DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 44 <-- 44 --> PDF |
UDK 630*95 + 630*5 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 319 UREĐIVANJE I IZMJERA ŠUMA Ankica PRANJIC* Osnovne informacije o šumi, šumskoj površini, uglavnom dobijamo od dendrometrije, fotogrametrije i šumske geodezije. Šumari su ove informacije u prošlosti koristili a i danas koriste za izradu planova gospodarenja šumom, imajući pri tome u vidu uglavnom proizvodnju drvne tvari u šumi. Prema tome razvoj spomenutih osnovnih šumarskih disciplina je u uskoj vezi s razvojem uređivanja šuma. Potrebno je naglasiti da uređivanje šuma u nas ima stvarno bogatu tradiciju. Od Krčkih statuta (1388. god.) pa do danas, uređivanje šuma je prolazilo kroz niz razvojnih stepenica, što je po našem mišljenju imalo značajan utjecaj na današnje planiranje i sakupljanje informacija u šumarstvu. Iz prvih dokumenata odnosno uputstava za uređivanje šuma izdanih 1452. god., 1775. god. te 1769. god. vidimo da se prvo planiranje u šumarstvu provodilo na osnovi površina. Prema Zakonu o šumama iz 1852. god. odnosno 1858. god. gospodarska osnova treba propisati, koliko i kako treba sječi u šumi, a već 1881. god. u Krajiškim imovnim općinama propisuje se etat po formuli austrijske kameralne takse. Prve gospodarske osnove se izrađuju koncem 19. stoljeća po posebnom uputstvu tzv. Naputku. Prema tim uputstvima dobni razredi imaju jednake površine a zadnja tri i jednake volumene. Za preborne sastojine jele i bukve Gorskog Kotara postoje normale. Ovakav razvoj planiranja u šumarstvu slijede i ostale šumarske discipline. Najprije su tražene informacije o izmjeri površine, a zatim o izmjeri pojedinih komponenata stabala i sastojina. Izrađuju se novi instrumenti za izmjeru promjera i visina, konstruiranju volumne tablice i već tada imamo pokušaje uvođenja fotografije u izmjeri šuma. Volumen sastojine se određuje na osnovi informacija sakupljenih na površini koju taksator proizvoljno određuje, a obračun po metodama realnih predstavnika. Koncem 18. i početkom 19. stoljeća gospodarenje u našim šumama je bilo dosta intenzivno, što je jednim dijelom zasluga i vrlo intenzivnog razvoja šumarske nastave. Međutim gospodarilo se u dva smjera. Sa šumama pod naročitim javnim nadzorom (općinske, crkvene šume) gospodarili su domaći stručnjaci a u državnim šumama stranci po austrijskim i mađarskim instrukcijama. Za naše gospodarenje šumama posebno je značajan Zakon o šumama iz 1929. god. po kojem se zahtjeva potrajnost prihoda. Državne visoke regularne šume se uređuju prema Uputstvu iz 1931. godine. Revizija gospodarenja Prof. dr Ankica Pranjić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Simunska cesta br. 25. |