DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 36 <-- 36 --> PDF |
đivanju sastojina, gdje je znanost dala veliki prilog kako kod određivanja načina tako i kod određivanja intenziteta prorede. Ostaje jedan ne baš mali zadatak da te metode nađu što širu primjenu u praksi a posebno da ih usvoje oni koji izrađuju osnove gospodarenja. Kad su u pitanju radovi na njezi šuma do prvih proreda, dakle radovi pretežno u prvom desetljeću starosti sastojine, onda se na prvo mjesto stavlja problem visokih troškova, dakle problemi organizacijske prirode, dok su biološki problemi u većini slučajeva rješeni. Prema tome, glavni zadatak uzgajivača koji rade na njezi regularnih sastojina do prvih proreda je u tome da se pronađu najracionalnije metode zahvata koji će osigurati kvalitetnu sastojinu. Uvođenje za tu svrhu posebno konstruirane mehanizacije je jedan od puteva koji će u svakom slučaju dati dobre rezultate. Preborne šume u Hrvatskoj su jedne od najočuvanijih šuma u odnosu na količinu drvne mase. S obzirom da su to šume u kojima se najmanje radilo s aspekta uzgajanja šuma ta masa nije raspoređena u prebornu strukturu te se one nalaze u fazi poremećene preborne strukture te radi toga izostaje prirodno pomlađivanje. Pored toga što jela izuzetno često i obilno rađa sa sjemenom, izostanak prirodnog pomlađivanja je posljedica lošeg gospodarenja u prošlosti. Samo radovi na formiranju preborne strukture zahvata u prebornu sastojinu s kojima ćemo istovremeno obavljati njegu svih razvojnih stadija (zaštita i njega pomlatka, čišćenje i prorjeđivanje) te sječe stabala koje imaju dimenziju zrelosti, omogućit će dobru regeneraciju, stabilnost i produktivnost tih šuma. Čiste sječe prebornih šuma te unošenje smreke i drugih autohtonih četinjača u stabilne preborne šume je nažalost velika pogreška načinjena u šumarstvu Hrvatske. Ispravljanje tih grešaka je najveći i najvažniji zadatak šumara koji rade u prebornim šumama Hrvatske. Panjače ili šume niskog uzgojnog oblika zauzimaju velike površine na području Hrvatske. Pred uzgajivačima stoji veliki zadatak pretvorbe panjača u šume visokog uzgojnog oblika. Imajući u vidu iskustvo iz prošlih razdoblja kad se je obavljala direktna konverzija sastojinskog i uzgojnog oblika čistim sječama panjača i sadnjom četinjača, smatramo da to nije najbolji put pretvorbe panjača u visoke šume. Panjača je tijekom vremena formirala i sačuvala šumsko tlo sa svim njegovim osobinama koje su prilagođene ekosistemu konkretne listače koja se na njemu nalazi. Unošenjem četinjača u tla koja su u opt´mumu za razvoj autohtonih listača osuđujemo unaprijed novopodignutu kulturu na propast ili ćemo se morati izvrgnuti ogromnim troškovima njege i spašavanja unošenih listača. Prema tome naredni zadaci uzgajivača u Hrvatskoj bi bili pretvorba panjača u sjemenjače. To se može obaviti oplodnim sječama ako za to postoje uvjeti ili unošenjem sadnica ili sjemena autohtonih vrsta drveća po principima oplodnih sječa. 3. ZAKLJUČNE NAPOMENE U ovom kratkom prikazu povijesnog razvoja i sadašnjeg stanja uzgajanja šuma u Hrvatskoj s malim osvrtom na zadatke koje nas čekaju u budućnosti htjeli smo na jednom mjestu i u skraćenom obliku dati naše viđenje problematike uzgajanja šuma kod nas. 311 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Danas se na području Hrvatske nalazi oko 40.000 ha kultura četinjača različitih vrsta drveća i različite starosti. Svakim danom s radovima koji su u toku površina se povećava. Radi toga je nužno definirati najvažnije probleme koji su vezani uz kulture četinjača i koje treba sustavno rješavati. Mišljenja smo da bi trebali intenzivirati radove na njezi postojećih i budućih kultura posebno na njezi kultura proredom. Nužno je za svaku kulturu odrediti intenzitet i način prorede uz određeni turnus prorede, uz napomenu da su istraživanja na tom području dala dobre rezultate i da se mogu sa sigurnošću primjeniti u praksi. Osim njega neophodno je raditi na obnovi kultura koje su doživjele svoju zrelost. Većina kultura podignutih na degradiranim staništima su imale pionirsku ulogu. Tijekom jedne ophodnje kulture su odigrale svoju pionirsku ulogu te su ostvarile optimalne uvjete za povratak autohtone vegetacije na te površine. U većini slučajeva prirodna sukcesija autohtone vegetacije u stare kulture je dobar putokaz kako treba obnavljati zrele kulture četinjača. Radovi na znanstvenim istraživanjima tog problema su upravo dokazali ispravnost takvog stava. Najvrednije, najproduktivnije i najstabilnije šume u Hrvatskoj su prirodne autohtone sastojine kao regularne ili preborne sastojine visokog uzgojnog oblika. Dok su preborne sastojine isključivo vezane za prirodni areal rasprostranjena obične jele (Abies alba) te s običnom bukvom i običnom smrekom tvore preborne sastojine, u Hrvatskoj rasprostranjene na oko 300.000 ha, dotle su regularne sastojine u visokom, srednjem i niskom uzgojnom obliku, kao i u drugim degradicijskim stadijima (šikare, makije i dr.) te zauzimaju oko 2.000.000 ha površine. Uzgojni radovi u regularnim sastojinama dijele se na radove njege šuma i na radove pomlađivanja. Navedeni radovi prate sastojinu od njenog nastanka pa tijekom cijele ophodnje do dovršene sječe i pomlađivanja. Interesantno je napomenuti da su radovi u prirodnim sastojinama, posebno radovi na njezi uvijek bili zapostavljeni dok je trajala kampanja ili »očetinjavanja « ili »topolarstva«, izuzevši onu zadnju akciju organiziranog pošumljavanja. Bez obzira na navedeno, u današnje vrijeme je prisutna velika aktivnost i rad šumara uzgajivača na pomlađivanju regularnih sastojina kao i na radovima njege, posebno na zaštiti i njezi pomlatka, te čišćenju i proređivanju sastojina. Zbog poremećenih strukturnih odnosa u sastojinama nastalih sušenjem šuma, smanjene drvne mase, izostanka obilnog uroda sjemena, zakorovljavanja ili zamočvarenja tla, javljaju se problemi kod pomlađivanja sastojina. Navedeni problemi su ujedno i zadaci šumarske znanosti i prakse koje treba rješavati danas i u buduće. Umjetno pomlađivanje je samo nužna mjera izazvana nemoći uzgajivača da sastojinu prirodno pomladi. Izostanak prirodnog pomlađivanja je znak da u sastojini pucaju karike stabilnosti pa je umjetna obnova samo posljedica značajnih promjena koje se dešavaju u sastojini i koje treba rješavati prije nego što dođe do obnove. Putevi i načini rješavanja tih problema su jasni šumarskoj znanosti i praksi, samo ih treba na vrijeme i stalno provoditi. Ako promatramo radove na njezi regularnih sastojina sa stajališta znanstvenih i praktičnih dostignuća kao i problema koji su ujedno i naredni zadaci, onda možemo posebno istaknuti da je puno učinjeno na rješavanju problema njege u šumama Hrvatske. To posebno vrijedni za radove na prorje 310 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 32 <-- 32 --> PDF |
UDK 630*2 (497.13) »31« Sum. list CX (1936) 307 SADAŠNJE STANJE I POVIJESNI RAZVOJ UZGAJANJA ŠUMA U ŠUMARSKOJ PRAKSI I ZNANOSTI HRVATSKE Slavko MATIĆ* 1. UZGAJANJE SUMA JUČER Uzgajanje šuma, sa svojim obilježjima temeljne znanstvene i stručne discipline, imalo je i danas ima vrlo važnu ulogu u razvoju šumarstva Hrvatske i Jugoslavije. Uzajamnost uzgajanja šuma i šumarstva u širem značenju očitovala se u čvrstoj povezanosti tijekom povijesnog razvoja. Radi toga možemo s punim pravom tvrditi da se razvoj šumarstva jedne zemlje može ocjenjivati prema razvoju i stupnju razvijenosti uzgajanja šuma. Šumarska znanost a s tim i uzgajanje šuma je nastala iz opravdane bojazni da će zhog neurednog gospodarenja i neopravdanih sječa nestati šume koje su već tada prije dva stoljeća davale industriji onog vremena neophodnu sirovinu. Zbog istih razloga, samo nešto kasnije, ta misao je podrla i na područje Hrvatske, tako da se već 1946. godine osniva Šumarska sekcija u okviru Hrvatsko- slavonskog gospodarskog društva. Osnivanjem ovog prvog Šumarskog društva na slavenskom jugu se udaraju temelji početka organiziranog nastavnog i znanstvenog rada u našim krajevima a čiji su inicijatori bili šumari Hrvatske (F. Sporer, D. K o s i A. T o m i ć). Ovaj datum može u povijesti šumarstva Hrvatske ostati zabilježen kao prvi korak na organiziranom radu u uzgajanju šuma na podizanju i očuvanju naših šuma, koje su već tada bile dobrano ugrožene čistim kolonijalnim i eksploatacijskim sječama. Nedugo nakon toga, već I860, godine, osniva se u Križevcima Gospodarsko- šumarsko učilište koje udara temelje šumarskoj nastavi i znanosti ne samo u Hrvatskoj nego na cijelom slavenskom jugu. Taj datum ostaje isto tako značajan za razvoj uzgajanja šuma jer obilježava trenutak kada su nastava i nauka na inicijativu prakse uzele šume ovog područja u svoje ruke te odgojem i izobrazbom mladih šumarskih inženjera održavaju 126-godišnji kontinuitet uzgajanja i podizanja naših šuma. Stručni šumarski časopis »ŠUMARSKI LIST« koji kao organ Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva izlazi 1, liječnja 1877. godine predstavlja značajan podstrek u razvoju uzgajanja šuma. Na njegovim stranicama se javljaju najsposobniji šumari onog vremena i pored ostalih obrađuju snačajan broj uzgajivačkih tema i problema. * Prof. dr Slavko Matić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Simunska cesta br. 25. 307 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Radi daljnjeg unapređenja nastave i istraživanja u okviru ovog predmeta potrebno bi bilo nabaviti novu opremu, proširiti rasadnik, te podići jedan staklenik sa mogućnošću kontrole svjetla, vlage i temperature, čime bi se bitno unaprijedila istraživanja na problematici klonskog šumarstva. Katedra raspolaže većim brojem stranih stručnih knjiga te velikim brojem separata, čiji je sadržaj vezan za ovo znanstveno područje. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Prvi nastavnik ovog predmeta bio je Akademik Prof. dr Mirko Vidaković. Od 1966. do 1969. godine u odsutnosti/Prof. dr Mirka Vidakovića ovaj predmet predaje Mr Ante Krstinić. Prof. dr Mirko Vidaković po povratku iz Pakistana, gdje je boravio kao ekspert FAO, opet preuzima ovaj predmet. Od 1968. do 1975. godine pri ovom predmetu djeluje kao asistent Mr Ante Krstinić. te od 1975. do danas i kao predmetni nastavnik, uz Prof. dr Mirka Vidakovića. Od 1960. godine kao stručni suradnik radi Mr Branka Jurković-Bevilacqua. a od 1986. godine je na ovom premetu postavljen asistent Ing. Davorin Kajba. Predmet se predaje u III i IV semestru (2 + 0 i 2 + 1) sa dva dana terenske nastave za studente dodiplomske nastave. U okviru ovog predmeta organizirana je i postdiplomska nastava za zvanje magistra znanosti, a materija iz ovog predmeta predaje se i u okviru pojedinih specijalističkih postdiplomskih studija. Nastavnu materiju u okviru ovog predmeta u dodiplomskoj nastavi čine slijedeća područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća: Molekularna genetika, genetika kvalitativnih i kvantitativnih svojstava, metode oplemenjivanja šumskog drveća te dostignuća na oplemenjivanju autohtonih te važnijih altohtonih vrsta četinjača i listača, primjena dobivenih saznanja u praksi. Područja istraživanja u okviru Oplemenjivanja šumskog drveća: — Nasljeđivanje i oplemenijvanje pojedinih svojstava kod šumskog drveća. — Meduvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti kod crnog i običnog bora (Pinus nigra i P. sylvestris) — Izučavanje problema sjemenarstva te podizanje klonskih sjemenskih plantaža. — Oplemenjivanje listača brzog rasta (Salix, Alnus, Betula) — Oplemenjivanje za potrebe klonskog šumarstva. — Namjenska proizvodnja biomase u kratkim ophodnjama (Salix) — Utjecaj fiksiranog dušika crnom johom na uspijevanje klonova bijele vrbe. Za potrebe studenata dodiplomske i postdiplomske nastave postoje slijedeći udžbenici na hrvatsko-srpskom jeziku: — Borojević, S. i Borojević, K.: Genetika (udžbenik), Novi Sad, 1976. — Berberović, Lj.: Uvod u teorijsku genetiku populacija, Sarajevo, 1971. — Đokić, A.: Biljna genetika, Beograd, 1981. — Marinković, D.. Tucić, N., Kekić, V.: Genetika, Beograd, 1981. — Tucović. A.: Genetika sa oplemenijvanjem biljaka, Beograd, 1979. — Vidaković, M.: Četinjače — morfologija i varijabilnost, Zagreb. 1982. — Vidaković, M. i Krstinić. A: Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća, Zagreb, 1985. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 25 <-- 25 --> PDF |
stupci mikrokloniranja Leuce topola (više od 20 križanaca), (KolevskaPletikapić 1985), divlje trešnje (P e v a 1 e k-K o z 1 i n a, Jelaska 1985), hrasta (Pevalek-Kozlina, Jelaska 1986), breza, bagrem i johe. Neke od navedenih vrsta (topole, divlja trešnja i breze) su već vrlo dobro istražene i postupci su tako razrađeni, da omogućavaju brzu i masovnu proizvodnju topola, breza i divlje trešnje. Za ove vrste razrađen je i postupak prilagođavanja na rast u vanjskim uvjetima i prilagodbu na normalan postupak kakav imaju npr. klijanci ili reznice. Ostale vrste, naročito hrast (SI. 7) ili barem traže još mnogo budućih istraživanja. SI. 7. Indukcija rasla aksilarnih izdanaka u kulturi hrasta kitnjaka (Qu. petraea) na hranidbenoj podlozi ACM s dodatkom mješavine tri citokinina: BA, Kin i 2iP (0,3, 0,1, 0,1 mg/l). Kultura stara mjesec dana. Fig. 7 Induction of growth of twigs on oak (type sessile-flowered oak) on fertilised soil ACM with addition of three citokinines: BA, Kin and 2iP (0.3, 0,1, 0.1 mg/1). Cultivation duration 1 month. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 24 <-- 24 --> PDF |
BIOTEHNOLOSKA ISTRAŽIVANJA NA VRSTAMA ŠUMSKOG DRVEĆA* U ovom trenutku u svijetu šumske drvenaste vrste označene su kao prioritetni cilj za primjenu biotehnologije na biljkama. S realnim optimizmom očekuje se da će kombinacija novih biotehnologija s konvencionalnim oplemenjivanjem pružiti značajno veći dobitak u šumarstvu od primjene istog postupka u bilo kojem drugom području poljoprivrede. Naziv biotehnologij a kod višeg bilja podrazumjeva primjenu i korištenje tehnika stanične i molekularne biologije u oplemenjivanju. Tu se, dodatno, ubrajaju i tehnike klonske mikropropagacije, sintetičko sjeme, sinteza sekudarnih produkata i biokonverzija, generativne i somatske hibridizacije, izmjena staničnih organela. rekombinacija te uvođenje genetičkog materijala. Na šumskom drveću najobimnija istraživanja, do sada, urađena su na području istraživanja klonskog razmnožavanja u uvjetima in vitro, dok su ostale metode još u eksperimentalnoj fazi, a neke u samom početku. U Laboratoriju za kulturu biljnih stanica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu već desetak godina istražuje se mogućnost razmnožavanja šumskog drveća u uvjetima in vitro. Vrste četinjača i listopadnog drveća u podjednako zastupljene u ovim ispitivanjima. Crni bor (Pinus nigra Arn.) je naročito intenzivno istraživan (B e r l j a k 1984, K o 1 e v s k a-P 1 e t ikapić, Jelaska, Beri jak, Vidaković 1983, K o 1 e v s k a-P 1 et i k a p i ć, K r s n i k-R a s o 1 1984). Utvrđeno je, da se regeneracija biljaka in vitro iz eksplantata juvenilnog tkiva (embriji, klijanci i pupovi do tri godine starih biljaka) može dobiti na tri različita načina: a) indukcijom adventivnih pupova-izdanaka, b) poticanjem rasta aksilarnih pupova i c) oslobađanjem supresije meristema u kratkim izdancima (brahiblastima). Utvrđeni su optimalni hranidbeni i hormonski uvjeti za svaki od navedenih puteve kao i za svaku pojedinačnu fazu u razvitku biljaka crnog bora in vitro. Uvjeti su se razlikovali za indukciju, produženje izdanaka, multiplikaciju i zakorjenjivanje. Također se razrađen i postupak dobivanja održavanja trajnih kultura kalusnog tkiva crnog bora (K o 1 e v s k a-P 1 e t i k a p i ć 1982). Osim crnog bora istražuju se i neke druge vrste crnogoričnog drveća, kao npr.: kalifornijski libocedar (Calocedrus decurrens (Torr.) Florin (Jelaska, 1985) obalna sekvoja (Seguoia sempervires Endl.), Abies sp. U okviru ovih istraživanja izvršena su i citogenetska ispitivanja da bi se utvrdila genetska stabilnost kultura što je važno ako se ovaj sistem želi koristiti u vegetativnom razmnožavanju neke vrste. Utvrđen je stupanj nestabilnosti u ovisnosti o starosti kultura i korištenog medija u kalusnim kulturama i u organiziranim strukturalma u kulturi crnog bora, no on je bio daleko niži od istog kod nekih drugih biljnih vrsta što budi nadu da bi ovaj način bio pogodan za kloniranje bora (Papeš, Gara j-V rhovac, Jelaska, Kolevska- Pletikapić 1983). Vegetativno razmnožavanje i kloniranje u kulturi tkiva istraženo je i na većem broju listopadnih vrsta drveća. Metode indukcije adventivnih pupova i poticanje rasta aksilarnih izdanaka su korištene. Razrađeni su dobro po *) Ovo poglavlje napisala je Sibila Jelaska. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 296 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 23 <-- 23 --> PDF |
SI. 5. Utjecaj gnojidbe na sklopljenost krošanja smreke. Fig. 5 Influence of fertiliser on density of top of spruce tree. Tabl. 4. Prosječni broj šiški smrekovih uši šiškarica po tekućem metru vršnog dijela krošnje Tretiranje Broj šiški 43,7 o NP 5,4 NK 6,4 PK 40.9 NPK 6,7 NPK Mg 5,6 NPK Mg 6,2 N — dušik primjenjen u obliku amonijskog sulfata. NPK-gnojidba značajno je utjecala na smanjenje šteta izazvanih golomrazicom kod biljaka obične smreke, a još više biljaka omorike i sitkanske smreke (K o m 1 e n o v i ć, Grača n 1981). U najnovije vrijeme započelo se istraživanjem utjecaja onečišćenja atmosfere i pedosfere na fiziološke promjene kod šumskog drveća. UTJECAJ ISHRANE NA CVATNJU I PLODONOŠENJE Prva istraživanja odnosa ishrane i cvatnje, odnosno plodonošenja, šumskog drveća provodila su se kod nas u sjemenskim plantažama. Primjenom mineralnih gnojiva općenito su postizavani pozitivni rezultati, ali samo u onim plantažama u kojima je registrirana cvatnja. Jedan od najegzaktnijh pokusa u cilju izučavanja ove problematike postavljen je u kulturi američkog borovca u Zelendvoru kraj Varaždina (K o m |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ISHRANA MIKROELEMENTIMA U Hrvatskoj je dosta raširena kloroza pojedinih šumskih vrsta na karbonatnim tlima. Rezultati dosadašnjih istraživanja u poljoprivredi (A n i ć 1984) kao i onih malobrojnih u šumarstvu Martinović 1965, Komlenovi ć 1977, 1980., i dr.). pokazali su da je kloroza kultura uzgajanih na karbonatnim tlima vrlo složena i još uvijek nedovoljno proučena pojava. Ovaj fenomen pored ostalih nepovoljnih čimbenika vrlo često karakterizira i nepovoljna ishrana željezom. U istraživanjima ishrane makroelementima redovno se prati i ishrana mikroelementima. Pored željeza najviše su proučavani mangan i cink. Nedostatak mangana utvrđen je u borovim kulturama osnovanim na dolomitnoj rendzini kraj Srba. U nizu eksperimenata registriran je negativan utjecaj fosfora na nakupljanje cinka u biljkama više vrsta četinjača i hrasta lužnjaka (Komlenović 1984). Tab. 3. Utjecaj fosfora na koncentracije cinka u iglicama crnog bora Tretiranje P % S a cl r ž a j Zn pj o 0.140 83 NK 0.084 121) NK + P, 0.108 60 NK + P., 0.164 40 NK + P, 0.213 40 ODNOS ISHRANE I UTJECAJA NEPOVOLJNIH BIOTSKIH I ABIOTSKIH ČIMBENIKA Već je A n i ć (1963) utvrdio da je primjena stajnjaka u kulturi lužnjaka omogućila raniji nastup sklopa i naglije gušenje korova. Gnojidba je pomogla da su stabalca brzo izrasla iz pojasa opasnih mrazova i izbjegla štetama od divljači (srna). Do sličnih rezultata došli su u svojim istraživanjima Š k o r i ć, Haj din i Martinović (1967) s običnom smrekom i američkim borovcem na Kordunu te Komlenovi ć (1979) u istraživanjima s običnom smrekom na ogulinskom području i na nekim drugim lokalitetima (SI. 5). Gnojidba NPKMg — gnojivima utjecala je i na promjenu sastava korovske vegetacije. Tako se je npr. u jednom pokusu udio vrišta osjetno smanjio na račun bujadi. U mlađim kulturama primjena mineralnih gnojiva može uzrokovati bujan razvitak korovske vegetacije i potrebu provođenja intenzivnijih mjera u prvim godinama nakon njihovog osnivanja (Komlenović , Maye r 1982). U jednoj kulturi smreke osnovanoj na pseudodgleju (Komlenović , 1973) primjena deficitarnog dušika odrazila se u smanjenju intenziteta napada smrekinih uši šiškarica (Tab. 4). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 21 <-- 21 --> PDF |
VELIKA »UNA pr6, 3.10 — 31.0IN - 253.V9 p -O.O: N + 164.70 NP pf4,._7«.71 301.71 N-1»3.«>P- 135.06 N1 »617.7» NP pr,o»->3i.««»13J.2«N*J30.4«p _ 43.S3 N2-IB4.59NP pr7, ´- 71.66 148.07 N M7.il P— 36.14^-´ J7 N P SI. 3. Odnos koncentracije dušika i fosfora te visine rasta smreke na pseudogleju. Fig. 3 Relation between concentration of nitrogen and phosphorus in needles and height of spruce tree on pseudoclay. 289 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 20 <-- 20 --> PDF |
gleju posebno značajna primjena dušika (Si. 3), dok je na području vriština izuzetno važna i primjena fosfora (SI. 4). Djelovanje dušika i fosfora ovdje se prvenstveno odražava kroz njihovu interakciju. Od kakvog je to praktičnog značenja pokazuju podaci izneseni u tabeli 1. Tab!. 1. Ovisnost koncentracije dušika o koncentraciji fosfora kod koje se postizavao najveći prirast smreke Godišnji visinski Pokus: Tuločnik % N prirast smr eke u cm 0.10 1.59 27.4 0.12 1.65 30.8 0.14 1.72 35.4 0.16 1.79 40.8 0.18 1.85 46.8 0.20 1.92 54.0 Pokus: Lokve 0.10 1.45 8.1 0.12 1.54 9,7 0.14 1.63 11.8 0.16 1.73 14.5 Dosta se istraživala i ishrana običnog bora, koju je najviše proučavao Rastovski (1984). Ani ć (1963) je utvrdio vrlo povoljno djelovanje stajnjaka na razvitak kulture hrasta lužnjaka na pseudogleju. Za ishranu drugih listača. posebno su zanimljivi radovi Komlenovića i Krstinića (1969 i 1984) u kojima je istraživan odnos između sadržaja hraniva u lišću i rasta kod stablastih vrba. Postavljeni su i terenski pokusi s ciljem da se prouči utjecaj vrsta koje imaju sposobnost fiksacije atmosferskog dušika, na promjene kemijskih svojstava tla te ishranu i rast drugih vrsta drveća (joha-stablaste vrbe, joha-hrast. brnistra-alepski bor). PPvIRODNE SASTOJINE U prirodnim sastojinama najviše je istraživano stanje ishrane. Uspoređivanjem koncentracija hraniva u lišću, odnosno iglicama, s rastom sastojina zaključivalo se je o njihovoj ishrani. Zavisnost rasta i ishrane proučavana je kod nas najprije u kulturama američkog borovca (Komlenovi ć 1965), a zatim u sastojinama obične smreke unutar areala njenog prirodnog rasprostranjenja (Komlenovi ć 1973). U oba slučaja utvrđena je čvrsta veza između rasta i koncentracija dušika u iglicama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Za uzgoj biljaka glavnih vrsta drveća u rasadnicima posebno su značajna istraživanja o sezonskim promjenama, akumulaciji i distribuciji hraniva u sadnicama. Utvrđene su (K o m 1 e n o v i ć 1981) vrlo karakteristične i slične promjene koncentracije dušika, fosfora i kalija u lišću lužnjaka i kitnjaka. Sadržaj kalcija povećavao se sa starošću analiziranih organa. Biljke lužnjaka intenzivnije su producirale biomasu u odnosu na biljke kitnjaka i one su općenito nakupljale veće količine hraniva, posebno dušika (si. i 1 i 2). Pored istraživanja ishrane šumskih biljaka na raznim tipovima tala dosta je proučavana i ishrana biljaka na posebnim supstratima (Komleno vić 1967, 1969, Komlenović i sur. 1979, 1980, 1983, 1985, Rastovski 1983 i dr.). Kao osnovni supstrati najviše su korišteni četinjak, uvozni treseti (Poljska, SSSR), a zatim domaći treset iz Bosanskog Grahova te neki lokalni treseti i supstrati. Vrlo su zanimljivi rezultati istraživanja utjecaja sjetvenih supstrata i ishrane na rast nekih leguminoznih vrsta, u prvom redu bagrema i brnistre (Komlenović. M a r k o j a, Rastovski 1983. i dr.). Kod uzgoja ovih vrsta, na tresetu iz Bosanskog Grahova, prihranjivanje dušikom osjetno je utjecalo na smanjenje broja proizvedenih biljaka. One su imale i relativno slabije razvijen korijenov sistem, bile su manje odrvenjene i općenito su ukazivale na simptome prekomjerne ishrane dušikom. Za razliku od kontrole i PK-tretiranja na korijenju biljaka s N-tretiranjem. slabo su razvile kvržice Rhizobium sp.. koje u simbiozi s bagremom vrše fiksaciju atmosferskog No. ISTRAŽIVANJA O ŠUMSKIM KULTURAMA Problematika ishrane šumskih kultura izučavana je u brojnim terenskim pokusima. Rješavan je niz praktičnih problema vezanih za primjenu mineralnih gnojiva kod osnivanja šumskih kultura i tijekom daljnjeg njihova uzgoja. Dio radova odnosi se na istraživanje stanja ishrane šumskih kultura, metode za utvrđivanje opskrbljenosti tla hranivima za šumsku proizvodnju, primjenu analize biljnog materijala za ocjenu stanja ishrane drveća pojedinim hranivima i dr. U jednom od naših prvi istraživanja (Komlenović, Martinović 1965) utvrđeno je da obična smreka pokazuje izvanredno uspijevanje pri sadržaju u jednogodišnjim iglicama 1,52´Vc N, 0,53´%> P.,0-„ 0,72% Ko i 0,70%> CaO. Sa praktičnog i teoretskog stanovišta značajan je niz radova koji obraduju sezonske promjene sadržaja hraniva u asimilacijskim organima (Komlenović i sur. 1967. Komlenović 1971, 1973. 1981. i dr.). Utvrđeno je da su koncentracije hraniva podložne dosta velikim promjenama na početku vegetacije, dok su njihova kolebanja najmanja u razdoblju listopad — siječanj kod četinjača, te između sredine kolovoza i sredine rujna kod ariša i hrastova. Period u kom su promjene koncentracija hraniva najmanje, najpovoljniji je za uzimanje uzoraka radi utvrđivanja stanja ishrane. Za bolje razumijevanje odnose između rasta te sadržaja hraniva u tlu i iglicama vrlo su značajni radovi u kojima se iznose rezultati višegodišnjih kompleksnih istraživanja u pokusima s običnom smrekom (Komlenović , Martinović, Milković 1969, Popovi ć, Komlenović 1970, Komlenovi ć 1973, 1975. 1978. i dr.). Tako je za uzgoj smreke na pseudo 285 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 18 <-- 18 --> PDF |
makro i mikroelemenata kod biljaka američkog borovca. Ovom problematikom bavili su se i bave se: B. Popović, N. Komlenović, J. i M. Anić, P. Rastovski, N. Pezdirc, P. Prpić, J. Martinović, I Dekanić. B. Mayer i dr. Tiskani radovi tretiraju velik broj problema iz ove široke oblasti. Istražuje se ishrana šumskog drveća u rasadnicima, kulturama i prirodnim sastojinama. Pored vrsta, doza, najpovoljnijeg vremena i tehnike primjene mineralnih gnojiva, proučava se utjecaj različitih oblika hraniva na uspijevanja šumskog drveća, ishrana mikroelementima, -odnos gnojidbe i uzgojnih zahvata, odnos ishrane i otpornosti s obzirom na utjecaj nepovoljnih biotskih i abiotskih čimbenika, genetska specifičnost mineralne ishrane, odnos ishrane i plodošenja. utjecaj požara vegetacije na sadržaj hraniva u tlu i ishranu šumskog drveća, uloga mikoroze kod usvajanja hranjiva, biološka fiksacija dušika i dr. Osim djelovanja ishrane na uspijevanje šumskog drveća i drugih praktičnih značajki proučavaju se i njene teoretske osnove. Dosta se istraživao odnos između sadržaja hraniva u tlu i biljci te rasta, kruženja elemenata u šumskim ekosistemima i dr. Radilo se na testiranju različitih kemijskih metoda u cilju utvrđivanja sadržaja pojedinih biljnih hraniva u tlu i biljci, penetraciji P-52 u raznim tipovima tala (Prpić , F i 1 i p a n 1969) i dr. U Laboratoriju za kulturu biljnih stanica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu već desetak godina vrlo uspješno istražuje se mogućnost razmnožavanja šumskog drveća u uvjetima in vitro. U manjem opsegu u nas se proučavala i primjena regulatora kod vegetativnog razmnožavanja pojedinih šumskih vrsta reznicama. Započelo se i sa istraživanjima utjecaja onečišćenja okoliša na fiziološke promjene šumskog drveća. ISTRAŽIVANJE MINERALNE ISHRANE BILJAKA U RASADNICIMA Provodeći istraživanja ishrane običnog bora uzgajanog na distričnom smeđem tlu i pseudogleju, Komlenovi ć (1967) je utvrdio da se primjenom odgovorajućih mineralnih gnojiva može u značajnoj mjeri utjecati na kvalitet proizvedenih sadnica. Kod sadržaja P>0-, u iglicama od 0,26 pojavili su se vizuelni simptomi nedostatka fosfora u vidu ljubičastog oboljenja iglica. U navedenom i nekim drugim radovima utvrđeno je da se na četinjku mogu proizvesti vrlo kvalitetne sadnice četinjače. Iglice običnog bora sadržavale su pri tome 2,20% N, 0,45% P205 i 0.32% K20 nakon prve te 1,70% N, 0.48% P,0- i 0,40% K.,0 nakon druge vegetacije. Dosta se radilo na rješavanju izbora najpovoljnijih vrsta i doza mineralnih gnojiva kao i tehnici njihove primjene (Komlenovi ć 1975, 1980, Rastovsk i 1984. i dr.). Utvrđeno je da je za uzgoj običnog bora na pseudogleju i luvisolu limltirajuće hranivo dušik, a na akričnoni luvisolu fosfor. Amonijev nitrat najjače je utjecao na rast obične smreke u Jastrebarskom kada je bio primjenjen .sredinom mjeseca svibnja. Kod običnog bora na pseudogleju i luvisolu također su najbolji rezultati polučeni primjenom amonijskog sulfata u svibnju i lipnju. Na akričnom luvisolu prihranjivanje vapneno-amonijskom salitrom pokazalo se optimalnim u drugoj polovini mjeseca travnja. 284 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 17 <-- 17 --> PDF |
UDK 630*:581.13 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 283 FIZIOLOGIJA I ISHRANA ŠUMSKOG DRVEĆA TE EKOFIZIOLOGIJA Nikola KOMLKNOVIC* U V O D Već krajem prošlog stoljeća nalazimo u Šumarskom listu radove (P e x id e r 1883, 1884, Koča 1886, Obradović. i dr.) u kojima se razmatra utjecaj stelje na fizikalna i kemijska svojstva tla te ishranu šumskog drveća i opisuju se štete koje se nanose šumi steljarenjem. Autori svoje rasprave zasnivaju na rezultatima istraživanja do kojih se došlo u Njemačkoj i drugim zapadnoevropskim zemljama. Početkom ovog stoljeća F. Šando r (1916) je istražio tla šumskih kultura Like i ocijenio njihovu prikladnost za uzgoj običnog bora. Prema dobivenim rezultatima ova su tla općenito nedovoljno opskrbljena fosforom. Nešto kasnije (1931) G r a č a n i n istražuje tlo šumskog rasadnika u Crikvenici i zaključuje da je slabo uspijevanje crnog bora i bagrema u prvom redu rezultat nedovoljne opskrbljenosti tla sa mineralnim hranivima. Gnojidba provedena na osnovu njegovih preporuka dala je pozitivne rezultate. U poslijeratnom periodu dosta se pažnje poklanja ishrani biljaka u šumskim rasadnicima, a također i u kulturama topola i četinjača. Međutim, istraživanja iz ovog područja ne slijede potrebe šumarske operative, koja se oslanja na strana iskustva i iskustva iz poljoprivredne prakse. Nerazvijenost domaćih istraživanja te nedovoljno poznavanje teoretskih osnova ishrane šumskog drveća dovelo je do mnogih negativnih posljedica. Prvenstveno to vrijedi za nekontrolirano, u to vrijeme dosta zagovarano, provođenje kalcifikacije u šumskim rasadnicima. S intenzivnim istraživanjem iz područja fiziologije i ishrane šumskog drveća u SR Hrvatskoj započinje se 1960. godine osnivanjem Jugoslavenskog instituta za četinjače u Jastrebarskom, a u okviru njegovog Odjela za pedologiju i ishranu. U to vrijeme Odjel raspolaže dobro opremljenim laboratorijem, pa je osnovno obilježje proučavanja koja se u njemu provode eksperimentalng karaktera te statistička i laboratorijska obrada rezultata istraživanja. Značajan podsticaj razvitku istraživanja iz područja fiziologije dao je američki fiziolog J. Hacskayl o koji je 1961. godine održao seminar u Beogradu i Zagrebu. Napisao je i priručnik iz fiziologije i ishrane šumskog drveća (1964) te objavio rad u kom je opisao simptome nedostatka biogenih Dr Nikola Komlenović, Šumarski institut, Jastrebarsko |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Hrvatske najmanje napravilo. Imajući u vidu vrlo kvalitetne prirodne sastojite hrasta lužnjaka, kitnjaka, obične bukve, obične jele i drugih autohtonih vrsta drveća mišljenja smo da je intenziviranje radova na čuvanju i proširenju tog genofonda jedini ispravni put. Podizanje i uzgajanje sjemenskih plantaža je u svakom slučaju jedan od načina rješavanja tog problema. Organizacija sjemenarske službe, s jasnim koncepcijama i saznanjem o izuzetnoj kvaliteti nekih naših vrsta (hrast lužnjak) pa prema tome i drugačijem administrativnom pristupu kod sabiranja takvog sjemena, predstavlja prvi i najvažniji korak za budući razvoj ovog značajnog područja uzgajanja šuma. Od velikog broja malih, neopremljenih šumskih rasadnika tijekom vremena se prešlo na veće, mehanizirane rasadnike, opremljene sa svim potrebnim pratećim objektima. Posebno je veliki skok napravljen u mehaniziranju rasadničarske proizvodnje, na žalost s pretežno uvoznom mehanizacijom. Isto tako, u okvirima većih rasadnika u zadnje vrijeme se intenzivno prelazi na proizvodnju sadnica s obloženim korjenom (kontejnerska proizvodnja) čija je proizvodnja kompletno mehanizirana. Daljnji zadatak koji se nameće u rasadničarskoj proizvodnji odnosi se na istraživanja koja će usavršiti kontejnersku proizvodnju sadnog materijala. Radovi se moraju odvijati u pravcu pronalaženja kvalitetnijih kontejnera i supstrata za proizvodnju sadnica četinjača, a posebno treba raditi na kontejnerima i supstratima kod proizvodnje sadnica listača, gdje već postoje određeni rezultati kod proizvodnje hrastovih sadnica. Pored radova koje treba obavljati na pronalaženju novih tehnologija, kontejnera i substrata, nužno je povećavati stakleničku i plasteničku površinu u rasadnicima, jer su moderni staklenici i plastenici preduvjet kvalitetne i brze kontejnerske i o- stale proizvodnje šumskog sadnog materijala. Podizanje šumskih kultura, posebno četinjača u Hrvatskoj ima dugu i bogatu tradiciju. Već 1878. godine u Senju je osnovano Nadzorništvo za pošumljavanje krša s isključivim zadatkom organiziranja i izvođenja radova na pošumljavanju krša. Od tada pa do danas radovi na podizanju šumskih kultura su se izvodili bez jednog kontinuiteta nego više kampanjski s dužim ili kraćim prekidima. Odmah nakon 1945. godine bilježimo jednu veću kampanju na pošumljavanju i osnivanju kultura četinjača, koja postupno slabi da bi oko 1960. godine prerasla u široku akciju podizanja kultura i plantaža euroameričkih topola. Akcija na podizanju topolika je imala formu kampanje koja kao i sve kampanje pravi i promašaje. Pored velikih rezultata koji su se tada postigli, posebno na površinama dravskog aluvija, pravljene su i pogreške. Nije bio rijedak slučaj da su se topole podizale i tamo gdje im stanišni uvjeti nisu odgovarali a što je još gore, mnoge lužnjakove sastojine su zamjenjene i na njihovo mjesto su sađene topole koje su u daljnom razvoju doživjele neuspjeh. Od 1980. godine pristupa se organiziranoj i smišljenoj akciji pošumljavanja golih šumskih površina, jednim većim dijelom putem ljetnih akcija s omladinskim brigadama. Akcija nije kampanjska, a svim radovima predhodi izrada projekata od stručnjaka specijalista. Isto tako postoji čvrsta veza u planiranju pošumljavanja i rasadničarske proizvodnje sadnog materijala, što sve skupa daje nadu za uspjeh i kontinuitet akcije. 309 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Prelaskom šumarske škole iz Križevaca u Zagreb 1898. g.. gdje u sastavu Filozofskog fakulteta radi kao Šumarska akademija s trogodišnjom a kasnije s četverogodišnjom nastavom, podiže se nastavni i znanstveni nivo i uzgajanje šuma, tako da se 1919. godine osnivanje Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u okvirima Zagrebačkog sveučilišta znanstveno-nastavni rad podiže na sveučilišni nivo, na kojem je i danas. U vremenskom razdoblju od 1860. godine do 1919. godine javljaju se mnogi šumari uzgajivači koji publiciraju značajne radove koji i danas predstavljaju aktualne radove iz uzgajanja šuma ovog područja. To su pored ostalih J. Ettinger, M. Rađošević, F. Z. Kesterčanek. A. Petračić, J. Kozarac, M. Metlaš, B. Kosović, A. Kauders, M. Marinović. F. Cordašić, J. Partaš, V. Stublić, D. Lasman, P. Agjić, V. Dojković i dr. Od 1919. do 1945. godine uzgajanje šuma na području Hrvatske se nalazi pod dominacijom ideja i znanstvene misli Šumarskog fakulteta odnosno predstojnika Katedre za uzgajanje šuma A. Petrači ć a. U tom vremenskom razdoblju osjeća se utjecaj znanstvenih radnika Šumarskog fakulteta koji razvijaju sva područja uzgajanja šuma od sjemenarstva, rasadničarske proizvodnje, šumskih kultura, melioracije krša, uzgajanja prirodnih sastojina uz vrlo uočljiv naglasak na biološka svojstva i ekološke zahtjeve drveća i šuma. Pored A. Petračića tu su još i M. A n i ć, Z. V a j d a a na stranicama šumarskog časopisa pojavljuju se sa zapaženim radovima i J. Balen, S. Šurić. J. Španović, J. ŠafarJ. Lončar, J. Smilaj i dr. Razdoblje nakon 1945. godine u razvoju uzgajanja šuma kako u praksi tako i u znanosti obilježeno je značajnim utjecajem Zagrebačke škole uzgajanja šuma koja se razvila na Šumarskom fakultetu u Zagrebu u Katedri za uzgajanje šuma. Osnivači i idejni vođe su bili A. Petračić i M. Anić a ideju dalje razvijaju i proširuju I. D e k a n i ć, S. M a t i ć. B. P r p i ć, Đ. R a u š i drugi. Prirodna sastojina i prirodno pomlađivanje te kompleksno ekosistemsko sagledavanje sastojina i svih procesa u njoj predstavljaju temeljnu postavku na kojoj se bazira znanstvena misao ove škole. Uz čvrstu povezanost staništa i biocenoze s jedne strane te uzajamnost strukture sastojine, ekoloških faktora i faktora pomlađivanja s druge strane, uzgajivač je u stanju usmjeravati razvoj sastojine uz strogo respektiranje svih procesa koji se odvijaju u prirodnoj gospodarskoj šumi a isto tako i u prašumi. To su temeljne postavke na kojima se baziraju šumsko-uzgojni zahvati i eko-sistemski pristupi šumama onih koji slijede ideju i misao ove škole. 2. UZGAJANJE ŠUMA DANAS Uzgojni radovi prate svaku sastojinu od njenog osnivanja sve do sječe zrele sastojine. U grupu uzgojnih radova spadaju radovi na sjemenarstvu, rasladničarskoj proizvodnji, podizanju, njezi i obnovi kultura i plantaža te radovi na pomlađivanju i njezi prirodnih sastojina. Svaka od navedenih faza uzgajanja šuma se u današnjem trenutku nalazi na određenom stupnju razvoja u šumarstvu Hrvatske s jasno definiranim stanjem i vizijama za budućnost. Šumsko sjemenarstvo s fazama radova sabiranja sjemena, dorade, čuvanja i manipulacije je područje uzgajanja šuma na kojem se u šumarstvu 308 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 29 <-- 29 --> PDF |
DENDROLOGIJA Ovaj predmet predaje se u okviru stručnih programskih osnova šumarske nastave od 1919. godine i to u III i IV semestru. Predmetni nastavnici na ovom premetu su bili: Prof. dr Antun Levaković (1919 — 1920), Prof. dr Andrija Petračić (1920 — 1940), Akademik Prof. dr Milan Anić (1940 — 1949). Ing. Boris Zlatarić (1949—1954) od 1954. do danas Akademik Prof. dr Mirko Vidaković. Od 1960. godine u okviru Zavoda odnosno Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju. U okviru ovog predmeta uz satnicu (2 + 2. 2 + 2) i dva dana terenske nastave, studentima drugog stupnja nastave predaje se morfologija i varijabilnost autohtonih i najvažnijih alohtonih vrsta četinjača i listača. Za potrebe studenata u okviru Šumarske knjižnice studentima stoji na raspolaganju veći broj udžbenika i skripata na hrvatsko-srpskom jezičnom području i to: Akademik Prof. dr M. Anić: Dendrologija (skripta). Zagreb. 1948. godine. Prof. dr Branislav Jovanović: Dendrologija, Beograd, 1982. godine. Prof. dr Emilija Vukičević: Dekorativna dendrologija, Beograd. 1982. godine. Akademik Prof. dr Mirko Vidaković: Četinjače — morfologija i varijabilnost, Zagreb, 1982. godine. Za nesmetano i kvalitetno odvijanje nastave u okviru ovog predmeta osim predmetnog nastavnika Akademika Prof. dr Mirka Vidakovića djeluju i rade još Mr Josip Karavla, viši predavač te Dr Zelimir Borzan. Za potrebe znanstvenog rada i postdiplomske nastave u okviru predmeta Hortikulturna dendrologija pri Katedri za šumarsku genetiku i dendrologiju postoji dobro opremljena biblioteka, koja posjeduje veći broj vrijednih knjiga, udžbenika, skripata i separata domaće i strane provenijencije. Spomenuti literaturni fond stoji na raspolaganju također i studentima dodiplomske nastave (diplomanti) i postdiplomske nastave (specijalizacija i magisterij). Područje znanstvenih istraživanja u okviru ove discipline je: — Morfologija i varijabilnost lipa (Mr Josip Karavla) — Izučavanje i proizvodnja novih kultivara drveća i grmlja za potrebe urbanog šumarstva (Dr Zelimir Borzan) — Izučavanje taksonomske pripadnosti nekih autohtonih vrsta šumskog drveća (Prof. dr Mirko Vidaković). Za potrebe unapređenja nastavne i znanstvene djelatnosti u okviru ovog predmeta potrebno je zaposliti jednog mlađeg asistenta, urediti dendrološku zbirku za studente, i zbirku za znanstveni rad, te podići novi arboretium u neposrednoj blizini Zagreba. Također je, kako za nastavu tako i za istraživanja, potrebna nova oprema. GENETIKA I OPLEMENJIVANJE ŠUMSKOG DRVEĆA Ovaj predmet, pod nazivom Šumarska genetika, predaje se od 1960. godine, kada je osnovan i novi Zavod u šumarsku genetiku i dendrologiju na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 28 <-- 28 --> PDF |
UDK 630*:581.6 + 581.16 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 303 HISTORIJAT I SADAŠNJE STANJE RAZVOJA ŠUMARSKE BOTANIKE, DENDROLOGIJE I GENETIKE SA OPLEMENJIVANJEM ŠUMSKOG DRVEĆA Ante KRSTINIĆ* BOTANIKA Botanika je sastavni dio šumarke nastave od osnivanja Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu 1919. godine. Razvija se u početku u okviru Zavoda za botaniku pri Filozofskom fakultetu, zatim u Zavodu za botaniku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, a od 1965. godine u okviru Zavoda odnosno Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi nastavnik Botanike bio je Akademik. Prof. dr Ivo Pevalek, koji je tu dužnost obavljao do 1965. godine. Od 1965. godine Botaniku predaje Prof. dr Ivo Trinajstić. U okviru satnice (3 + 2 i 2 + 1) te terenske nastave u trajanju od 4 dana studenti prve godine se upoznavaju sa osnovama morfologije (anatomija i organografija), osnavama fiziologije, te sistematike nižih (gljiva) i viših biljaka (golosjemenjače i kritosjemenjače). Za potrebe studenata postoje slijedeći udžbenici i skripta: Prof. dr Ivo Trinajstić: Botanika za šumare I—IV, Zagreb 1966—1968. (Skripta). U prvom razdoblju svog djelovanja članovi Zavoda za botaniku Poljoprivredno- šumarskog fakulteta bave se različitom znanstvenom problematikom povezanom sa šumarskim i poljoprivrednim znanostima. U okviru Katedre za šumarsku genetiku istražuju se sistematski odnosi nekih polimorfnih rodova (Quercus, Ulmus, Salix, Viola), obavljaju istraživanja nižih fitocenoloških jedinica u mediteranskim šumama te kartiranje vegetacije. Za daljnji razvoj ovog predmeta kao i za poboljšanje standarda studiranja neophodno bi bilo proširiti prostor, opremiti praktikum novim mikroskopima te kadrovski ojačati ovaj predmet budući veliki broj studenata (250) iziskuje od predmetnog nastavnika velika fizička i psihička naprezanja (predavanja, vježbe, terenska nastava, kolokviji, ispiti), što u isto vrijeme i limitira jači znanstveni zamah istraživanja u okviru ove discipline. *) Prof. dr. dipl. inž. Ante Krstinić, Zavod za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Simunska cesta br. 25. 303 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Komlenović, N. Mart ino v i ć, J. (1965): Utjecaj plodnosti tla na rast obične smreke u kulturi Vrelo kod Jastrebarskog. Šumarski list, 3—4, Zagreb. Komlenović. N., G r a č a n. J.. Mrva. F. (1975: Istraživanje utjecaja mineralnih gnojiva na urod sjemena američkog borovca u kultur Zelendvor. Šumarski list 3 — 4, Zagreb. Komlenović. N., Gračan, J. (1981): The response of some Norway spruce Picea abies Karst.) provenances to lertilizrs XVII IUFRO Kongres Kyoto; Komlenović . N.. Cestar , D. (1981): Istraživanje stanja ishrane obične jele (Abtes alba Mill.) u utvrđenim ekološko-gospodarskim tipovima šuma u SR Hrvatskoj. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi 45. Komlenović. N., Krstinić, A. (1982): Genotipske razlike između nekih klonova stablastih vrba s obzirom na stanje ishrane. Topola, god. XXVI, broj 133—134. Komlenović. N. Cestar.D., (1984): Istraživanje stanja ishrane lužnjaka (Quercus robur L.) u utvrđenim ekološko-gospodarskim tipovima šuma u SR Hrvatskoj. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi 59. M a r t i n o v i ć, J. (1986): Pedologija u šumarskom institutu. Monografija Šumarskog instituta 1945—1985. Jastrebarsko. Martinović, J., Vranković, A. (1976): Šumarsko tloznanstvo. Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb. P a p e š, D., G a r a j-V r h o v a c, V., J e 1 a s k a, S. and Kolevska-Pletikap i ć, B. (1983).: Chromosome behaviours in cultured cell populations of higgher plants. In: Kew Chromosome Conference II.. 155—163. George Allen & Unwin, London. P e v a 1 e k-K o z 1 i n a. B. and J e 1 a s k a. S. (1985): Microclonal propagation of Prunus avium L. Acta Horti. (Submitted). P e v a 1 e k-K o z 1 i n a, B. and J e 1 a s k a, S. 1986. In vitro growth and development of oaks (Quercus robur and Q. Petraea).. Acta Bot. Croat. (In press). Popov ić B., Komlenović, N. (1970): Ein Versuch mit Stickstoff und Phosphordüngung beim Anbau von Kiefern und Fichtenkulturen in Lika (Südwest -Kroatien). Arch. Forstw. 19. 5. Rastovski . P. (1973): Mineralna ishrana sadnica običnog bora (Pinus silvestris L.) na pseudogleju, luvisolu i akričnom luvisolu na vapnencu. Zemljište i biljka, Vol. 27, No 3. Rastovski , P. (1984): Utjecaj bioelemenata na uspijevanje običnog bora (Pinus silvestris L.), Doktorska disertacija, Zagreb. Sanđor , F. (1916): Prvo izvješće o istraživanju tla šumskih kultura u Lici. VGPHS. Zagreb. Š k o r i ć, A., H a j d i n, Ž., Martinović, J. (1967): Prilog izboru tala i agrotehničkih mjera pri intenzivnom uzgoju četinjača na Kordunu. Zemljište i biljka Vol. 16, 1/3, Beograd. V i d a k o v i ć, M. and J e 1 a s k a, S. (1983.). Preservation of the gene pool of forest tree species. Genetika 15, 369—375. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Iz područja pedologije najviše se je do sada radilo na pedološkim istraživanjima i kartiranju šumskih ekosistema, proučavanju geneze i klasifikacije šumskih tala, poredbenim pedološko-vegetacijskim istraživanjima, istraživanjima proizvodnosti tala, pogodnosti tala za osnivanje šumskih kultura, hidropedološkim istraživanjima ugroženih staništa, istraživanju tala za osnivanje šumskih rasadnika i dr. U istraživanju svih važnijih problema iz područja prostornog planiranja i zaštite čovjekova okoliša redovno su uključeni i pedolozi. LITERATURA A n i ć, M. (1963): Utjecaj stajskog gnoja na razvitak kultura hrasta lužnjaka. Šumarski list 7—8, Zagreb. A n i ć. J., Komlenović , N. (1984): Utjecaj različitih oblika fosfora na ishranu biljaka običnog bora (Pinus silvestris L.). Šumarski list 7—8, Zagreb. Ber i jak . J. (1984): Vegetativno razmnožavanje crnog bora (Pinus nigra Arn) u kulturi in vitro. Magistarski rad, Zagreb, str. 74. D e k a n i ć, I. (1971): Intenziviranje proizvodnje drva u cenozi hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco carpinetum croaticum Horv.) primjenom intenzivnih proreda i fertilizacije različitim mineralnim gnojivima. Šumarski list, 7—3, Zagreb. Graca ni n, M. (1931): Istraživanje tla šumskog rasadnika u Crikvenici. Glasnik za šumske pokuse, 3. Zagreb. Hacskaylo , J. (1964): Fiziologija ishrana šumskog drveća. Beograd. J e 1 a s k a, S. (1985): Micropropagation of juvenile Calocedrus decurrens. Acta Horti. (Submitted). K o 1 e v s k a-P 1 e t i k a p i ć, B. (1982): In viro studies of callus growth of Pinus nigra Am. I. Effect of some anorganic and organic nitrogen sources, i II. Growth regulators requirements and their affects. Acta Bot. Croat. 41. 41—48. 49—55. Kol e v s k a-P 1 e t i kap i ć, B. (1985): Klonsko razmnožavanje Leuce topola metodom kulture tkiva. Topola 145—146, 3—8. K o 1 e v s k a-P 1 e t i k a p i ć, B., J e 1 a s k a, S., Berljak, J. and V i d a k o v i ć, M. (1983): Bud and shoot formation in juvenile tissue cultur of Pinus nigra. Silvae Genet. 32, 115—119. K o 1 e v s k a-P 1 e t i k a p i ć, B. and K r s n i k-R asol, M. (1984): Analysis of adventitious bud formation in Pinus nigra embryo culture. Acta Bot. Croat. 4.3, 49—57. Komlenović , N. (1967): Istraživanje utjecaja mineralnih hraniva na rast sadnica običnog bora (Pinus silvestris L.). Zemljište i biljka, Vol. 16, No 1—3, Beograd. Komlenović , N. (1971): Istraživanje godišnjih promjena hraniva u iglicama evropskog ariša, američkog borovca i zelene duglazije. Šumarski list, 7—8. Zagreb. Komlenović . N. (1973): Koncentracija hraniva u iglicama obične smreke (Piceaabies Karst.) kao indikator stanja ishrane kultura. Doktorska disertacija, Zagreb. Komlenović , N. (1978): Utjecaj mineralnih gnojiva na ishranu i rast obične smreke (Picea abies Karst.) na lesiviranom akričnom (vrištinskom) tlu. Anali za šumarstvo 10/1, Zagreb. Komlenović , N. (1980): Prilog poznavanju kloroze američkog borovca (Pinusstrobus L.) na karbonatnim tlima. Šumarski list. 1—2, Zagreb. Komlenović , N. (1981): Sezonske promjene sadržaja hraniva u biljkama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i kitnjaka (Quercits pelraea Matt., Libi.). Analiza šumarstvo 10/1, Zagreb. 300 |