DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 56     <-- 56 -->        PDF

400.000 ha, od čega oko 200.000 ha nasada
oraha u turističkim kraškim područjima.
To bli, prema njihovim računima (stanje
1982.), koštalo oko 114 milijardi dinara.
Međutim sve to nije okosnica knjige,
to su zapravo autori u određenom kontekstu
samo uzgred napomenuli, dok su
okosnica knjige pravi problemi poljoprivrede
i problemi njezine stabilizacije.


To nije ni čudo, jer se radd o proizvodnji
hrane za 23 milijuna stanovnika i
poljoprivednoj obradivoj površini od
7,897.000 ha, odnosno sa livadama 9,917.000
ha ukupne površine. Pisci knjige ističu,
što je široj čitalačkoj publici malo poznat
podatak, da je od te površine samo
15,7% u društvenom vlasništvu i da je na
toj površini teško organizirati modernu
poljoprivrednu proizvodnju, odnosno suvremenu
agrotehniku. Pod modernom proizvodnom
i suvremenom agrotehnikom oni,
prije svega, razumijevaju dodavanje
potrebnih količina mineralnih gnojiva (N,


P. K) kako bi se postigli optimalni, ako
ne i maksimalni, prinosi po jedinici površine.
U knjizi se navodi zanimljiv podatak,
da su prinosi u poljoprivredi sa
2/3 ili 67% ovisni o mineralnim gnojivima,
a samo sa 1/3 ili 33% o sortama,
kvaliteti sjemena, bolestima i zaštitnim
sredstvima.
Osim toga navode podatak da čovjek
godišnje odnosi sa oranica, uz proizvodnju
pšenice od 10 dt/ha, oko 50 kg mineralnih,
gnojiva (N, P, K) i da bi oranicama prvo
to trebalo vratiti a zatim dodavati do željenih
visina prinosa. Pored toga navode
podatak da iznad svakoga hektara površine
u atmosferi lebdi 79.000 tona dušika
koji se u našoj poljoprivredi dovoljno i
racionalno ne koristi putem nitrofiksatora,
kao što su soja i neke druge plodoredne
biljke.


U tabelarnim pregledima autori iznose
za našu zemlju zanimljive podatke o potrošnji
mineralnih gnojiva po jedinici površine,
pa kažu ako želimo imati 50 dt/ha
pšenice i 70 dt/ha kukuruza, onda je nužno
potrošiti i odgovarajuću količinu mi


neralnih gnojiva (500 kg/ha N + P + K)
izračunatu na temelju poznatih regresijskih
jednadžbi. Uz to napominju da se
od toga može odstupiti za oko 20% niže
zato, što su naše oranice (Vojvodina, Slavonija)
nešto prirodno plodnije, pa su to
čiste uštede.


Da bi se stabilizirala poljoprivredna
proizvodnja, odnosno proizvodnja žitarica
u našoj zemlji — autori smatraju da
prethodno treba stabilizirati poljoprivredne
površine, a onda potrošnju mineralnih
gnojiva po jedinici površine.2


Godine 1959. u nas je pod pšenicom bilo
2,130.000 ha, a 20 godina kasnije, odnosno
1979. 1.524.000 ha ili 40°/o manje. U
istom tom razdoblju površine pod kukuruzom
su se smanjile za 15"Vo. Stabilizacijom
ova dva elementa prinosi kukuruza
po jedinici površine u SAD su se povećali
od 33,3 dt/ha u 1959. godini na 68,7 dt/ha
u 1979. godini ili čak za 106a/o.


Takvim i sličnim podacima krcata je
predmetna knjiga iako pri tome autori ne
negiraju postignute rezultate i u našoj zemlji.


O tome, više od svih riječi, govore i
priložena tri grafikona, što smo ih izvadili
iz knjige za pšenicu, kukuruz i cerealtje
(graf. 1, 4 i 5.)


Poznavajući naše uvjete i komparirajući
ih sa svijetom, autori preferiraju i
dokazuju da je naša zemlja prirodno pšenično-
kukuruzna i da smo odavno trebali
biti izvozna, a ne uvozna zemlja poljoprivrednih
proizvoda.


Čitaoci nam neće oprostiti na ovim
brojkama, ali one su nužne ne samo za
razumijevanje problema u poljoprivredi,
nego i zato što ti problemi i sve nas
skupa tište. Naprosto je neshvatljivo da
postotak šećera ili digestija šećerne repe
u Osijeku iznosi 14—15%, a u susjednoj
planinskoj i sjevernijoj Austriji 19—20"/o.
Tu su, osim ostalog, u pitanju i sunčani


2) A korištenje organskih gnojiva (stajskog,
zelena gnojidba i dr.) ? (Nap. urednika)