DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 83     <-- 83 -->        PDF

IN MEMORIAM


VINKO LACKOVIĆ
đipl. inž. šum.


Dragi naš prijatelj i kolega Vinko!
Okupljeni ovdje kod tvojih posmrtnih
ostataka došli smo da se oprostimo od Tebe
i da Ti bez fraza uputimo nekoliko toplih
prijateljskih riječi zahvale za sve ono
što si dao i učinio za društvo, za obitelj,
za prijatelje!
Iznenadna vijest o tvojoj smrti sve nas
je zatekla u boli i tuzi za tobom, jer ta
neumoljiva i nepobitna činjenica da sve
završava, došla je u vrijeme kada se to
nije očekivalo. Iako krhka zdravlja narušeno
dugotrajnom i teškom bolesti, uspio
si svojom upornošću odgađati taj nemili
čas. No, što se tu može! Put sa kojeg
nema povratka je logika svakog živog bića,
pa tako i ovog časa taj se krug zatvorio.
Zauvijek nas je napustio dragi čovjek,
veliki prijatelj i drug!
Ing. Vinko Lacković rođen je prije 74
godine u selu Kalinovcu nedaleko Đurđevca,
u lijepoj i pitomoj Podravini, u


neposrednoj blizini šuma Crnih jaraka i
Preložničkog bereka te dragulja naše zemlje
— Đurđevačkih pješaka.


Od najmlađih dana, od prvih đačkih
dana zavolio je šumu, taj fenomen prirode
u kojoj se rađa život i gdje se nalazi
smiraj. To oduševljenje za prirodu bio je
životni put našeg Vinkine.


Zvali smo ga tako, onako od milja, od
srca! Dobar đak, odličan student, vrstan
stručnjak, to je bio on. U svojoj klasi bio
je među prvim studentima voljan za naukovanje,
za novim saznanjima i radoznalost
u temeljitim opservacijama šumarske
znanosti a kasnije i šumarske prakse, stvorili
su renomiranog stručnjaka, koji je
takav ostao do kraja. Čitav svoj život posvetio
je šumi i svoje najbolje godine proveo
na podizanju i čuvanju našeg narodnog
bogatstva, naših šuma.


Po uspješnom završetku šumarskog fakulteta
godine 1936., prve dane službovanja
provodi u Bosni. Radio je kao umni
nadničar u Direkciji šuma u Tuzli u šumama
Romanije i Majevice. Prevelika ljubav
za rodnom Podravinom vraća ga u
stari kraj gdje radi sve do odlaska u pentizane.
U vrijeme NOB priključuje se naprednim
snagama i aktivno sudjeluje u
borbi protiv nenarodnog režima. Visoka
patriotska svijest i ovog puta je došla do
izražaja i značaja!


Neposredno po svršetku rata, nakon
demobilizacije nastavlja sa radom u šumarskoj
operativi, gdje svojim stručnim
autoritetom uspješno ispunjava sve obaveze,
a koje u ono vrijeme nisu bile malene.
Za vrijeme administrativnog sistema
bio je povučen u državnu kontrolu, gdje
mu je omogućeno da upozna šumarstvo
cijele Republike, gdje je stekao značajna
iskustva za svoj budući rad.


Plodonosan rad Ing. Lacković nastavlja
u Bjelovaru gdje u Šumskom gospodar


617




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 84     <-- 84 -->        PDF

stvu »Garjevica« radi na dužnosti tehničkog
direktora, zatim šumarskog inspektora,
te kao tehnički direktor u izgradnji
DK »Česma« u Bjelovaru.


Spajanjem Šumskih gospodarstava Bjelovar,
Daruvar, Križevci i kasnije Koprivnica
i Varaždin, zauzima rukovodne
funkcije u Šumskom gospodarstvu na
kojima ostaje do odlaska u zasluženu m\rovinu
1976. godine.


U cijeloj svojoj bogatoj praksi mukom
i trudom stečeno znanje i iskustvo, nesebično
je prenašao na mlade, koji nisu
uvijek prihvaćali ponuđena rješenja. Praksa
i život su pokazali da je staložen i miran
ing. Lacković bio uvijek u pravu. Znalački
je pronalazio pravi put, nul lim´je
koje je on položio na terenu nikada se
nisu mijenjale. Niz njegovih elaborata pokazali
su punu vrijednost šumarskog zanesenjaka
i entuzijasta.


Ostavio je neizbrisiv trag projektiranih
i izgrađenih šumskih cesta, pošumljenih velikih
površina napuštenog zemljišta, više
stotina hektara podignutih topolovih plantaža
i kultura četinjara. Kao šumarski inspektor
sve nas je zadužio na očuvanju
bogatstva šuma ovog kraja.


U šume Bilogore, Kalnika, Psunja, Garjevice,
Česme, Trupinskog i Pašijanskog
gaja i Repaša, zasigurno je trajno utkana
snažna ličnost šumarskog neimara Vinka
Lackovića, koji je cijeli svoj radni vijek
proveo u tim šumama i njima poklonio
svoje najljepše dane.


Uz bogatu prošlost vezan je i podatak
da je bio inicijator i organizator informativne
službe. Osnovao je i uređivao bilten,
zatim Šumarski vjesnik, gdje je bio i
glavni urednik, recenzent, pisac, ukratko
bio je sve.


U razmjeni iskustava sa mnogobrojnim
šumarskim stručnjacima ostavio je iza sebe
niz pisanih radova objavljenih u »Šumarskom
listu« i »Drvnoj industriji«.


Na kraju svoje plodne prakse ing. Lacković
obdario nas je i zadužio izdavši i uređujući
monografiju »100 godin a or


618


ganiziranog šumarstva Bilog
o r s k o-p o d r a v s k e regije«. Rad
velike stručne vrijednosti! Nepresušno vrelo
ideja i savjeta, dobar čovjek i stručnjak,
to su odličja našeg Vinka.


Nemoguće je ukratko spomenuti sve što
je učinio svojim stručnim radom kao dugogodišnji
tehnički direktor i kao glavni
projektant. Ogromno iskustvo skupljao je
u neposrednoj i složenoj praksi. Do zadnjih
dana službovanja bio je isti, temeljit, uporan
entuzijast koji se pojavljivao tamo
gdje je bilo najteže. Velikom erudicijom,
širokim tehničkim obrazovanjem i općom
kulturnom i inteligencijom vidio je daleko.
Razumio je i predviđao mnoge promjene
i utjecaje koje donosi moderna tehnologija
u struci i odlučno poduzimao
mnogo toga, da vremena koja nailaze
dočekamo s više znanja i stručnosti. Pružao
je izuzetnu podršku svake vrste istraživanja
i noviteta, vjerovao je posebno u
nova shvatanja u šumarstvu. Bio je pionir
i organizator uvođenja suvremenih i novih
sistema kojima je posebno povećana
efikasnost rada, pogotovo- u mehanizaciji u
iskorištavanju šuma. Mnogo je učinio ing.
Lacković. Mi koji smo neposredno surađivali
s njim, imali smo punu podršku. Imali
smo priliku da od njega mnogo naučimo.
Svojim osobnim primjerom pokazao
je i dokazao da se mora mnogo i stalno
raditi i učiti. Bio je zaljubljenik svoga
posla.


Ovog časa u ovom tužnom trenutku rastajemo
se od druga i prijatelja prije svega
pravog šumarskog velikana, koji je postigao
maksimum znanja u struci i koji
je ostavio iza sebe mnoge trajne koristi za
ovu nam dragu zelenu struku.


Za sve što nam je dao i ostavio u nasljeđe,
najmanje što možemo reći je hvala
mu! U ime nas kojima je ukazivao, i
vraćao, na pravi put istine i stručnog saznanja,
a pogotovo u ime svih uposlenih
koji su ga poznavali u šumsko-drvnom
kompleksu Bilogorsko-podravske regije, u
ime našeg Šumskog gospodarstvo još jednom
hvala!