DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 49     <-- 49 -->        PDF

OBLJETNICE


SVEČANOST OTVARANJA GOSPODARSKO-ŠUMARSKOG UČILIŠTA


U KRIŽEVCIMA 1860. GODINE


Prije 125 godina, 19. studenoga 1860. godine,
u Križevcima počelo je radom Gospodarsko-
šumarsko učilište. Tu godišnjicu obilježava
Šumarski fakultet u Zagrebu u prosincu
o. g. a sada iznosimo, kako je taj događaj
tada prihvaćen u javnosti. Tada je u
Zagrebu već osmu godinu izlazio kao tjednik
»Gospodarski list« a kao dnevnici »Narodne
novine«, »Pozor« i »Agramer Zeitung«.


U »Gospodarskom listu«, br. 48. od 29.
studenoga 1860. godine, pod naslovom »Otvaranje
gospodarskog učilišta" u obliku dopisa


J. L.-a (Josipa Lajera, tajnika Učilišta?) iz
Križevca čitamo:
»Osim velikih političkih pitanja današnjeg
vremena nema znamenitijeg događaja, nego
što je svečano otvorenje križevačkog gospogarskog
učilišta, koje smo toliko željno iz


Mojsije Baltic gledali. Ako želimo, da nam narod svestra


no napreduje, da mu se materijalno i duševno
stanje poboljša, to se moramo svakako pobrinuti za umni razvitak i napredak
gospodarstva. Zato dozvolite da vas izvijestim o našoj radosti.


Dana 19. studenoga otvoreno je križevačko gospodarsko učilište u nazočnosti
svih oblasti, mnogobrojnih gostiju i pučanstva. Učevna soba bila je lijepo narešena,
gdje je M. Baltic, savjetnik, lijepim govorom razložio povod današnje svečanosti,
predstavio i uveo g. ravnatelja, učiteljsko i upraviteljsko osoblje, pa vedrim
čelom i veselim licem narodni naš jezik proglasio jezikom učevnim, a zatim nazočnu
učeću mladež preporučio učiteljskom tijelu. Preč. g. začasni kanonik i župnik
David zahvalio se je g. savjetniku u ime grada i pučanstva za njegovo nastojanje
oko podignuća ovoga zavoda; a za njim preuzme riječ g. Lambl, komu je već prije
dolaska slavjansko srce, vatreno domoljubno čuvstvo i dokazana vještina pro-
krčila put do srdaca domorodnih, te prozbori čistim književnim jezikom govor,
koji je sve pritomne ushitio. Vrli ovaj gospodin pokaza, kako može i u najkraće
vrijeme slavjanski brat Ceh, koji ljubi slavjanskog brata Hrvata naučiti hrvatski
jezik. Evo govora:


Slavna skupštino! Nisam još tako uvježban u hrvatskom jeziku, da bi mi bilo
moguće govoriti sasvim brzo i savršeno; molim vas dakle strpite za danas, a ja
vam dajem tvrdu vjeru, da sam čvrsto odlučio, što prije govoriti i pisati hrvatski
potpuno i bez pogrješke.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Zahvaljujem Vani se. moja gospodo! na laskavom povjerenju, koje stavljate u
mene i u ostale moje pomoćnike na ovom važnom polju domaće prosvjete!


Više od 12 godina gledao sam sućutno narodno uskrsnuće zemalja podravskih
i posavskih, i želio svagda pobratimski, da bi junački narod, kojemu je Bog
darovao lijepu ovu zemljicu i blago podneblje, uzdignuo se i stao medu znamenite,
izobražene narode evropske. Često me je obuzela želja, pridonijeti još k ovome
uzdignuću barem u pogledu gospodarskom; pa kao munja proletjela je moju dušu
ljetos vijest o utemeljenju gospodarskog učilišta križevačkoga, pobudiv volju moju
za učestovanje u ovom važnom podhvatu. Mnogoljetna dakle simpatija za uzdignuće
i napredak narodnog gospodarstva hrvatsko-slavonskoga uzrok je, da sam krenuo
u ove krajeve, koje sada zovem svoju novu domovinu.


Kako sam, svjetla skupštino! u svojoj češkoj domovini izvršio mnogu zadaću
praktičnoga i u mnoga gospodarenja, istom ću pomnjom i trudom nastojati o tom
i ovdje, kao nov valjan sin drage kraljevine hrvatsko-slavonske. Nisam, moja
gospodo! početnik i novak u poučavanju mladeži u gospodarstvu, nego evo punih
deset godina već radim na tom zahvalnom polju, izućiv nekoliko stotina mladića,
gospodarećih sada po različitim krajevima austrijskoga carstva.


Da ovdašnja moja zadaća nije laka, nitko ne će dvojiti, i treba, da u ovom
poslu tražim potporu za sebe i za ostale svoje drugove — najprije kod visokih
oblasti, zatim pak kod štovanog građanstva križevačkog, konačno kod marljivih
članova društva gospodarskoga i svih prijatelja narodnog napretka.


Ako mi Bog dade, da »viribus unitis« — pomoću ostale gospode učitelja


— podignem ovaj zavod na takav stupanj savršenstva, da mladež naša uzmogne
služiti vjerno domovini: tad će se izvršiti zadaća moga života, tad će se ispuniti
osobito želja moja, težeći tamo, da grad Križevac, koji je bio u starom vijeku veleslavna
tvrđava vojnička, da se ovaj grad u novome vijeku oklopi novom slavom

kao tvrđava praktike prosvjete i blagostanja.
Zato neka živi naš milostivi car i kralj, koji nam dozvoli, da oživi ovaj zavod;
neka živi i cvjeta naša mila domovina sa svjetlim banom na čelu; neka živi
visoko poglavarstvo, i osobito ova j mu ž (savjetnik namjesništva g. Baltic), koji
se je tako neumorno brinuo oko ustrojstva ovoga našega zavoda; neka živi napokon
čitavo građansko križevačko, koje molim, da me ne smatra kao hladnog tuđinca,
nego kao vatrenog i vjernog prijatelja hrvatskoga naroda!«
U »Narodnim novinama«, od 24. studenoga, izvjetitelj S. V. navodi da je govor
Lambla bio često prekidan i trokratnim i gromovitim »živio« te da je »suznim
okom priznao srdačno veselje što ga braća Hrvati svagdje susretaju prijaznim i
prijateljskim licem«.
Na govor Lambla. izvješćuju Narodne novine, »otvori velemožni g. banski
savjetnik (tj. M. Baltic — op. pisca) prekrasnu spomen-knjigu, te pozove cijelu
skupštinu, da slijedi njegov primjer, te svaki u nju ubilježi ime svoje na vječnu
uspomenu tog svjetlog za našu domovinu dana . . .«
Poslije svečanosti u školi gradsko poglavarstvo za 70 gostiju priredilo je »kod
vrijednog građanina Cernca sjajan objed« na kojem je »na prijedlog gradskoga
vijećnika B. Bocaka povišen na čast kućegazde g. pl. Fodroci«. Za vrijeme i poslije
objeda, čitamo nadalje, održane su brojne zdravice, »Prva zdravica bijaše posvećena
velem. g. Baltiću, koji si je najveće zasluge stekao kod uvedenja tog zavoda«.
Slijedile su zdravice »braći Kranjcem i Stajercem, Slavoncem i Dalmatincem, vojvođanom,
Čehom, Poljakom i Rusom, koje zdravice tim živahnije bijahu, jer imadosmo
od svakog porekla (osim ruskom) nazočnih zastupnika koji med nama žive.


584




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Pače iz iste Bugarske imadosmo među sobom jednog vrijednog starinu. Ali kad spomenusmo
ovu nesretnu i ubogu braću našu, koja u Bugarskoj i u Bosni od zlotvora
vrište, izčezne za časak veselje, i nastupi ozbiljna stanka, svaki od nas poćuti
duboku žalost, što ovoj jednokrvnoj braći pomoći svojoj stranom ne možemo, a
najvećma ne smijemo«.


Zdravice su bile »sprovođene narodnom pjesmom, veselim klicanjem, skladnoglasnom
muzikom, i gromovitom pucnjavom iz mužara.« U 7 sati pred stan Crnca
s »gradskom bandom stiže sjajna bakljada« o gg. Baltic i Lambl, »kriepkim govorima
pozdravljenima«.


Na prijedlog župnika Belošića sakupljena je svota od 220 forinti za portret


M. Baltića u naravnoj veličini, ali »g. velm. Baltic opre se tom predlogu, i kaza
među ostalim, da će mu biti milije, ako se ovim novcem otare koja suza nesretnog
stradajućeg kojeg čovjeka«.
O otvaranju G.-š. učilišta »Agramer Zeitung« vjerojatno iz Križevaca nitko
nije izvjestio, jer ne nalazimo o tome ni retka. Međutim u broju od 7. studenoga
među vijestima iz tuzemstva nalazimo podatak, da je »direktor Gospodarskog i
šumarskog učilišta u Križevcima prema pisanju lista »ČAS« u petak otputovao
iz Praga na svoju novu dužnost u križevačkoj školi, u kojoj će obuka početi 19.
ov. mj« Dalje prenosi tekst iz »Časa« da »znademo dobro što naša domovina odlaskom
toga odličnog čovjeka gubi. Iako imademo mnogo prvaka (korifeja) na području
poljoprivrede, ipak nam ne može biti svejedno, da nestaje jedna istaknuta
sila s područja dosadanjeg djelovanja a kojoj će se teško naći zamjena. Međutim,
iako g. Lamb l odlazi u tuđinu, odlazi nama najbratskijim Hrvatima i mi od
srca želimo novom vrlo važnom zavodu najblistaviji napredak.«


O pisanju »Pozora« o osnivanju i početku rada Gospodarsko-šumarskog učilišta
za sada se ne može izvjestiti jer se to godište ovog zagrebačkog dnevnika nalazi na
izložbi »Pisana riječ u Hrvatskoj«. U koliko je »Pozor objavio nešto, što se ne
nalazi u ovom izvještaju o značajno je za sam događaj, bit će riječi u jednom od
narednih svezaka Šumarskog lista.


Oskar Piškorić