DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 50 <-- 50 --> PDF |
samo za namirenje potreba domaćinstva a proizvodnja uglavnom nije iznošena na tržište. To su: 1. Zegarski sistem uzgajanja divljih koza u Bukovici (Jugoslavija), 2. uzgoj divljih koza u šumama A´rganije (Maroko). 3. uzgoj divljih koza na stepana Mongolije. [. Istraživanja u Bukovici pokazala su. da je postojao jedan period u kojem je; divlja koza bila glavni i jedini izvor opstanka stanovništva. U tom periodu uzgoj koza je bio organiziran na jedinstven način. Ostaci tog načina održani su sve do danas, iako degradirani ali ipak takvi, da se mogao rekonstruirati taj sistem uzgoja divljih koza. Ti ostaci se nalaze kod sela Zegara u Bukovici, pa smo stoga taj način uzgoja nazvali »zegarski sistem«. Pod tim imenom registriran je u FAO i u Institutu Capra u Bruxellesu. Taj sistem vjerojatno je postojao i u drugim krajevima Kraškog područja, ali je degradirao ili sasvim nestao. U Žegarskom sistemu koristila se samo divlja koza, dok je ovaca bilo vrlo malo. To je područje submediterana s biljnom zajednicom Carpinetum orientalis. Glavne šumske vrste su Carpinus orientalis, Quercus pubescens, Fraxinus ornus i Acer monspessulanum. Glavni problem ovog sistema uzgoja koza bila je zimska ishrana. Stoga je sakupljanje i konverzacija lisnika bila obavezna, jer koze za vrijeme bure i snijega nisu mogle izlaziti na pašu. Površine za proizvodnju lisnika bile su, a i sad su, odvojene od površina za neposredni brst. Lisničke površine bile su uvijek u privatnom posjedu a one za neposredni brst bile su zajedničke, seoske ili općinske. Prema tome karakteristike Žegarskog sistema uzgoja koza su: 1. Površine za proizvodnju lisnika odvojene su od površina za neposrednu ispašu, u privatnom su posjedu i redovno ograđene; 2., broj koza u domaćinstvu bio je ograničen prema mogućnostima zimske ishrane; 3. privatne ograđene šumske površine određene za proizvodnju lisnika imaju etažnu strukturu. Takova struktura omogućuje maksimalnu proizvodnju lisnika u turnusu s istog stabla svakih 3—5 godina. Dominira hrast a jasen i grab su podstojni. U prizemnoj etaži je razno grmlje a čiste površine obrasle travom koristile su ovce. Prema kazivanju starih ljudi, postojala je posebna organizacija ispaše na zajedničkim površinama u rotaciji s kojom su rukovodili najiskusniji stočari. Zegarski sistem uzgoja koza vremenom se degradirao, a uzroci su bili: 1. Porast broja stanovništva, 2. slaba proizvodnost rada i orijentacija stanovnika na druga zanimanja, 3. proizvodnja ogrjevnog drva za obližnje varošice s posljedicom intenzivnije degradacije, 48 |