DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Tadašnji šumarski sveučilišni profesori dr Andrija Petračić i dr Đuro
Nenadić, koji su predavali i radili na Šumarskoj akademiji, osjećali su ipak
potrebu da se šumarska nastava potpuno osamostali. Uz pomoć svojih kolega
poljoprivrednika u tome su uspjeli kada je 31. kolovoza 1919. godine
izdan ukaz o osnivanju Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prvi profesori na Šumarskom odjelu bili su prof. A. Petračić i prof.
Đ. Nenadić, a na Gospodarskom odjelu prof. S. Ulmanski i prof. F. Jesenko.
Prvi dekan Fakulteta bio je prof. Petračić.


Daljnji razvoj Fakulteta nije bio lagan, jer tek što je bio osnovan i počeo
raditi, pojavila se ideja o njegovu ukidanju. Tako 1926. i 1927. Ministarstvo
prosvjete u Beogradu ne predviđa dotacije za Fakultet. Broj asistenata
je reduciran. To je kadrovski osiromašilo mnoge zavode. Fakultet nije ukinut
zahvaljujući javnom mnjenju, energičnom stavu profesora i studenata i
posebno aktivnostima profesora Petračića i Nenadića.


Za vrijeme drugog svjetskog rata Fakultet je ponovo proživljavao teške
dane. Rad je na Fakultetu zamro, okupator je zaposjeo zgrade, nastavnici
su odvođeni, zatvarani i penzionirani, a slušaoci i inženjeri šumarstva tadašnjeg
Fakulteta sudjeluju u borbama za oslobođenje. Mnogi od njih postali
su nosioci partizanske spomenice, dok su diplomirani inženjeri Franjo Knebl,
Velimir Jakić, Rade Janjanin i Čedo Grbić proglašeni narodnim herojima.


Nakon oslobođenja šumarstvo i prerada drveta dobivaju nove poticaje
i nove mogućnosti za razvoj. Opustošenu zemlju trebalo je obnoviti. U tome
su šumarstvo i prerada drva odigrali značajnu ulogu.


Sudjelujući u unapređivanju struke i prilagođujući se potrebama napretka,
Fakultet, koji je do tada bio razvijen samo u jednom smjeru i obrazovao
stručnjake samo za šumarstvo, nastoji popuniti nedostatak u kadrovima
za drvnu industriju.


1947. godine provedena je prva bifurkacija, kojom je nastava podijeljena
u dva smjera: šumsko uzgojni i šumsko industrijski ili biološki i tehnički.
Prvi je smjer trebao odgajati stručnjake za uzgajanje šuma i upravu, a drugi
za tehničke radove u šumarstvu i drvnoj industriji.


Nastavni planovi napravljeni su prema traženju operative, koja se, međutim,
i prva počela tužiti na nedostatke tih planova. Mladi inženjeri biološkog
smjera morali su u to vrijeme rješavati veliki broj tehničkih zadataka
za koje nisu bili dovoljno obrazovani.


1951. usvojena je druga bifurkacija, po kojoj su inženjeri šumsko gospodarskog
smjera trebali raditi na poslovima »do osovine javnog saobraćaja
«.


Nastavni planovi druge bifurkacije bitno mijenjaju rad Fakulteta. Nastava
se specijalizira, intenzivira, favoriziraju se vježbe na račun predavanja
i praktični predmeti na račun teoretskih. Od 1947. uvodi se i obavezna, tzv.
školska praksa, koja kasniji dobiva naziv terenska nastava. Izvođenje suvremene
i kvalitetne nastave omogućuje i povećani broj nastavnog kadra. Šumarski
odjel dobiva 1949. novi smještaj u Maksimiru i svoje nastavnopokusne
šumske objekte.