DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Imajući u vidu vrlo dugu šumarsku tradiciju na području Hrvatske, vrlo kvalitetne i očuvane šume na ovom prostoru, vrijednost šuma koja svakim danom raste i opasnosti koje su svakim danom uočljivije u šumama, uvjereni smo da kod nas postoje snage, znanje i želja da stručnim i znanstvenim radom osiguramo našim šumama bolju budućnost. Naš je veliki i jedini zadatak da šume ovog područja uzgojimo na taj način da budu dobre gospodarske šume, a takve šume istovremeno imaju dobru općekorisnu ulogu jer zadovoljavaju socijalne i zaštitne potrebe stanovništva. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 38 <-- 38 --> PDF |
UDK 630*4 (497.13) --31« Sum. list CX (10B6) 313 RAZVOJ I SADAŠNJE STANJE ZAŠTITE ŠUMA Milan ANDROIC v U pojedinim razvojnim etapama Društva odnos prema šumi dolazio je do izražaja na različite načine: od osvajanja poljoprivrednih površina na račun šuma, kojih je tada bilo u izobilju, do spoznaje, da su šume od neprocjenjive koristi u materijalnom i općekorisnom smislu. Sve do kraja 18. stoljeća šume su bile izvrgnute uništavanju i čovjek je prema šumi imao negativan stav. Relativno mali broj stanovnika u prošlosti, nerazvijena industrija koja bi crpila sirovine iz šume nisu u Evropi, pa ni u nas zahtijevale neke posebne mjere za očuvanje i zaštitu šuma. Ipak u pojedinim krajevima pokazale su posljedice nerazumnog postupka sa šumama njihovom devastacijom, pojavama aridnosti, erozije, bujica i krša. Strah od nestašice drva, a i sve manje drva pogodnog za gradnju brodova u ono vrijeme, primorale ´su tadašnje vlasti da nastoje spriječiti bezobzirno uništavanje šuma. O tome postoji dokumentacija stara više stotina godina. U gradskim statutima: ninskom iz 1103. godine, korčulanskom iz 1240. godine, dubrovačkom iz 1272. godine, trogirskom iz 1327. godine, krčkom iz 1388. godine i dr. nalaze se propisi o očuvanju šuma od neracionalne sječe pašarenja i požara. Nije čudo. da su takvi propisi nastali prvo na području sadašnjeg devastiranog Krasa, jer su tu socio-ekonomski uvjeti bili takvi, da su antropogeni faktori u nepovoljnim ekološkim uvjetima bili značajni faktor u narušavanju ekološkog balansa u šumama te su prvotne šumske zajednice bile zamijenjene raznim degradacijskim stadijima s terminalnom fazom stvaranja golog krša. U kontinentalnom dijelu naše zemlje taj proces devastacije šuma nastupio je kasnije i nije imao, niti intenzitet niti tok kao onaj na kršu. A i posljedice su na relativnom šumskom tlu bile daleko blaže. Razvojem Društva rastu i potrebe za drvom u raznim granama ljudske djelatnosti i spoznaja o općekorisnim funkcijama šuma, pa se sve više mijenja do tada negativni stav prema šumama i javlja potreba za njeno očuvanje i zaštitu. No proces uništavanja šuma već je toliko uznapredovao, da su ogromne površine na kršu ogoljele, a površina šuma u cijeloj Evropi svedena je na 25l% od prvotne, što je imalo velike negativne posljedice za klimu, floru, faunu i za život čovjeka uopće. Zaštiti šuma mnogo su pridonijele već spomenute legislative i šumarske discipline uzgajanja i uređivanja šuma, koje se razvijaje sredinom devetnaestog stoljeća i vodile računa o pomlađivanju, njezi i racionalnoj sječi te o principu potrajnosti, elementima veoma značajnim za održavanje stabiliteta šumskih ekosistema, u krajnjoj liniji i njihova zdravstvenog stanja. No unatoč tome opasnost po šume postaje sve veća. Razvoj tehnike, tehnologije´ i znanosti donio je neslućeni napredak u razvoju Društva te standardu i kva*) Prof. dr dipl. inž. Milan Androić, sveučilišni profesor u miru, Zagreb, Čazmanska bb. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 39 <-- 39 --> PDF |
litetu ljudskog života. Potreba za drvom u svijetu raste, jer ono postaje teiro-´ vina neophodna za građevinarstvo, mehanička i kemijsku preradu — finalnu proizvodnju. Šume jedva da su u mogućnosti da zadovolje te potrebe i pritisak na njih sve više raste što nije bez opasnosti za njihovu općekorisnu funkciju, koja je, više nego ikada, neophodna za kvalitet ljudskog življenja. Od tih promjena, koje je čovjek provodio u prirodi, po svom obimu i značenju prvenstveno se one odnose na šume. Povjesničari kažu, da je u 16. stoljeću, u doba Karla V, vojska mogla proći s juga Španjolske do sjevera Evrope da i ne iziđe iz šume. Danas se taj put može prijeći, da se ne uđe u šumu. Ali nije u pitanju samo drastično smanjenje šumske površine. Promjene koje civilizacija nosi sa sobom u građevinarstvu, prometu, industrijalizaciji, stvaranju izvora energije, turizmu i dr. izazivaju promjene u biosferi, koje ostavljaju posljedice u šumskim ekosistemima. Promjene vodnog režima u tlu, onečišćenje zraka i vode, imisije i radioaktivnost imaju dalekosežne posljedice za šumske ekosisteme, pa je krajnji čas da se poduzme niz mjera za održavanje i očuvanje šuma tj. za njihovu zaštitu. No to više nije samo stvar šumarskih stručnjaka i šumarske službe, već svih društvenih i političkih faktora odnosno Društva u cjelini. NAJVAŽNIJI PPvOBLEMI ZAŠTITE ŠUMA U NAS Bespravne sječe, pašarenje, uzurpacije šumskih površina i neracionalno gospodarenje davno su, a osobito u poslijeratnom periodu, prestali biti problemi koji bi nas trebali zabrinjavati. Veliku opasnost za šumu još uvijek su šumski požari, o čemu će biti poslije riječi. Najvažniji problemi su masovna sušenja u gotovo svim šumskim ekostemima. Početkom ovog stoljeća naglo se pogoršalo zdravstveno stanje naših šuma. Sušenja se javljaju na manjim ili većim površinama u vremenu s različitim intenzitetom. Donosimo ovdje prikaz samo za. najraspostranjenije prirodne šumske ekosisteme i kulture nekih vrsta šumskog drveća. A Sastojina hrasta, brijesta i jasena Sastojine hrasta, brijesta i jasena zauzimaju površine u nizinama između Drave, Save i Kupe. Prva jača sušenja hrastovih stabala (Quercus peduncu-lata Ehrh.) zapažena su 1910. godine iako je i prije toga bilo sušenja, ali u daleko manjem opsegu. Uzroci sušenja su kompleksne naravi iako mnogi isstraživači dovode to sušenje u vezu s pojavom patogene gljive pepelnice {Microsphaera alphytoid.es) i defolijacijom koju izaziva u prvom redu gubar (Lymantria dispar). Novija istraživanja uzimaju u obzir i promjene vodnog režima u tlu (podizanju i spuštanju razine vode kroz dulji vremenski period) izazvane kako klimom tako i aktivnošću čovjeka izgradnjom nasipa, kanala, cesta, retencija itd. Kao činilac navode se i nepravilni postupci gospodarenja (izostanak ili zakašnjenje prorede i dr.). Sušenje se javlja u tri vida: a) kronično sušenje ili sušenje koje traje nekoliko pa i desetak godina, b) brzo sušenje, koje se javlja u godini dana, obično nakon koincidencije nepovoljnih uvjeta u tlu i defolijacije, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 40 <-- 40 --> PDF |
c) rapidno sušenje koje je karakterizirano prisustvom gljive Ceratocystis sp. i koje traje samo nekoliko tjedana ili mjeseci. Velik je broj štetnika na hrastu, koji izazivaju parcijalnu ili totalnu defolijaciju, a najvažniji su gubar (Lymantria dispar), zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea), hrastov savijač (Tortrix viridana), hrastov četnjak (Thaumatopea processioned), razne vrste grbica (Geometride), ose listarice (Apetymus abdominalis) i dr. Dvadesetih godina ovog stoljeća počelo je u navedenim sastojinama sušenje brijeta (Ulmus campestris). Ovdje je neposredni uzročnik poznat. To je patogena gljiva Ceratocystis ulmi i bolest nazvana grafioza, koju prenose brijestovi podkornjaci Scolytis scolytis i S. multistriatus prigodom dopunske ishrane. Vjerojatno su i ostali faktori navedeni za hrast imali udjela u procesu sušenja, a sušenje brijesta sigurno je pridonijelo slabljenju ekosistema u cjelini. Stoga nije čudo, da je i treća dominantna vrsta jasen (Fraxinus angustifolia) pedesetih godina ovog stoljeća počeo se masovno sušiti. I ovdje se pripisuje sušenje pojavi jasenove pipe (Stereonychus fraxini), ali se ne smiju isključiti ni drugi faktori: promjena vodnog režima u tlu, način gospodarenja i dr. B Ugibanje jele u prebornim šumama Hrvatske i Slovenije Jela se, u zajednici s bukvom i smrekom, u planinskim dijelovima Hrvatske i Slovenije nalazi u svom optimumu. Ipak već duže vrijeme, a osobito poslije 1950. godine, javlja se sušenje jele većih razmjera, karakteristično za Lu vrst u cijeloj Evropi. U Hrvatskoj je jedan od faktora moljac jelinih iglica (Argyresthia fundella), a u posljednje se vrijeme ozbiljno razmatra onečišćavanje atmosfere (imisije polutanata) i sniženjem pH u tlu. Bez sumnje da u sindromu koji dovodi do ugibanja jele ima značenje il klima. Posljedice ugibanja jele su to teže, što ona raste u brskim područjima veće nadmorske visine, gdje je tlo uslijed sušenja izloženom na strmim terenima eroziji. Na granici areala ta je opasnost još veća. C Sušenje bukovih sastojina U posljednjih desetak godina pojava sušenja bukve poprima široke razmjere. Prvo sušenje zapaženo je u Istri na planini Učki, zatim u Srbiji na Kosmaju. Sada bukva ugiba i u planinama središnje Hrvatske. Kalniku, Bilogori, Papuku, Petrovoj gori. I za sušenje bukve postoji nekoliko hipoteza. Neki autori (Vajda , 1954) smatraju da je slijed faktora koji dovode1 do sušenja bukve: 1. intenzivna sječa, 2. ispiranje površinskog sloja humusa i izlaganje korjenja insolaciji i 3. bijela trulež (Fomes fomentarius) i štetnik bukov krasnik (Agrilus viridis). Autori Prpić, Ra uš i Matić govore o bukvi na Bilogori i Kalniku, gdje je bukva naselila terene koji su pripadali zajednici hrasta kitnjaka (Querceto-carpinetum Horv.). Uslijed promjene ekoloških uvjeta, prije svega vlage i topline, nastupilo je fiziološko slabljenje stabala s napadom gljiva roda Nectria (konidijski stadij Cylindrocarpum Wilkommii Weleny) i još nekih drugih vrsta istog roda. 315 |