DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 13     <-- 13 -->        PDF

UDK 630*:581 (497.13) »31« Sum. list CX (1986) 279


EKOLOGIJA ŠUMA — RAZVOJ I PRIMJENA


Branimir PRPIĆ*


Ekologija šuma je znanstvena oblast unutar šumarske biologije koja
proučava odnose živog svijeta u šumi i njegove stojbine kao i odnose između
pojedinih živih bića u šumi. Ekologija je znanost o strukturi i funkcioniranju
što se u našem slučaju odnosi na šumu. Pod strukturom podrazumijevamo
tlo i geološku podlogu, klimu i šumsku fitoklimu, reljef, živi
svijet šumske zajednice, dendrometrijsku strukturu šumske sastojine (NGV)
s pripadajućim šumsko-uzgojnim značajkama (uzgojni oblik, razvojni stadij
šumskog drveća, prirodno pomlađivanje i dr.).


Pod funkcioniranjem šume shvaćamo funkcionalne odnose između živih
bića u šumi i direktnih ekoloških čimbenika (svjetlost, voda, toplina,
kemijski faktori, vrijeme) promatrano kroz fotosintetski učinak (debljinski,
visinski, volumni, težinski prirast), ali i pomoću drugih fizioloških procesa
disanje transpiracija, kompozicijska točka i dr.).


O strukturi šumskih ekosistema imamo danas dosta informacija (dendrometrijska
struktura šumskih sastojina, geološke, pedološke i vegetacijske
karte, klimatskozonska vegetacijska područja) dok se o njihovu funkcioniranju
zna vrlo malo.


Ekologija šuma koristi se u šumarstvu već više od 100 godina. Svaki
zahvat u šumsku sastojinu (njega, regeneracija, oplodna i preborna sječa,
iskorišćivanje šuma, izgradnja šumskih prometnica i dr.), rad u šumskim
rasadnicima, represivne mjere u zaštite šuma, pošumljavanje novih površina,
zahtjevali su od prevoditelja poznavanje šumarske ekologije.


Kako je uzgajanje šuma, temeljna šumarska oblast koja se brine o
opstanku šume i njenoj optimalnoj strukturi s obzirom na različite namjene
šumskih sastojina (proizvodnja drva, socijalna i ekološka uloga), ekologija
šuma se nužno pojavljuje kao dio ove znanstvene oblasti.


U više svojih stručnih članaka koristi ekologiju šuma u prošlom stoljeću
(1886., 1887., 1888) Josip Kozarac. Mnoge današnje spoznaje o ekološkim
odnosima u nizinskoj šumi uočio je ovaj vrstan šumarski stručnjak
i hrvatski književnik prije stotinu godina.


Značajan doprinos primjeni ekologije šuma je pojava knjige »Uzgajanje
šuma na ekološkoj osnovi« od A. Denglera, 1924. (Waldbau auf ökologischer
Grundlage). U nas doprinose razvoju i primjeni ekologije šuma
Petračić, Anić, Zlatarić, Dekanić, Šafar, Glavač, Prpić, Rauš, Matić i dr.


Veće mogućnosti u ekološkim istraživanjima ukazuju se pojavom suvremenih
mjernih tehnika kojima se osigurava preciznost i kontinuiranost


*) Prof. dr Branimir Prpić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Si


munska cesta br. 25.


279




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 14     <-- 14 -->        PDF

utvrđivanja vrijednosti ekoloških faktora i fizioloških procesa (elektronika,
radioaktivni izotopi i dr.).


Težište istraživanja ekologije šuma bilo je do nedavno usmjereno samo
na povećanje šumarske proizvodnje. Težilo se izboru takvih vrsta drveća
koje obećavaju najveću proizvodnju drvne sirovine u određenom šumskom
staništu. Uvidjelo se, međutim, da maksimalna proizvodnja drvne biomase
ne predstavlja istovremeno i optimalni gospodarski učinak. Unošenjem
brzorastućih autohtonih vrsta (brzorastuće četinjače, euroameričke topole)
u stojbine autohtonih listača stvorene su labilne šumske kulture i
plantaže koje ubrzo ugrožava štetna šumska entomofauna i bolesti šumskog
drveća. Na uništavanje štetnika i spriječavanje bolesti troše se znatna sredsvta
i obično se ne postiže željeni učinak dok se unošenjem pesticida u tlo
ugrožavaju destruktori.


Porastom standarda te naglim razvojem industrije i urbanizacije sve
više se okrećemo općekorisnim funkcijama šume. U razvijenim industrijskim
zemljama (SAD, skandinavske zemlje, SR Njemačka) ekološka i socijalna
vrijednost šume cijeni se i do 10 puta više od vrijednosti drvne
zalihe. Suma se sve više smatra infrastrukturnom kategorijom koja značajno
utječe na kvalitetu čovjekova života.


Sazrijeva spoznaja o potrehi za višenamjenskom šumom koja istovremeno
obavlja ekološku, gospodarsku i socijalnu funkciju. Analiza strukture
današnjeg šumskog fonda Evrope ukazuje na prednost šumskih sastojina
koje su slične prirodnoj šumi (prašuma).


Proučavanjem ostataka evropskih prašuma utvrđena je stabilnost prirodne
šume uz prisustvo biološke ravnoteže te istovremena visoka proizvodnja
drvne sirovine i ostale biomase koju proizvodi šumski ekosistem.
Značajna istraživanja u tome smislu obavljena su u prašumama SR Hrvatske
— Čorkovoj uvali, Devčića tavanima i Muškom bunaru (Anić, Prpić,
Matić, Rauš i dr.) te u slovenskim i bosanskim prašumama (Mlinšek.
Pintarić i dr). Ovisno o razvojnim fazama navedenih prašuma utvrđena
je biološka ravnoteža, visoka proizvodnja za određeno stanište i dobro pomlađivanje.
Ustanovili smo da prašuma sa svojim razvojnim fazama može
poslužiti kao model strukture višenamjenske šume.


Industrijska polucija i aerozagađenja supstancijama koje nepovoljno utječu
na šumske ekosisteme, zatim reguliranje rijeka i izgradnja hidrocentrala
dovode do ugibanja pojedinih vrsta drveća pa i do umiranja čitavih
sastojina. Ove pojave dovode ekologiju šuma u žarište zbivanja u smislu
traženja rješenja koja jamče opstanak šume i podržavaju njene višenamjenske
funkcije.


Radi promjene »kemijske klime« i vodnog režima u velikim prostorima
ugrožene su danas ove vrste drveća u Hrvatskoj: hrast lužnjak, hrast
kitnjak, nizinski brijest (gotovo nestao iz nizinskih šuma), poljski jasen,
pitomi kesten, obična jela, obična bukva, obična smreka, srebrolisna lipa.


Unutar ekologije šuma proučavaju se biološka svojstva (morfološka konstitucija)
i ekološki zahtjevi (fiziološka konstitucija) šumskog drveća. Koristeći
spoznaje šumarske pedologije, šumarske fitocenologije i proučivsi
stupanj promjene staništa radi antropogenog utjecaja (promjena »kemijske
klime«, stupanj oštećenosti ekološkog profila tla erozijom, promjenom


280




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 15     <-- 15 -->        PDF

kemijskih i fizikalnih stojstava, sniženje razine podzemne vode. zamočvarenje
siojbinc i dr.) ekologija šuma obavlja izbor vrsta drveća prilikom pošumljivanja
i za vrijeme obnove sastojina.


Jedan od ciljeva ekologije šuma u šumsko-uzgojnoj praksi je utvrđivanje
ekološke konstitucije šumskog drveća koja uz dano stanište, morfološkefiziološke konstitucije vrsta uključuje i konkurenciju.


Ekološka znanja koriste se prilikom osnivanja šumskih rasadnika, kod
izbora načina pošumljivanja. prilikom regeneracije šuma, njege sastojina,
melioracije šuma, izgradnje šumskih prometnica, biološke sanacije erozionih i
bujičnih područja u smislu regulacije vodnog režima i dr. Koristeći ekomoške
spoznaje težimo stvaranju šumskih sastojina u kojima vlada biološka
ravnoteža što predstavlja siguran put u zaštiti šuma kojim se izbjegavaju
represivne mjere.


Ekologija šuma bavi se u nas proučavanjem protoka energije i biogeokemijske
cirkulacije u ekosistemu. Prilikom korišćenja biomase šumskog
ekosistema ekologija šuma utvrđuje granice njena mogućeg iznošenja kako
se ne bi narušila biološka ravnoteža i previše osiromašio ekosistem.


Razvoju ekologije šuma u SR Hrvatskoj doprinijela su vrlo opsežna
istraživanja šumskih fitocenoza. Za promicanje šumarske fitocenologije u
nas su vrlo zaslužni Anić, Horvat, Glavač. Rauš, Bertović i dr.


Zajedno s uređivanjem i zaštitom šuma organizira ekologija anketu o
umiranju šuma u SR Hrvatskoj. Ovom anketom utvrđuje se stupanj ugroženosti
pojedinih vrsta drveća na sve nepovoljniji i sve intenzivniji antropogen
utjecaj (kisele kiše. suha depozicija aerosola. fotooksidanti. teški metali
i dr.).