DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 58     <-- 58 -->        PDF

VI.
Godine 1964. održan je u Jugoslaviji, Turskoj i Grčkoj međunarodni seminar
o politici uzgoja koza na području Mediterana i Bliskog Istoka. Na
seminaru je učestovavalo 17 zemalja. Seminar je završio svoj rad u Ateni sa
predavanjima i donošenjem zaključaka Predavači su bili: E. Bertone, A.
Blanchemain, G. W. Champan, T. Frangois, H-L. Houerou, P. Ziani, H. French
i G. Ricordeau. Na seminaru izdvojile se 4 grupe diskutanata: prva grupa
je bila za orijentaciju kozarstva na proizvodnju mlijeka, druga grupa je bila
za šumarsku orijentaciju, treća grupa je bila za kontrolirani uzgoj divljih
koza dok je četvrta grupa, uglavnom zemalja sa Istoka, bila za proizvodnju
mesa i vune a protiv bilo kakvih zabrana.


ZAKLJUČCI SEMINARA


Učesnici seminara smatraju:


1. da je nekontrolirana ispaša domaćih životinja bila i još je uvijek
u većini mediteranskih zemalja i Bliskog istoka jedan od glavnih faktora
ubrzane erozije i degradacije biljnih zajednica koji su nekad obrašćivale ove
zemlje;
2. da koza nije posebno kriva za ove štete i da je ona posljednja domaća
životinja koja je sposobna da se održi na ovim osiromašenih i degradiranim
terenima na kojima koristi posljednje drvenaste vrste koje se tu
nalaze:
3. da je nekontrolirana ispaša koza, koja je uvijek spojena sa vrlo niskim
životnim standardom sjedilačkih ili nomadskih plemena koji se s njom bave,
jedan od važnijih uzroka teškoća koje trpe ove zemlje u svom ekonomskom
razvoju ili još točnije, u planiranju korišćenja njihovih zemljišta, jer svuda
gdje je ispaša slobodna ili je nekontrolirana, one ne mogu u potpunosti da
izdvoje dio šuma koje su ostale bilo za proizvodnju drva i ostalih šumskih
proizvoda, bilo za zaštitu njihovih zemljišta i režima voda a niti da prošire
svoje šume na terene gdje bi još mogle biti obnovljene:
4. da je ispaša divljih koza. bilo kontrolirana ili nekontrolirana, jedan
ekstenzivni oblik stočarstva koji ima tendenciju da iščezne sa industrijalizacijom
zemlje, razvojem intenzivnih oblika korištenja zemljišta i poboljšanjem
životnih uslova;
5. da će još za duži niz godina ispaša koja koristi zemljišta od kojih veći
dio ne može u sadašnjosti da budu ekonomski korišteni na drugi način, ostati
za mnoge zemlje jedan važan izvor mlijeka, mesa i drugih proizvoda (vune
i kože) i da se naglo i potpuno ukidanje te ispaše pokazalo nepoželjnim radi
ekonomskih i socijalnih teškoća koje može prouzročiti.
6. da s druge strane slijedi iz iskustva izvjesnih zemalja da ispaša divljih
koza može biti kontrolirana i također može biti uređena po principu
potrajnog prihoda na način da se izbjegne šteta koje ona sada pričinjava;
7. da je ovo uređenje, udruženo sa melioracijama koje mnogo ne koštaju,
možda podesno da osigura stočarima sa jednim znatno smanjenim brojem
koza i na jednoj umanjenoj površini prihoda barem jednake onima koje
%