DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 44     <-- 44 -->        PDF

UDK 630*95 + 630*5 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 319


UREĐIVANJE I IZMJERA ŠUMA


Ankica PRANJIC*


Osnovne informacije o šumi, šumskoj površini, uglavnom dobijamo od
dendrometrije, fotogrametrije i šumske geodezije. Šumari su ove informacije
u prošlosti koristili a i danas koriste za izradu planova gospodarenja šumom,
imajući pri tome u vidu uglavnom proizvodnju drvne tvari u šumi.
Prema tome razvoj spomenutih osnovnih šumarskih disciplina je u uskoj
vezi s razvojem uređivanja šuma.


Potrebno je naglasiti da uređivanje šuma u nas ima stvarno bogatu
tradiciju. Od Krčkih statuta (1388. god.) pa do danas, uređivanje šuma je
prolazilo kroz niz razvojnih stepenica, što je po našem mišljenju imalo značajan
utjecaj na današnje planiranje i sakupljanje informacija u šumarstvu.


Iz prvih dokumenata odnosno uputstava za uređivanje šuma izdanih
1452. god., 1775. god. te 1769. god. vidimo da se prvo planiranje u šumarstvu
provodilo na osnovi površina. Prema Zakonu o šumama iz 1852. god. odnosno
1858. god. gospodarska osnova treba propisati, koliko i kako treba sječi u
šumi, a već 1881. god. u Krajiškim imovnim općinama propisuje se etat po
formuli austrijske kameralne takse. Prve gospodarske osnove se izrađuju
koncem 19. stoljeća po posebnom uputstvu tzv. Naputku. Prema tim uputstvima
dobni razredi imaju jednake površine a zadnja tri i jednake volumene.
Za preborne sastojine jele i bukve Gorskog Kotara postoje normale.


Ovakav razvoj planiranja u šumarstvu slijede i ostale šumarske discipline.
Najprije su tražene informacije o izmjeri površine, a zatim o izmjeri
pojedinih komponenata stabala i sastojina. Izrađuju se novi instrumenti za
izmjeru promjera i visina, konstruiranju volumne tablice i već tada imamo
pokušaje uvođenja fotografije u izmjeri šuma. Volumen sastojine se određuje
na osnovi informacija sakupljenih na površini koju taksator proizvoljno
određuje, a obračun po metodama realnih predstavnika.


Koncem 18. i početkom 19. stoljeća gospodarenje u našim šumama je
bilo dosta intenzivno, što je jednim dijelom zasluga i vrlo intenzivnog razvoja
šumarske nastave. Međutim gospodarilo se u dva smjera. Sa šumama
pod naročitim javnim nadzorom (općinske, crkvene šume) gospodarili su domaći
stručnjaci a u državnim šumama stranci po austrijskim i mađarskim
instrukcijama.


Za naše gospodarenje šumama posebno je značajan Zakon o šumama iz
1929. god. po kojem se zahtjeva potrajnost prihoda. Državne visoke regularne
šume se uređuju prema Uputstvu iz 1931. godine. Revizija gospodarenja


Prof. dr Ankica Pranjić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Simunska
cesta br. 25.