DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 86 <-- 86 --> PDF |
mjerenim i principijelnim sportskim ponašanjem, što mu je uz njegovu specifičnu duhovitu konverzaciju i zapažene stručne članke, stvorilo poseban ugled ihtiologa i ribolovnog experta za pastrvske vode, poznatog i preko granica naše zemlje. U privatnom životu, sklon filozofskom poniranju u kontraverzne manifestacije društvenih i ekonomskih odnosa među ljudima i u samom čovjeku, često se predavao duhovnoj relaksaciji u čarobnom svijetu muzike. Obogaćen još u mlađim danima kulturom završenog muzičkog konzervatorija znao je u ljepoti velikih muzičkih ostva DINKO POSAVČEVIĆ dipt .in/., šum. Nedavno, na svoj 28. rođendan, u Kliničkom bolničkom centru »Rebro« u Zagrebu, umro je naš kolega, drug i prijatelj Dinko Posavčević. Iako smo znali, da će teško biti pobijediti tešku bolest (rak), nitko od njegovih drugova iz kolektiva nije ni trenutka gubio nadu u njegovo ozdravljenje. Kada smo saznali da ga više nikada neće biti među nama, bili smo iznenađeni i šokirani, srce nam se stezalo a suze su vlažile obraze. Ne možemo još shvatiti, da više nećemo zajedno raditi po divnim šumskim predjelim našega kraja, koje je on toliko volio. Dinko je rođen 2. lipnja 1957. godine u Kostajnici, odakle s roditeljima 1964. dolazi u Novu Gradišku, gdje pohađa i svršava osnovnu i srednju školu (gimnaziju). Na Šumarski fakultet u Zagrebu upisuje se 1977. godine i studij završava u redovnom roku a kao dobar student postaje i član Saveza komunista. Njegova velika ljubav prema prirodi očituje se i za vrijeme studija te u slobodnim trenucima često obilazi Zagrebačku goru, prolazi Velebitski planinarski put i osvaja Triglav. Bio je član Plani renja Čajkovskog, Mozarta, Bacha, Šopena nalaziti potrebna uporišta protiv provincijalizma i neinventivne svakidašnjice. Za svoje velike zasluge u društvenom i stručnom djelovanju, odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Na zelenim obalama Gacke caruju tišine, a niz tamne obronke Velebita klizi mrak i tuga. Tamo, na groblju u Otočcu, počivaju posmrtni ostaci tog plemenitog čovjeka — našeg kolege Zlatka Bunjevčevića — Bunje. Neka mu je vječni spomen među ljudima i laka gruda ličke zemlje, koju je toliko volio! K. Posavec narskog društva »Velebit« u Zagrebu i »Psunj« u N. Gradiški. Radni odnos u Službi uređivanja šuma Šumskog gospodarstva »Josip Kozarac« u Novoj Gradiški zasniva nakon odsluženja vojnog roka. Njegova ljubav prema prirodi još je izraženija, pa je često na Brezovom polju, kod Maksimova hrasta i na drugim privlačnim mjestima. :0 njegovoj teškoj bolesti saznajemo nakon samo osam mjeseci rada, ali Dinko nije gubio nadu u samoga sebe ni u svoje ozdravljenje pa upisuje i postdiplomski studij iz uzgajanja šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Bolest, međutim, brzo napreduje i vrlo brzo, 2. lipnja ove, 1985., godine pogađa nas vijest, da Dinka više nema među živima. Koliko je pokojnik bio cijenjen i omiljen pokazuje i sudjelovanje mnogobrojnih kolega na njegovom posljednjem ispraćaju. Na vječno počivalište, uz rodbinu, ispratili su ga i profesori Šumarskog fakulteta, kolege iz Šumarskog instituta Jastrebarsko te iz Zagreba, Nove Gradiške, Bjelovara, Pakraca, SI. Požege, SI. Broda, Kamenskog, Vrpolja i Oriovca. Njegov lik zadržat ćemo u svijetloj i trajnoj uspomeni! Kolektiv Šumskog gospodarstva »Josip Kozarac«, Nova Gradiška |