DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— znatan broj radne snage, odlazi na radove u inozemstvo, od kojih se jedan dio vraća sa velikim zaradama, — traktori su velikim dijelom zamijenili konje i volove. — razvoj turizma je pružio velike mogućnosti zaposlenja stanovništvu, a domaća radinost u ugostiteljstvu je odvukla od zemlje i stoke dobar dio radnika seljačkih domaćinstava, — broj ovaca je u stalnom opadanju. U takvoj situaciji čovjek bi očekivao da će pasti i interes za uzgoj divljih koza, ali to nije bio slučaj. Kako ćemo dalje vidjeti, sve je više interesenata za uzgoj divlje koze. pa čak i onih koji nemaju nikakove veze sa stočarstvom. Mi smo naprijed utvrdili da ipak treba voditi računa i o proizvodnji divlje koze zbog porasta broja stanovnika i rasta potreba stočarskih proizvoda ali na bazi uređenih ispasišta. Međutim Sabor SRH donosi u veljači 1979. »Zakon o mjerama za unapređenje stočarstva-< u kojemu glava V. i članovi 45. i 46. sadrže odredbe o uzgoju i držanju koza. Clan 45. izričito zabranjuje držanje koza u slobodnom uzgoju. Ali već slijedeći član 46. određuje, da općinska skupština može uz suglasnost Izvršnog vijeća Sabora dozvoliti držanje koza u slobodnom uzgoju, ako postoje ekonomski razlozi. Sto se podrazumijeva pod slobodnim uzgojem nije definirano. Dalje član 46. određuje: da ako općinska skupština dozvoli takvo držanje koza mora odrediti i područje, način držanja i čuvanja koza, površine, pasminu i broj koza koji može pasti na toj površini. Općinska skupština može odrediti i druge uvjete držanja koza. Na koncu se propisuje da se držanje i paša koza u šumama i šumskom zemljištu može dozvoliti samo u skladu sa propisima o šumama. U daljnjem razmatranju ovog problema potrebno je postaviti dva pitanja: Prvo je pitanje koje se postavlja: na kojem području i na kojim površina može općinska skupština dozvoliti slobodni uzgoj koza. To su svakako šikare i niske šume, dakle šumske površine, a nikako ne goleti jer na njima koza nema šta brstiti. Drugo pitanje: Tko je to u općinskoj skupštini koji određuje: način držanja, površinu, pasmine i broj koza koji može pasti na određenoj površini. To su sve pitanja koja spadaju u oblast uređivanja ispasišta. koja se predaju i uče na fakultetima, ali ne kod nas. Mi nemamo ni organizaciju ni stručnjaka za uređivanja ispasišta na degradiranim površinama krša, na šikarama i goletima. Najbliži za izvršenje tog zadatka bile bi taksacije šumskih gospodarstava, jer se radi o šumskim površinama, ali te su organizacije s reorganizacijama sasvim razbijene. Zakonom nije određeno tko može dobiti dozvolu od općinke skupštine za držanje koza. Time se otvaraju široka vrata raznim profiterima koji lako bez rada ostvaruju velike zarade, što je praksa već pokazala. Na nekim tzv. farmama koje smo posjetili nisu se osim nove štale mogle vidjeti nikakve mjere uređivanja ispasišta, jer nisu bile ni određene. Za uzgoj divljih koza počeli se zainteresirati i razna poduzeća (zbog lake zarade) bez obzira na šumsku vegetaciju, a bez investicija. Tako je poduzeću Duhan u Vrgorcu odobren program razvoja kozarstva kojim predviđa osnivanje 3 farme po 1000 koza za proizvodnju 1,100.000 1 mlijeka. 185.000 kg sira i oko 54 |