DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 89     <-- 89 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof, mr DIONIZIJE SVAGEEJ


U ponedjeljak 17. XI 1985. pokopan je
na Vinkovačkom groblju prof, dr Dionizije
Švagelj, upravitelj Centra za znanstveni
rad JAZU u Vinkovcima. Od pokojnika
su se oprostili predsjednik općine
Vinkovci Nikola Delaš, direktor Radne
Organizacije Slavonska šuma ing. Mirko
Andrašek i dr Jelčić. U ime JAZU na
odar prof. D. Svagelja položio je vijenac
akademik Hrvoje Požar, glavni tajnik
JAZU a u ime Centra JAZU u Vinkovcima
izvanredni član JAZU i voditelj tog
Centra Dušan Klepac održao je ovaj oproštajni
govor:


Sve nas koji smo radili s prof. Dionizijem
Švagelj om duboko je potresla tužna
vijest da je u subotu — 16. XI —
u 4 sata poslije podne u Vinkovačkoj bolnici
preminuo taj plemeniti i dobar čovjek,
književnik i pjesnik te upravitelj
Centra za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima.
Primivši ovu žalosnu vijest, došli
smo (Akademik Požar i ja) iz JAZU
iz Zagreba da se oprostimo od našeg upravitelja
i da mu odamo počast koju on
zaslužuje.


Ima tome 16 godina kako je JAZU osnovala
u Vinkovcima Centar za znan


stveni rad. Taj je Centar imao zadatak
da u ovom dijelu Slavonije razvije znanstveno-
istraživačku djelatnost na području
šumarstva, drvne industrije, poljoprivrede
i ostalih djelatnosti koje su karakteristične
za ovu regiju.


Poslije osnivanja tog Centra, JAZU je
odmah izabrala rukovodioca Centra. Bio
je to rođeni Vinkovčanin mr prof. Dionizije
Švagelj. On je zaista imao sve
kvalitete za to mjesto:



završio je Filozofski fakultet u Zagrebu,
grupu za narodnu književnost
(1946);
— nakon završenog postdiplomskog studija
iz književne povijesti na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu stekao je
znanstveni stupanj magistra;

bio je više godina profesor gimnazije
i profesor Savezne poljoprivredno-teničke
škole;

djelovao je vrlo uspješno kao vrsni
prosvjetni savjetnik za kulturu i za
srednje i više škole u Zavodu za obrazovanje;

bio je direktor i viši kustos Muzeja
u Vinkovcima;
— organizirao je više Simpozija: »Doprinos
Slavonije hrvatskoj književnosti«
1966, »Slavonska Vojna krajina« 1967;


— napisano je veći broj studija, rasprava,
članak i pjesama od kojih su neke prevedene
na talijanski jezik.
Dakako, da je čovjek tako velikog obrazovanja,
golemog znanja i velike erudicije
— kao što je bio prof. Švagelj


— mogao kao novoimenovani upravitelj
Centra JAZU u Vinkovcima razviti uspješnu
djelatnost. Ta se djelatnost očitovala
u različitim sektorima: književnosti,
povijesti, poljoprivredi, šumarstvu, medicini,
veterinari itd., jer je prof. Švagelj
imao sposobnost da privuče i okupi ljude
oko sebe svojom širokogrudnošću, ljubazS7




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 90     <-- 90 -->        PDF

nošću i dobrotom koje su ga vrline resile
cijelog njegova života. Ali ono što će
ostati kao trajna vrijednost, koju nam je
ostavio prof. Svagelj kao — upravitelj
Centra JAZU — to su znanstveni i stručni
radovi koji su pod njegovom uredničkom
rukom objavljeni u Centru u Vinkovcima:


— Redovita izdanja »Radovi«;

Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva
jugoistočne Slavonije 1974;

Simpozij sto godina znanstvenog i organiziranog
pristupa šumarstvu jugoistočne
Slavonije 1975;
— Đakovački Zbornik 1976.
Još su nam u sjećanju oni dani kad
smo pod rukovodstvom prof. Švageija
pred desetak godina proslavili stotu godišnjicu
organiziranog šumarstva u jugoistočnoj
Slavoniji. Tada nam je prof. Svagelj
govorio o šumaru i književniku Josipu
Kozarcu i predstavio nam je njegovu
izvornu »Slavonsku šumu«. Tada smo slušali
o gospodarenju hrastovih šuma koje
su dale velik doprinos kulturnom i znanstvenom
razvoju ne samo u Slavoniji nego
i u jednom dijelu Hrvatske. Iz prihoda
od hrastovih šuma sagrađene su mnoge
željeznice, škole, zgrade, Šumarski Dom
u Zagrebu (poslije Šumarski fakultet) itd.


Radom Centra JAZU u Vinkovcima
oživjela je tradicionalna veza šumarstva i
poljoprivrede sa znanošću i kulturom Slavonije.
Najveću zaslugu za to ima baš
prof. Svagelj. On se dobro razumno sa
svojim Slavoncima a naročito sa šumarima,
a oni su ga poštivali i voljeli. I
upravo nedavno uspio je prof. Svagelj
smjestiti i lijepo urediti Centar JAZU u


reprezentativnoj zgradi Jugobanke u Vinkovcima
zahvaljujući razumijevanju i velikoj
pomoći Jugobanke. šumarskih i drv


noindustrijskih organizacija te Općine Vinkovci.


No. prof. Svagelj nije bio samo inicijator
i organizator različitih Simpozija, sastanaka,
razgovora za okruglim stolom, on
je istovremeno bio znanstvenik, istraživač,
historik, kritičar, pisac i pjesnik.


Posebno su zapaženi njegovi radovi:
Stefan Možeš i Hrvati (1969), Studija o
Vinkovcima u Zborniku liječnika Hrvatske
za Slavoniju (1965), Bujice i bune jedne
poezije (1968), Ilirci i Slavonija, Od
Orfeja do Reljkovića, Matija Antun Reljković
(1967), Nepoznata narodna sveska
Ivana Kozarca (1967), Tamburica bugaii
u Mraku (1958), Slavonske književne komunikacije
(1975), Scena i vrijeme (1981)
itd.


Prof. Svagelj je u svemu objavio preko
70 članaka, studija, eseja, feljtona a
među njima se ističu lijepe »Dikine« pjesme.


Za svoj plodni rad prof. Svagelj primio
je mnoga priznanja u nas i u Svijetu;
prekoračio je granice svoje lijepe i
drage Slavonije, Hrvatske i Jugoslavije,
te mu je ime zabilježeno u mnogim zemljama
Svijeta: Poljskoj. Velikoj Britaniji.
Italiji, SAD-u i drugdje.


Za sve što je učinio prof. Svagelj.
upravitelj Centra JAZU u Vinkovcima
velika mu hvala!


Supruzi prof. Svagelja i njegovij obitelji
iskrena sućut!
Slava prof. Dioniziju Svagelj u!


Prof. đr Dušan Klepac