratak na ručne pile. 1960—61. godine uvode se u upotrebu motorne pile za jednog radnika. U početku su se radničke grupe sastojale od tri do pet članova samo s jednim motoristom a u novije vrijeme se grupa sastoji od 2 radnika i motorne pile, tako da se radnici izmjenjuju u radu motornom pilom. Ima slučajeva da se radnici služe s dvije motorne pile, lakom i teškom. U prorednim sastojinama radi i po jedan radnik sam. Motorne pile se koriste za obaranje stabala, kresanje grana i prepiljavanje. Pile su u nekim radnim organizacijama uglavnom vlasništvo poduzeća, dok su drugdje vlasništvo radnika. Kod primjene motornih pila učinak se kod sječe i izrade u odnosu na rad ručnim pilama u velikoj mjeri povećao. Kod izrade tehničkog oblog drva listača učinak se povećava, obzirom na kubaturu stabla, 2,74—4,45 puta a kod prostornog drva ca. 2 puta, Tomiči ć (19). Kod sječe i izrade bukovine učinak se povećava 2,92 puta, a kod jelovine 2,65 puta, K 1 e p a c et al., (15). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Radi povećanja učinka i smanjenja troškova proizvodnje, postepeno se napušta izrada jednometarskog cijepanog celuloznog drva i drva za proizvodnju drvnih ploča i prelazi se na izradu višemetarskog (4—6 dugog) necijepnog drva, pogotovo u prorednim sastojinama. Na ovaj način učinak se povećao gotovo lOO10/». Umjesto klasične sortimentne metode uvodi se deblovna odnosno poludeblovna metoda ili metoda duge oblovine, tako da se poslije obaranja i kresanja granja dalja izrada obavlja na pomoćnom stovarištu ili na stovarištima proizvođača. U sastojinama četinjača još prije kratkog vremena drvo je korano ručno na sječini, a utrošak vremena koranja u vrijeme mezgre iznosio je oko 44´°/» efektivnog vremena sječe i izrade. Izgradnjom centralnog mehaniziranog stovarišta drvo se kora pomoću strojeva, prepiljuje se u trupce i sortira. Gore navedenim provedenim mjerama smanjen je broj radnika na sječi i izradi, sniženi su troškovi proizvodnje i u izvjesnoj mjeri je provedena humanizacija rada. Strojevi za obaranje stabala, te za obaranje i izradu (harvesteri), zatim procesori i strojevi za kresanje grana kod nas se gotovo ne primjenjuju. Mogućnost primjene ovih strojeva se ispituje. Međutim, obzirom na sastojinske i terenske prilike, možemo smatrati da će motorna pila biti kod nas još duže vrijeme u određenim slučajevima nezamjenjiva, kako to tvrdi H ä- b e r 1 e (13) za srednjeevropske prilike. Nadalje se ispituje gradnja centralnih mehaniziranih stovarišta za listače, kao i problem usitnjavanja biomase stabala, odn. njegovih dijelova na sječini ili na pomoćnom stovarištu. B Transport a Privlačenje drva Sve do drugog svjetskog rata ne može se govoriti o mehanizaciji radova na privlačenju drva. Tehničko oblo drvo se privlačilo konjskom vučom, a prostorno se izvozilo, sanjkalo, iznosilo tovarnim konjima (samaricama). Privlačenje su u pravilu obavljali privatnici, kirijaši, profesionalni ili poljoprivrednici van sezone poljoprivrednih radova. S organizacionog stajališta ovaj način privlačenja je bio jednostavan. Na strmim terenima u dosta slučajeva drvo se slobodno spuštalo (klizalo) niz drče i to tehnička oblovina i prostorno drvo. Za prijevoz drva građene su šumske željeznice tako da se drvo privlačilo do šumskih pruga. Traktori za privlačenje drva počeli su se kod nas primjenjivati od godine 1960. Pored nešto traktora gusjeničara nabavljeni su u glavnom traktori s kotačima. Za privlačenje se primjenjuju laki adaptirani poljoprivredni traktori, te šumski zglobni traktori srednje teški i teški. Traktori za vuču po tlu mahom su opremljeni jedno- ili dvobubanjskim vitlom. Nadalje za privlačenje (izvoz) do pomoćnog stovarišta primjenjuje se, većinom u nizinskim šumama, forvarderi. Za izvoženje se primjenjuju i adaptirani poljoprivredni traktori s prikolicom. 327 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Za privlačenje prostornog drva iznošenjem primjenjuju se i traktori sa specijalnim uređajima, uglavnom domaće proizvodnje. Brojno stanje traktora i traktorskih prikolica prema I g r č i ć u (14) prikazano je u pregledu 3.* Učinak nekoliko tipova traktora kod privlačenja i izvoženja drva prikazan je u tabeli 1. Kod vuče po tlu primjenjuje se deblovna i poludeblovna metoda, metoda utovarnih dužina, rjeđe sortimentna metoda, dok se kod izvoza forvarderima i traktorima s prikolicama primjenjuje sortimentna metoda. Privlačenje drva nije potpuno mehanizirano, pa se još primjenjuje i konjska vuča. Poseban problem predstavlja privlačenje prostornog drva iz teško pristupačnih predjela. Zadovoljavajuće rješenje još nije nađeno, pa se još uvijek primjenjuju samarice (tovarni konji). Pored traktorskih terena dio šumskih terena se može nazvati terenom traktora i žičara, a jedan dio isključivim područjem žičara. Zičare su se jedno vrijeme nakon Oslobođenja primjenjivale, zatim je njihov broj smanjen, tako da su u primjeni ostale tri prijenosne žičare. U posljednje vrijeme se unajmljuju u nekim slučajevima mobilne žičare. Šumske željeznice su gotovo potpuno likvidirane a umjesto njih građene su i grade se šumske ceste. Pored cesta grade se i šumske vlake pa tako možemo govoriti o primarnoj i sekundarnoj otvorenosti šuma. Primarna otvorenost šuma kamionskim cestama nije svuda zadovoljavajuća i različita je kod pojedinih šumskih gospodarstava, iznosi u prosjeku 5 m/ha do preko 12 m/ha, s tim da na pojedinim područjima otvorenost doseže i 35 m/ha. Stoga je potrebno mrežu šumskih cesta proširivati, vodeći računa o tome da se obzirom na specifičnosti pojedinih područja dostigne optimalna otvorenost. Gradnji šumskih vlaka je cilj da se omogući primjena traktora kod privlačenja kao i da se izbjegne kretanje traktora po sastojini. Traktori se trebaju kretati po vlakama, a sakupljanje drva do vlaka obavlja se vitlom montiranim na traktor ili nekim drugim sredstvom. U gušćim, pogotovo mlađim sastojinama, primjena traktora za privlačenje drva bez sekundarnog otvaranja nije ni moguća. Težnja je da razmak vlaka u prosjeku bude ca. 100 m, i to na ravnijim terenima 120 m a na nagnutim terenima 80 m, što bi odgovaralo gustoći mreže vlaka (traktorskih puteva) od 100 m/ha, 83 m/ha, odn. 125 m/ha. Optimalna gustoća sekundarne mreže puteva je u fazi istraživanja. b Prijevoz drva s utovarom i istovarom Kako je naprijed napomenuto, drvo se ranije prevozilo šumskim željeznicama a danas cestama. Drvo se prevozi kamionima, odn. kamionima s prikolicama. Na kraćim udaljenostima drvo se prevozi traktorima s prikolicom te forvarderima, koji služe i za izvoz, tako da se na taj način eliminira pretovar. Kako je rečeno, u dosta slučajeva se primjenjuje deblovna i poludeblovna metoda, pri čemu je obično obuhvaćen dio debla koji sadrži tehničko drvo. U tom slučaju se na pomoćnom stovarištu vrši prepilivanje u Sortimente (trupce i dr.) koji se prevoze. Duga oblovina se rjeđe prevozi. * Na str. 325. |