DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 47 <-- 47 --> PDF |
TIDK 630*208 :636.3 Sum. list CX (1986) 45 NOVI ASPEKTI PROBLEMA UZGOJA DIVLJIH KOZA Petar ZIANI* SAŽETAK. Nakon klasifikacije ispasišta i razlike između domaće i divlje koze, prikazani su načini uzgoja divljih koza na »žegarski«, u šumama Arganije (Maroko) i na mongolski te korisnost njihova uzgoja. Autor smatra, da se divlja koza uz određene uvjete može uzgajati bez opasnosti za vegetaciju. Na kraju su saopćeni zaključci Međunarodnog seminara o politici uzgoja koza koji je održan 1964. godine u Jugoslaviji, Grčkoj i Turskoj. Prije razmatranja ove teme nužno je upoznati se s definicijama »ispasišta, divlja koza i domaća koza« i to prema prihvaćenoj terminologiji u Organizaciji Ujedinjenih naroda za ishranu i poljoprivredu (FAO). 1. Pod ispasište m u ovom članku, za razliku od kontinentalnih kultiviranih pašnjaka, podrazumijevaju se svi tereni koji su nastali degradacijom šumskih formacija. Ta ispasišta mogu biti: — devastirana šuma, — šikara šumskih vrsta drveća i grmlja, — šikara paliurusa i juniperusa, — golet djelomično obrasla niskim drvenastim grmljem i travama. — golet obrasla uglavnom travama i — kamenita golet bez vegetacije. Kao što se vidi, sve ove kategorije ispasišta predstavljaju proces degradacije od sklopljene šume do potpune goleti, kao destruktivnog djelovanja procesa čovjek — koza — koza i ovca — ovca. Ove površine kod nas nalaze se uglavnom na Kraškom području, zatim u Makedoniji i Kosovu a u manjoj mjeri i u ostalim krajevima zemlje. 2. Divlj a koz a (chevre sauvage, range goat) Ova koza je uzgojena od čovjeka (za razliku od planinske divljači (a hrani se gotovo isključivo s lisnikom drvenastih vrsta na ispasištima prema izloženoj definiciji. Ako vremenske prilike ne dozvoljavaju ishranu direktno na terenu, onda se ona prehranjuje lisnikom sakupljenim na navedenim površinama. * Petar Ziani. dipl. inž. šum.. ex ekspert FAO, 41 000 Zagreb, Šetalište Karin Marxa br. 8/81 |