DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 58 <-- 58 --> PDF |
VI. Godine 1964. održan je u Jugoslaviji, Turskoj i Grčkoj međunarodni seminar o politici uzgoja koza na području Mediterana i Bliskog Istoka. Na seminaru je učestovavalo 17 zemalja. Seminar je završio svoj rad u Ateni sa predavanjima i donošenjem zaključaka Predavači su bili: E. Bertone, A. Blanchemain, G. W. Champan, T. Frangois, H-L. Houerou, P. Ziani, H. French i G. Ricordeau. Na seminaru izdvojile se 4 grupe diskutanata: prva grupa je bila za orijentaciju kozarstva na proizvodnju mlijeka, druga grupa je bila za šumarsku orijentaciju, treća grupa je bila za kontrolirani uzgoj divljih koza dok je četvrta grupa, uglavnom zemalja sa Istoka, bila za proizvodnju mesa i vune a protiv bilo kakvih zabrana. ZAKLJUČCI SEMINARA Učesnici seminara smatraju: 1. da je nekontrolirana ispaša domaćih životinja bila i još je uvijek u većini mediteranskih zemalja i Bliskog istoka jedan od glavnih faktora ubrzane erozije i degradacije biljnih zajednica koji su nekad obrašćivale ove zemlje; 2. da koza nije posebno kriva za ove štete i da je ona posljednja domaća životinja koja je sposobna da se održi na ovim osiromašenih i degradiranim terenima na kojima koristi posljednje drvenaste vrste koje se tu nalaze: 3. da je nekontrolirana ispaša koza, koja je uvijek spojena sa vrlo niskim životnim standardom sjedilačkih ili nomadskih plemena koji se s njom bave, jedan od važnijih uzroka teškoća koje trpe ove zemlje u svom ekonomskom razvoju ili još točnije, u planiranju korišćenja njihovih zemljišta, jer svuda gdje je ispaša slobodna ili je nekontrolirana, one ne mogu u potpunosti da izdvoje dio šuma koje su ostale bilo za proizvodnju drva i ostalih šumskih proizvoda, bilo za zaštitu njihovih zemljišta i režima voda a niti da prošire svoje šume na terene gdje bi još mogle biti obnovljene: 4. da je ispaša divljih koza. bilo kontrolirana ili nekontrolirana, jedan ekstenzivni oblik stočarstva koji ima tendenciju da iščezne sa industrijalizacijom zemlje, razvojem intenzivnih oblika korištenja zemljišta i poboljšanjem životnih uslova; 5. da će još za duži niz godina ispaša koja koristi zemljišta od kojih veći dio ne može u sadašnjosti da budu ekonomski korišteni na drugi način, ostati za mnoge zemlje jedan važan izvor mlijeka, mesa i drugih proizvoda (vune i kože) i da se naglo i potpuno ukidanje te ispaše pokazalo nepoželjnim radi ekonomskih i socijalnih teškoća koje može prouzročiti. 6. da s druge strane slijedi iz iskustva izvjesnih zemalja da ispaša divljih koza može biti kontrolirana i također može biti uređena po principu potrajnog prihoda na način da se izbjegne šteta koje ona sada pričinjava; 7. da je ovo uređenje, udruženo sa melioracijama koje mnogo ne koštaju, možda podesno da osigura stočarima sa jednim znatno smanjenim brojem koza i na jednoj umanjenoj površini prihoda barem jednake onima koje % |